Ovo je nešto sasvim novo. Koji je to oblik pneumatika koji ne dozvoljava skretanje? A da se malo vratimo na časove fizike? Šta uopšte održava motocikl u "radnom" položaju, i zašto pada ako se ne kreće? Svaki sistem teži da egzistira sa najmanjim utroškom energije, tako i motocikl sa ili bez vozača zbog relativno visokog težišta ima i odgovarajuće visoku potencijalnu energiju, koju nastoji da snizi sniženjem težišta - padom na podlogu. A zašto ne pada kada se kreće? E pa tu se javlja sila zahvaljujući kojoj funkcionišu sva prividno vrlo nestabilna vozila: bicikl, monocikl, motocikl... žiroskopski efekat! Ako radi jednostavnosti svedemo motocikl na jedan točak jer je princip isti, teorija kaže da točak koji se okreće, usled međusobne reakcije centifugalne, centripetalne i gravitacione sile, nastoji da težište zadrzi u centru. Dakle, ako se krećemo pravolinijski, što se točak brže okreće stabilniji smo. U praksi, točkovi motocikla nikada se ne kreću pravolinijski već prave stalne oscilacije oko ravnotežnog položaja, odnosno, usled gravitacije koja nastoji da snizi težište (pad) i žiroskopskog efekta koji nastoji da ga vrati, sistem ostaje u dinamičkoj ravnoteži. E, sada nailazi krivina, i potrebno je sistem izbaciti iz ravnoteže da bi promenio pravac kretanja. Ovo se postiže okretanjem točka (upravljača) u stranu na koju treba skrenuti, i to tako i funkcioniše pri malim brzinama, jer je centrifugana sila koja deluje u krivini mala i ne uspeva da nadvlada silu teže. Sa povećanjem brzine sila raste i u jednom trenutku prevrće motocikl na spolja. U praksi ovo se ne dešava jer motociklista instiktivno naginje motocikl ka unutrašnjoj strani krivine i tako pomera težište niže i bliže centru krivine čime se povećava potrebna vrednost centrifugalne sile koja teži da motocikl izbaci iz krivine (jarak!) Zato i postoje praktično dve tehnike prolaska kroz krivinu, prva gde je vozač uspravan, ali zato motocikl više naginje - tehnika koju je uspešno koristio Agostini, i vozači u motokrosu, i druga gde se vozač premešta i spušta što niže ka centru krivine, ali je nagib motocikla manji. Naravno, za istu brzinu i istu krivinu! Suština obe tehnike je ista - spustiti težište što niže i zadržati što veću brzinu
(stabilnost). A šta je sa toliko pominjanim "counter steeringom" ili po naški kontra upravljanjem? To je jednostavno način da se napred pomenuti točak-žiroskop lakše izbaci iz ravnoteže kako bi mu se spustilo težište. Kratkotrajnim guranjem upravljača u suprotnu stranu, težište - centar mase se spušta, a žiroskop nastoji odmah da ga vrati, u tom trenutku okrećemo volan na stranu gde želimo da skrenemo pa se pritisak na upravljač i sila žiroskopskog efekta sabiraju i olakšavaju okretanje upravljača (prirodni servo!)Kao što se vidi, motocikl koji se kreće je vrlo složen dinamički sistem, na koji pored ovih navedenih sila, deluje i još gomila drugih faktora. Sve to funkcioniše zahvaljujući vozaču. Komplikovana priča, lakše bi bilo sve to nacrtati, dijagram sila, vektori ,... ma sedi i vozi, za par godina sve će ti biti jasno!
Da uprostim:
1. Motor skrece prilikom naginjanja i sa zavarenim opravljacem
2. Kako to da motor skrene u krivinu i ako svo vreme voznje kroz istu gurate upravljac u suprotnom smeru a ne samo trenutno kako ti kazes
3. Sto se tice tocka i oblika ukoliko bo na motor umesto tockova montirao gusenice taj motor nebi skretao bez obzira koliko je nakrenut u odnosu na podlogu sve dok ne okrenes upravljac.
Pozdrav