Posle nekoliko neuspešno planiranih vikend putovanja konačno se i nama, tj. WICE-u i njegovoj devojci, IGOR-u i njegovoj ženi,
meni i i mojoj lepšoj polovini i MARKO koji će uskoro biti na forumu pod ne znam kojim nadimkom, ostvarilo planirano putovanje .
Sve je počelo kada mi je najbolji drug pokazao prelepo mesto za uživanje u svakom pogledu, a o kome će biti reči i slika , kasnije.
Plan je bio da se ide na Divčibare na izlet, ali je došlo do usputnih razgledanja terena za buduće izlete.
Dogovor je bio da se Wice,Dracula i ja nađemo na OMV pumpi u Ćelijama oko 8, s tim što smo Masrka pričekala oko 15-ak min. pošto se uspavao.
Relacija je sledeća: OMV-Bogovađa-Selo Dučić-Banja Vrujci-selo Ribnica-DMionica-Divčibare-Valjevo reka Gradac-Petnica pa nazad preko Divaca do Slovca pa svako na svoju stranu.
Evo pije se kafa na pumpi , morate razumeti, ustalo se prilično rano, dobro nam je došlo što se Marko uspavao.
Posle skretanja za Ravnu goru skrenuli smo levo gde je put bio za neki enduro taman da isprobam moj KLE, s tim što ostali nisu znali za to , pa su bili iznenađeni izgledom puta i u sebi razmišljali da li je moguće da je ovo jedini put do Divčibara.
Kad ono prijatno iznenađenje u sred šume i neke nedođije,tj. Ribnici,
gde se nalazio izvor koji se nalazi u debeloj hladovini, postoji još i ozidan trem u kome se nalazi furuna za pečenje prasića, jagnj........
Ma paravo idealno mesto za roštilj.
Nedaleko od ovog mesta se nalazi pećina, crkva i škola u kojoj je učio Vojvoda Živojin Mišić.
Malo kasnije nam se pridružio još jedan član
I krenu smo putem Divčibara.
i konačno vrh Divčibara i neizbežni roštilj, šalim se ovoga puta nije bio roštilj , ali je zato pršuta završila i više nego dobar posao.
Dok smi mi jeli naši bajkovi su odmarali u hladovini , a posle
I ko sada da krene dalje.
Ali nas put odvede do Gradca gde smo se upoznali sa predsednikom Slow wheels kluba BAJOM
Bajo izvini za slike
Posle osveženja smo sa uputili ka pećini Petnica, kad ne uđosmo u onu pećinu u Ribnici onda je neizbežna Petnica.
I nije nam bilo dosta pršute na Divčibarima , pa navalili smo opet
I onda se uputismo nazad pa svako na svoju stranu.
Treba iskoristiti slobdno vrem za ovakve izlete i vožnje motorom .
Nadam se da smo vam koliko toliko dočarali naš provod.