Posto smo , po starom dobrom obicaju, "dobro" uranili oko 11 sati krecemo iz Marrakecha prema gradu Safi na obali Atlantika. Na Shelovoj pumpi sipamo goriva iz uz osmjeh ljubaznog radnika i uz pratnju pokojeg bajkera krecemo lagano kuci. Na cesti N-7 na izlasku iz grada nailazimo na mjesta koja apsolutno nemaju nikakve veze sa sjajem Marrakecha. Siromastvo u pravom smislu te rijeci Zatim prolazim nekim predjelima gdje nema , osim ceste i nekog dalekovoda, nicega sto podsjeca na civilizaciju naidjemo ipak i na poneko manje selo I za divno cudo, vrucina postaje sve veca i veca i negdje na pola puta Emilija ( prvi put ) trazi da odmorimo malo. Kolika je vrucina bila procijenite sami Detlef pokusava da se nekako rashladi Nevenka se vraca starom hobiju, skupljanju mineralnih kamenja (?) A Dzehad pokusava da rijesi problem alternatora ( ne uliva mi neko povjerenje ali ni njemu izgleda ) Fatamorgana ili .... Beck`s Ljudi koji prolaze ljubazno nas pozdravljaju a neki momci sa Pick-Up-om se zaustavljaju i poklanjaju nam bostan Nailazi i neki "My freind" koji nam neko vrijeme pravi drustvo u ladovini a ja cak dobijam i bracnu ponudu i ova grupa ostaje s nama dok im nije dosao "prevoz"

Pa evo mislim da je vrijeme da nastavim sa putopisom.

E Picoda, Picoda ..... ubit te treba. Bolest zvana "Picoda" prosle zime zakacih virus zvani "Fatamorgana" a sad i ovaj novi " Once upon a time...." ...jedva cekam sledeci

Joj Miso, prelijepa tura, predobro opisana a bogami i ..... dobra ideja . U Rabatu zive dvojica bajkera iz Cacka ( Bosko Lazovic i Yehad Abdellah ) sa kojima smo ljetos ja i moje drustvo proveli par prelijepih dana i steta sto nisi navratio do njih ( ja sigurno hocu opet ) a o Marokanskom gostoprimstvu ...., e pa to mozes zaboraviti u Evropi, toga ovdje nazalost nema

Kad smo se vratili u stan pocinje prica o popodnevnom krugu motorom. Suzana odmah kaze da nece da ide nego ce malo odmoriti i prosetati sa Emilijom. Rekoh ..... da ja ovo ne sanjam, da nije mozda fatamorgana ..... sam cu voziti u Atlas planine ..... :clap: . Nevenka se nesto vrti u krug, cas bi da vozi, onda nece, nudi Dzehadu Stroma da vozi njega, on ne bi sa tudjim motorom da se vozi i na kraju ona odlucuje da ipak krene. U tom momentu pocinje da duva vjetar ali mi kontamo da je to "nista" i ipak krecemo. Odjednom sve oko nas postaje crveno-crno i pocinje prava pustinjska oluja. dva minuta pocinje da pada kisa kakvu ja do sada jos nijesam dozivio. Bosko, Nevenka i Detlef se odmah predomisljaju i krecu nazad ( nema veze ..... skvasili su se dok su stigli do stana nista manje nego ja i Dzehad :mrgreen: ). Dzehad i ja smo nastavili i, jos u Marakesu, neka 2 mangupcica na onim malim mopedima pocinju da se "trkaju" sa nama. Mi ih pustamo da "pobijede" i na drugom ili trecem semaforu vidimo kako se, na sred raskrsnice, njihov motorcic "zavukao" ispod Taxija a oni dvojica nesto mlataraju rukama prema taksisti i raspravljaju sa njim. O toj oluji nemam "fotodokumentaciju" jer sam sklonio kameru da mi se ne skvasi kao u Rumuniji kad 2 dana nijesam mogao slikati. Nedugo posle izlaska iz grada kisa prestaje i mi ponovo ulazimo u kazan. Dva sata prije toga temperatura je iznosila 54° (pedesetcetiri) C tako da cim je prestala kisa bila je tolika vrucina da su 5-6 minuta voznje u stojecem polozaju bila dovoljna da se potpuno osusimo. Hahaha, sad sam se sjetio..... Dzehad je skinuo majicu i zakacio je na sissybar da mu se osusi. Kad je stao da provjeri imao je sto vidjeti..... majica mokra i crna a zadnja guma se sija kao da je nova ...... hahaha nikad cistija. Da kazem da smo krenuli prema Oukaimedenu, najpoznatijem Marokanskom skijaskom centru ( da je meni dan ranije to neko rekao "u oci bih mu rekao : ala lazes prijatelju" ) u Atlas planinama noji se nalazi na visini od 2600 do 3200 mnv. Posto u zivotu nikada nijesam stao na skije ne mogu vam sada o tome pisati nista. U samom podnozju planine nailazimo na stado kamila i kad smo stali da se slikamo pored njih, niotkud se stvori njihov "menadzer" koji pokusava da nam naplati slikanje pored njegovih "modela" i da nam proda nekakav nakit od kamenja dalje nastavljamo krivudavim putem po vrlo istrosenom asfaltu i dionicama gdje skoro i da nema asfalta glavno prevozno sredstvo Sto se vise penjemo ka vrhu sve vise se vrijeme mrgodi, biva sve svjezije i na kraju, nekih 5-6 km prije cilja pocinje da pada kisa. Ma kakva kisa .... to pada led. Postaje nepodnosljivo hladno pa se nadam , posto mi odustajanje i nije bas vrlina, da cu na vrhu naci kakvu prodavnicu sportske opreme i da cu kupiti kakvu jaknu ( u sred jula u Africi ) da se njome ogrnem moze li biti da u ovoj "kuci" neko zivi ? jezero na preko 2600mnv nailazimo na kasarnu iz koje izlaze 2 strazara da bi pogledali motore i kazu mi da smo na 3600mnv ( ? ), meni milo .... ko zna kad cu i da li cu se ikada vise motorom popeti visocije. To odusevljenje je trajalo 2-3 dana dok nisam na netu procitao da je visina od 2600 do 3200 mnv Posto na vrhu nije bilo ni "p" od prodavnice osim neke barake brze hrane u kojoj su prodavali Tadzin ( koji je ,kako Dzehad rece "previse skup" ili mala porcija za te pare ) bez zadrzavanja krecemo nazad sa nadom da cemo sto prije izac iz ove "smrzlice" Posle nekog vremena Dzehad mi se zali da mu motor trokira i da mu je akumulator skoro prazan. Posto je ugasio svijetla i na nizbrdici "u leru" spustamo se sa planine U nekom selu stajemo pored neke "kafane" da veceramo Hahaha.... narucujemo dvije corbe jer je tadzin prosao i trazimo 2 caja ali posto imaju neku mjesavinu caja koji je sa sirovim liscem od nane prelijep Dzehad trazi takav caj. Gazda pali moped i ide negdje i posle par minuta se vraca sa svjezom nanom. U medjuvremenu sam ja trazio vode i gazda ponovo pali moped i ponovo se posle par minuta vraca sa flasom vode hahaha nema da nema - samo moze da fali. Mladja konobarica kojoj "put place kuda ide" i citavo vrijeme "kibicuje" Dzehada mi donosi vodu i ja joj kazem : "Merci Madam". Ona se okrece prema meni , gleda zatim Dzehada i kaze zavodnickim tonom : "Mademoiselle" Dzehad mi kaze da je , u principu, po selima u citavom Maroku tako. Jedva cekaju priliku da pobjegnu odatle Posle vecere jedva palimo Dzehadov motor i bez svijetla vozimo prema Marakesu. Na sam ulaz u Marakes motor se gasi jos jednom i posle nekih pola sata guranja a posto smo mu iskljucili i, poslednjeg potrosaca struje, stop-lampu motor pali i mi kroz citav Marakes vozimo bez svijetla i stizemo u pola jedan konacno kuci. Mislio sam da je to bio najuzbudljiviji dan na ovom putovanju. Prvo 54 stepena u gradu a samo dva sata poslije toga smrzavanje u planini su za mene novi dozivljajii jer takvu razliku u temperaturi u jednom danu nijesam ni sanjao da cu dozivjeti ......... Da vidimo sto nas ocekuje sjutra.......

Nek im je laka crna zemlja, Saucesce porodicama

Ovdje je vec sve receno pa me je strah da nesto ne pokvarim. Ovim je putopisom stavljena tacka na moj plan za 2011. Znaci JOR & SYR 2011 Definitivno Oroku hvala na ovom divnom putopisu

Ovdje ne znas sta je zanimljivije, citati ili gledati. Imam osecaj da sam citavo vrijeme bio sa vama samo ........... sad osecam glad ........... i zelju za putovanjem

Prelijepo

Wikipedija o Marakesu kaze: Marakeš (arap. مراكش, lokalni izgovor: Marakš, fr. Marrakech) je grad u podnožju planina Atlas u jugozapadnom Maroku. Poznat je po nadimcima „crveni grad“ (al hamra) i „biser juga“. Uz Fes, Meknes i Rabat, ubraja se u 4 „kraljevska grada“ Maroka. Grad ima 1.036.500 stanovnika (2006), i po tome je četvrti grad zemlje. Glavni je grad regiona Marakeš-Tensift-El Hauz. Marakeš je reč iz jezika Berbera i znači „Božja zemlja“. Ime države Maroko potiče od ovog toponima (špansko ime Marakeša: Marruecos). Grad je osnovao Jusuf Ibn Tahfin, prvi kralj dinastije Almoravida, 1062. Privreda Marakeša zasniva se na turizmu, trgovini i zanatstvu. Marakeš poseti više od 2 miliona turista godišnje. Stari deo grada Marakeš (medina) je od 1985. na UNESKO listi Svetske baštine. Glavne atrakcije u Marakešu su istorijski trg Đema el Fna, džamija Kutubija iz 1162. i više vrtova (Agdal, Menara, botanički vrt Mažorel). Ja bih dodao da Marrakech nema apsolutno nista zajednicko sa onim Marokom koji sam ja vidio. Grad je nevjerovatno cist, saobracaj funkcionise kao u skoro svakoj Evropskoj metropoli, pun je turista i moze se sresti svega i svacega, od minica do dimija, od zapreznih kola do Porschea, od onih malih prepravljenih Pezoovih motorina do Harley-a i jos milion drugih kontrasta........ a policija je dosta prisutna na ulicama. To sto se policije tice ima i svojih razloga. Naime, devedesetih godina je kriminalitet u Marakesu bio toliko uzeo maha da su turisti poceli da ga izbjegavaju a s obzirom da Marakes zivi uglavnom od turizma to bi bilo pogubno. Vlasti su tada doveli "masu" policije i oni su poceli da zavode red i ..... zaveli su ga :clap: :clap: :clap: Ako ste mislili da su ove slike greskom u putopisu iz Maroka, grijesite. To je unutrasnjost zeljeznicke stanice koja ovako izgleda spolja Tu smo se nasli sa Boskovim gazdom i on nas je, onako marokanski , natrpau u svoje auto i provozao nas gradom , a onda smo stigli na Medinu ( centar ) koja je nedeljom oko podne, maltene, pusta ali isto ima , za nase pojmove i takvu vrucinu, puno naroda. Jos se ljudski nijesmo ni snasli i nasli smo se kod satre sa zmijama Prvo su ova dvojica drzali zmije a onda smo ja i Detlef uzeli da im pokazemo kako se to radi i kako se skriva junacki strah i nemojte ocekivat da vam taj strah opisem ( mada niko ne bi rekao da nas je bilo strah kad nas vidi kako fino poziramo ). Nijesam literarno nadaren toliko koliko me je bilo strah. Poslije toga smo prosetali po Medini Posmatrajuci kako Nevenka i Suzana zagledaju, stvarno prelijepe lampe i druge rucne radove, uspijevam da im citam misli: " Zasto nismo dosle kakvim kombijem ovdje nego nas ova dvojica ubijedise da idemo motorima pa ne mozemo nista kupiti " ( ili slicno ) Prema stanu smo se vratili kocijom ( 15€) jer se tako puno bolje razgleda okolina ( a i ko zna kad ce mi se ponovo ukazat prilika ) ako laze koza ne laze rog, 54 stepena Integralna kaciga To je bio prvi dio dana. Drugi dio, meni puno zanimljiviji, slijedi Planinski vijenac ATLAS

Po dogovoru treba da se nadjemo u hotelu i da krenemo ali , po navici - kako cemo poslije uvidjeti, cekamo na Dzehada i krecemo kroz saobracajni haos Rabata ( koliko da se ne zaboravi ) cestom koja vodi uz sami okean, kroz Mohammediu , grad koji se nekad zvao Fedala ali 1959 godine mijenja ime u cast Kralja Mohameda V . U Mohammediji je i jedna od ljetnjih rezidencija kraljevske porodice. Zatim posle nekih 30 km ulazimo u Casablancu u takav saobracajni PAKAO da mi je onaj haos u Rabatu, Tangeru i u Pamploni od prije neki dan izgledao kao poligon od auto skole. Sva auta voze, bukvalno, jedni drugima u branik i svi trube ( ali neprestano ). Stizemo ipak nekako do ispred dzamije Hassan II koja se smatra drugom po velicini u svijetu . Dzamija se prostire na 20.000 kvadratnih metara a njen minaret, koji je visok 210 m, je najvisociji u svijetu. Radilo ga je 2500 radnika i sve rucno. Krov mu se automatski otvara. Dok je Dzehad bio da klanja mi smo posjetili pizzeriju u blizini i napravili pauzu za rucak. Posle rucka smo obisli Rick`s cafe, poznat iz filma Casablanca sa Humphrey Bogartom i Ingrid Bergman . i jedva cekali da napustimo taj pakao. U Casablanci je Emilija rekla da vise nikad nece posjetiti taj grad i to je jedino mjesto gdje je, na citavom putovanju, jedva cekala da ga napustimo. Meni jednostavno hvale rijeci da opisem tu situaciju tako da necu ni pokusati ( bojim se da ce, sto god da napisem biti preblago ) Kad smo izasli iz grada pravimo pauzu na, maltene, prvoj benzinskoj pumpi koja ima i mali Bistro Cestom N9 nastavljamo prema Marrakechu kroz mjesta Settat, Ben Guerir, kroz takve pustare a sve to po nevjerovatnoj vrucini pravimo i malu pauzu pored nekog bunara zatim vozimo dalje i nailazimo u mjestu Ben Guerir na neku vrstu pijace gdje kupujemo lubenicu da se malo osvjezimo i malo nam je trebalo da kupimo i malo mljevenog mesa Nesto se mislim kako bih ovdje zamijenio onaj saraf na Dakara Navece oko 9 sati smo stigli u Marrakech i malo je potrajalo dok smo nasli smjestaj. U stvari, Boskov sef nam je organizovao 2 stana za dvije noci. Stanovi su bili klimatizovani tako da smo se konacno malo i rashladili ( i osecali kao kuci ) Ruta: http://maps.google.de/maps?f=d&source=s_d&saddr=Avenue+Mohammed+V%2FMoulay+Hassan+Bridge%2FN1%2FP2&daddr=R322+to:R322+to:Boulevard+Prince+Moulay+Abdellah%2FR322+to:Boulevard+Prince+Moulay+Abdellah%2FR322+to:A3+to:A3+to:Boulevard+Hassan+II%2FR322+to:Boulevard+Sidi+Mohamed+Ben+Abdellah+to:Boulevard+Sidi+Mohamed+Ben+Abdellah+to:Boulevard+Sidi+Mohamed+Ben+Abdellah+to:Boulevard+Sidi+Mohamed+Ben+Abdellah+to:33.450922,-7.520142+to:N9%2FP7+to:N9%2FP7+to:N9%2FP7+to:N9%2FP7+to:N9&geocode=FQw7BwIdSuyX_w%3BFfoQBwIdsleX_w%3BFaIhBgIdEWKW_w%3BFaAmBQIdeh6V_w%3BFYuuBAIdUziU_w%3BFRKXBAId6miU_w%3BFR-IAwIdYt-R_w%3BFVw2AgId0l2P_w%3BFTjUAAIdfqGL_w%3BFV7MAAIdVomL_w%3BFYLBAAIdPm6L_w%3BFYzGAAIdyrmL_w%3B%3BFSpI-gEdqMyL_w%3BFSAk9gEdioyK_w%3BFbor8AEdXMeH_w%3BFXL-5wEdrLmG_w%3BFQ7M4gEdqKWF_w&hl=de&mra=dpe&mrcr=0&mrsp=12&sz=11&via=1,2,3,4,5,6,7,8,9,10,11,12,13,14,15,16&sll=33.432014,-7.621078&sspn=0.259583,0.505371&ie=UTF8&ll=33.165145,-7.926636&spn=2.082915,4.042969&z=8

I to DOOOOOBAR vodic. Dobro nam dosao druze pa da se i ovde druzimo kao i u Maroku

Maroko ....... Maroko je za mene nekad bio "pojam".... vrijeme kada smo, a najvise nas Drug Tito, drugovali sa arapskim zemljama jos uvijek imam u sjecanju ..... ej covjece, Marokanci ... tada za mene ljudi kao sa neke druge planete, Boumedienn i Alzir, Naser i Egipat, Gadafi i Libija ... kako sam se tada lozio na te zemlje , .... ujak mi posao u Irak da radi, jooooj da je meni tamo, a i onaj Keops ..... sto je njemu nampalo da pravi, Egipatska kultura itd, itd, itd, Kasnije , devedesetih, dolazi vrijeme prvih kontakata sa Arapima iz Libije, Maroka, Alzira, Tunisa ...... Sve to ima manje i manje veze sa onim sto sam ja vjerovao, kakva druga planeta i kakvi bakraci.... ovozemaljci u pravom smislu rijece.... odose iluzije kao da ih nikad nije ni bilo ..... Maroko.... ja idem tamo i to ne u neki hotelski kompleks na Mediteranu ili Atlantiku nego u svojoj reziji, na motoru i u unutrasnjost i cilj mi je Marrakech sto na berberskom jeziku znaci Bozja zemlja a Evropa ga naziva Biser juga ..... Od "Marokanca" sam cuo da u Rabatu ( glavni grad Maroka ) vec dvije godine zivi i radi Bosko Lazovic, takodje clan BJBikersa, web dizajner i bajker iz Cacka i da mu se obratim za pomoc pri odredjivanju rute. Par puta smo se culi i pada dogovor da mu se javim kad stignem i da cemo tada smisliti nesto a da ce vjerovatno i on sa nama napraviti mali krug. Tako i biva, pada dogovor da mu se javim kad stignemo u Rabat i da je njemu taj izlaz sa autoputa 10 min od kuce i da ce doci on i Dzehad da nas sacekaju. Dzehad je takodje iz Cacka, od oca palestinca i majke srpkinje, profesionalni fotograf koji je ozenjen Marokankom i vec 5 godina zivi u Maroku. Na granicnom prelazu se zadrzavamo mozda nekih sat vremena i uz "pomoc" nekakvog sluzbenog osoblja ( citaj 35 €) zavrsavamo ulazne papire i ulazimo u saobracajni haos Tangera. Nekako se ipak dosta dobro snalazimo i relativno brzo izlazimo na autoput koji ide prema Rabatu. Na jednom velikom parkingu stajemo i u restoranu gdje "drma" Bob Marley pravimo pauzu za rucak i naravno narucujemo Tadzin ... prste da polizes. ( nazalost nisam slikao niti mi je padalo na pamet dok se nisam najeo ) Nastavljamo dalje autoputem i posle dosta vremena stizemo u Rabat gdje nas Bosko i Dzehad cekaju vec tri sata ( ko im je kriv kad se ne drze dogovora ). Na samom ulasku u Rabat Bosko mi objasnjava da na semaforima, prvo i drugo vozilo prolaze kroz crveno i voze do sredine puta. Cim se upali zeleno svijetlo auta iza njih im sirenom daju signal da mogu da krenu i tu je fazon..... ne svira samo "trece" vozilo nego citava kolona.... i tako sa sve cetiri strane i na svakoj raskrsnici :o :o :o Meni je to bas super ali stalno mislim kako ce se snaci Suzana i Nevenka i kontam, one su nase gore list, brzo ce se navici ali mi sve nesto zao Detlefa jer njemci i za manju sitnicu pisu jedni drudima prijavu :mrgreen: " kome ces se ovdje zaliti Svabo " i kez mi ne silazi sa usta Kroz stvarno veliki saobracajni haos stizemo na odrediste, u kafic blizu Boskovog stana, pijemo nus-nus ( kafa sa mlijekom) i dogovaramo se kako cemo i sta cemo. Pada dogovor da sjutra ujutro krenemo za Casablanku, posjetimo 2. na svijetu po velicini dzamiju Hassan II ( gdje ce Dzehad ici da klanja) i Rick`s cafe ( iz filma "Casablanca" ) pa onda dalje za Marrakech. Ja i Bosko odlazimo da nadjemo hotel za nas i nalazimo "Hotel Ourida" Posto Suzana ima rodjendan pada dogovor da izadjemo na veceru u neki nacionalni restoran i izbor pada ( mada i nijesmo znali za drugi) na "Dar Naji" gdje je fenomenalan ambijent Kad smo se vratili u hotel i upalili svijetlo mislim da nije bilo vrste bubasvabe koja se nije rastrcala po sobi :mrgreen: :mrgreen: ( ko zna kad je Suzana zaspala hahaha ) Nema veze Suzana, sjutra idemo u Marrakech

Ujutro smo se probudili ranije ali nam je kisa i jaki vjetar malo usporila polazak. Malo smo sacekali nece li prestati i kad je kisa prestala krenuli smo prema Sevilji. Vjetar je duvao sve jace i jace da bi od Sevilje postalo skoro nepodnosljivo i mi silazimo sa autoputa ali je cesta N-IV od Sevilje prema Cadizu preopterecena od kamiona ( valjda izbjegavaju autoput koji je mnogo skup ) tako da sama voznja, mimoilazenje a pogotovo preticanje zahtijevaju ogromnu koncentraciju. Negdje oko Jareza vjetar prestaje potpuno i odjednom biva nevjerovatno vruce ( jbg, nama se ne moze ugodit ) tako da jedva cekamo da se primaknemo Tarifi odakle idemo trajektom za Tanger. Evo malo slika mada se na toj dionici nisam bas mnogo "potrosio" Zanimljiv znak To vece su Spanija i Njemacka igrale polufinale na SP i mislim da je ova zastava ujutro ipak trebala da se malo spusti Ujutro je nebo bilo prelijepo Krenuli smo ranije prema Tarifi i bez velike procedure prosli carinu i posli prema trajektu koji za 35 min. prelazi Gibraltarski Moreuz i koji ce nas prebaciti do pravog cilja naseg putovanja ...... ......MAROKO Ruta http://maps.google.de/maps?f=d&source=s_d&saddr=Unbekannte+Stra%C3%9Fe&daddr=AP-4+to:Ctra+de+Andaluc%C3%ADa%2FN-IV+to:Ctra+de+Andaluc%C3%ADa%2FN-IV+to:N-349+to:36.651894,-6.17363+to:Ctra+Nacional+340%2FN-340%2FE-5&geocode=FSRDNwIdUpmN_w%3BFdjGNgIdwLil_w%3BFdTGNQIdxqem_w%3BFbz_MgIdcoWk_w%3BFXpxMAIddhSj_w%3B%3BFbZEJgIdjnOp_w&hl=de&mra=dpe&mrcr=2&mrsp=5&sz=11&via=2,3,5&sll=36.613323,-5.94223&sspn=0.40565,0.889206&ie=UTF8&ll=36.760891,-6.457214&spn=1.619468,3.556824&z=9

Posto su se Detlef i Emilija vec bili zazeljeji "Thüringer bratwurst"-a (poznate njemacke kobaje) morao sam jos jednom tamo pa evo jos koja slika .... Kamen gori val se pjeni Govorili nisu nista Zagrljeni, Zagrljeni .... Dalje smo krenuli dobrim i krivudavim cestama uz obalu kroz mjesta Lagos, Albufeira, Faro ... i negdje na tom dijelu pada i treca `ìljada U malom ali simpaticnom mjestu Altura, nedaleko od spanske granice smo smo nasli smjestaj vecerali u "Casablanci" gdje "pice" narodnjaci :mrgreen: a doruckovali u "Broadway"-u Ruta: http://maps.google.de/maps?f=d&source=s_d&saddr=R.+Ant%C3%B3nio+Mantas&daddr=CM11508+to:Av.+Gen.+Humberto+Delgado%2FN120+to:Estr.+EN268%2FN268+to:Estr.+EN268+to:Estr.+EN268-2+to:Av.+da+Fonte+Coberta+to:Estr.+EN125%2FN125+to:Estr.+EN125%2FN125+to:Estr.+EN125%2FN125+to:Estr.+EN395%2FN395+to:Estr.+EM526+to:N125+to:IC4+to:Estr.+EN125%2FN125+to:37.153202,-7.586746+to:Av.+24+de+Junho&geocode=Fd2nPwIdUf55_w%3BFU_aPAIdeul5_w%3BFbZoOQIdaq55_w%3BFebXNQIdzhR4_w%3BFeHuNAId-b12_w%3BFTCZNAId5Hd3_w%3BFQJDNgIdiGZ7_w%3BFWLsNgIdBI98_w%3BFUiONgId7jN__w%3BFa94NgIdmQeB_w%3BFZQCNgIdBg6C_w%3BFeASNgIdopiC_w%3BFbYbNgIdbACF_w%3BFf4fNQIdiLCG_w%3BFWCuNQIdb-6J_w%3B%3BFZw5NwIdrJSN_w&hl=de&mra=dpe&mrcr=7&mrsp=15&sz=11&via=1,7,8,9,11,12,14,15&sll=37.144445,-7.667084&sspn=0.309792,0.65918&ie=UTF8&ll=37.247821,-8.121643&spn=1.237463,2.636719&

Iz Evore smo krenuli oko 10 sati i cilj nam je bio stici do Atlantika i u nekom manjem mjestu naci smjestaj za 2-3 dana koliko smo planirali da odmorimo. Ipak smo mi ovo na godisnjem odmoru . Zbog velike vrucine odlucujem da vozim otvorene jakne . Nesto kasnije sam u retrovizoru vidio da Suzana, koja je bila zadnja u koloni, usporava, staje, silazi sa motora, trci nazad, ja se okrecem i vozim prema njoj i vidim da ona nesto mlatara rukama. Kroz glavu mi prolazi milion stvari sto bi se to moglo desiti. Znao sam ja, nijesu zene za ovakva putovanja, da je tako ne bi Bog izmislio kuhinju, metlu i ostale dalavere. Na tren mi dolazi ideja da joj predlozim da ona lijepo ostane na more dok se ja vratim iz Maroka, ono kao sunce, plaza, maslinovo ulje za suncanje, friske krofne i ostalo. Ona se saginje, podize nesto crno sa asfalta ( sto li je izgubila zaboga ), ja prilazim i ona mi pokazuje moj iPhone ( ispao meni iz dzepa ) . E kako sam na momenat pocrvenio od sramote pred samim sobom mozete pretpostavit. Ona je trcala dok su ga auta zaobilazila a kad je kamion presao preko njega samo je zamlatarala rukama. Pa, rekoh, zar ne moga brze potrcat zenska glavo , tacno je da su sve zene smotane, nema haera od vas ( i bi ona kriva :twisted: ) Nastavili smo dalje I konacno smo stigli do Atlantika, drugog cilja naseg putovanja a cemu se one tri vesele nismo mogli da otkrijemo. Je li to zbog 3 dana odmora ili zbog mogucnosti da mogu konacno prati ves i sudje ( ipak su to zene jado moj ). Nasli smo odlican i povoljan apartman u mjestu Vila Nova de Milfontes Slijede dani setnje, spavanja, plaze Znam da vam je dosadno gledajuci ovakve slike ali, vjerujte, bilo mi je jos teze kad sam ih pravio i zato sam zadnji dan bojkotovao plazu i sam posao da se vozim motorom i tako stigao do najjugozapadnije tacke Evrope u mjestu Cabo de Sao Vicente pa evo pogledajte Ruta : http://maps.google.de/maps?f=d&source=s_d&saddr=Av.+de+Lisboa%2FIP2&daddr=37.645772,-8.556976+to:N393&geocode=FaB_TAIdRD-H_w%3B%3BFVyyPwIdAip6_w&hl=de&mra=dpe&mrcr=0&mrsp=1&sz=10&via=1&sll=37.842326,-8.511658&sspn=0.569353,1.349945&ie=UTF8&ll=38.11295,-8.291931&spn=1.1345,2.69989&z=9

Iz Avile smo krenuli oko 9 sati ali po jako tmurnom vremenu. Kisa je "mirisala" svugdje oko nas. U pocetku smo uspijevali vozit "izmedju" oblaka ali ubrzo nijesmo imali vise kud, morali smo se skvasit. Nekih stotinak kilometara je padala neprestano pa smo ovakvo vrijeme iskoristili da u jednom bistrou napravimo pauzu za rucak. Moram napomenuti da na ovom putovanju nijesmo nijednom "ljudski" rucali. Vise su to bile pauze da se nesto prezalogaji i to smo namirivali obilnim vecerama negdje na putu za Portugaliju mi je taho pokazao U Portugaliju smo usli kasno popodne i navece stigli u Evoru, grad koji potice jos iz Rimskog doba a od 1986 je i pod zastitom UNESCU-a. U Evori su se jos od 12 vijeka birali portugalski kraljevi, ima jezuitski univerzitet koji je osnovan 1559 godine. U 16. i 17. vijeku Evora gubi na znacaju tokom i zbog spanske aneksije. Mi smo, doduse, malo od toga vidjeli jer su toga dana u Evori bili dani necega, neka festa, fiesta ..... Mi smo tu vecerali prvoklasne sardele, pili Sangriu i oko ponoci posli na spavanje Emilija ne jede ribu odkad sam ja jednom kuci donio svjeze ( citaj zive ) pastrmke, njoj ih je bilo zao i od tada nece cak ni morske plodove. Ruta : http://maps.google.de/maps?f=d&source=s_d&saddr=A-51&daddr=Ctra+%C3%81vila-Talavera+de+la+Reina%2FN-502+to:N-110+to:A-66+to:A6+to:38.573938,-7.915649&hl=de&geocode=FXJ0bAIdVPS3_w%3BFUhVagIdTCi0_w%3BFRR9ZwIdWgqr_w%3BFRbLUwIdMkif_w%3BFYqaUQIdWAuT_w%3B&mra=mi&mrcr=1&mrsp=5&sz=8&via=1,2,3&sll=39.448919,-6.663208&sspn=2.226818,5.39978&ie=UTF8&z=8

Posto smo "jeli, pili i spavali" ujutro vadimo motore iz garaze i ja tu vidim da mi je pukao saraf koji veze "zadnji trap" sa sasijom Posto se to najvjerovatnije desilo prilikom moje endurozajebancije, na onom jezeru, sa punim koferima i top-case-om smatram da ce to izdrzati jos dok se izvucemo iz Pamplone pa cu, negdje na izlazu iz grada, svratiti u neku radionicu da mi to poprave. Na izlazu smo promasili skretanje prema industrijskoj zoni gdje se nalazilo masu nekih auto-kuca a posle toga nijesam htio da stajem po manjim selima nego smo isli do gradica Alfaro i na samom ulasku u grad nailazimo na ogromnu radionicu ali mi oni kazu da ne mogu popraviti nego da idem pravi i da cu naici na drugu radionicu koji mi mogu pomoci. Pokazuje mi ( bar sam ga ja tako razumio ) da vozim pravo preko 4 kruzna toka i sa desne strane je ta j servis. Pitam da mi kaze koliko je to u kilometrima a covjek puce u smijeh i vice: No, no, no kilometar , milimetar sinjore , i opet hahaha.... Mi u koloni jedan po jedan uradismo tako i skoro izadjosmo iz grada cekajuci cetvrti kruzni tok kad ja vidjeh Fordov servis sa desne strane. Stadoh i pridje mi neki covjek i na njemackom jeziku me pita da li imam problema. Objasnih mu o cemu se radi i mi zajedno ulazimo u Fordov servis gdje se on nesto raspravlja sa njima. Onaj majstor nece ni da izadje, vrucina mu vjerovatno, nego onom mom "Svabi" nesto objasnjava i pokazuje kuda da idemo. Ja i "Svabo" zatim pjeske , nekoliko blokova nazad, nadjosmo majstora na koga su nas oba servisa upucivali. Zena za pultom nam rece da dovedem motor a majstor ce brzo doci. Vracam se, ponovo pjeske i dovozim Dakara ispred Moto-kuce a ubrzo zatim se pojavljuje i Carlos Sola koji zivi od i za motosport. Covjek od malena vozi skoro sve vrste motora na sampionatima spanije, minibike, enduro, classicenduro itd, itd,... i 2 puta je bio u timu mehanicara na Paris-Dakaru. uveli smo motor u radionicu i onda su poceli filigranski radovi na mom motoru, prvi i, najvjerovatnije, poslednji put. Kad sam vidio gdje su me poslali oni iz ona dva servisa bilo mi je jasno zasto nijesu oni htjeli da cackaju oko motora. Carlos mi je na kraju zamijenio oba sarafa, postavio neke osigurace za koje ja nijesam ni znao da postoje i posle sat vremena mi trazio 20 € za uslugu :naughty: , poklonio mi majicu sa njegovom reklamom, pokazivao slike sa poznatim spanskim trkacima ( Dani Pedrosa,Angel Nieto ....) pokazao kolekciju starih motora i razisli smo se kao prijatelji. ako nekog interesuje moze ga posjetiti na: http://www.carmoto.com a evo malo i mojih slika kod Dr. Carlosa I posle njegovog pregleda moj Dakar je bio spreman za Maroko. Posto se u medjuvremenu i zenski dio ekipe naodmarao u ladovini konacno smo mogli da krenemo dalje Nisam znao da put za Maroko vodi pored Crne Gore :mrgreen: Uz kratke pauze i zanimljive predjele stizemo do Avile i trazeci prenociste stizemo ispred jednog hotela gdje dvije zene igraju nesto kao flamengo. kad sam to vidio stao sam i poceo da slikam dok su igrale a kad su me primijetile morao sam bjezat Zamislite ovako dvije babe ispred hotela Crne Gore da zaigraju Crmnicko hahaha Na kraju smo se smjestili u hotelu Don Carmelo i posle izasli u Starom gradu na veceru U wikipediji pise ovo: "Avila je glavni grad španske provincije Avila koja se nalazi u autonomnoj pokrajini Kastilja i Leon. Nekada je pripadala regionu Stare Kastilje. Grad se nalazi na 1.117 metara nadmorske visine, i najviši je u Španiji. Izgrađen je na zaravni kamenitog brda koje se izdiže na sred divljine, sa veoma oštrom klimom - duge i hladne zime i kratka leta. Stari grad Avila je izgrađen od smeđeg granita, okružen šancem i zidinama koje sadrže 88 kula izvidnica i devet kapija i koje se sve nalaze u odličnom stanju, ali veliki deo grada leži van zidina starog grada. Gotička katedrala, za koju se tvrdi da potiče iz 1107. godine, ali je verovatno iz 13. ili 14. veka, liči na tvrđavu sa utvrđenim zidinama i dve velike kule." Posto je samo Emilija uzela njen aparat za slikanje slike i nisu nesto "Bog zna" "Gledaj frajeru kakav batak imam" :o " Jos jedan prodje dan, uzburkan kò more ....................................................." Ruta : http://maps.google.de/maps?f=d&source=s_d&saddr=Av+de+Zaragoza&daddr=Av+del+Burgo+Viejo%2FLR-288+to:A-68+to:Autov%C3%ADa+SO-20%2FSO-20+to:Ctra+de+Salceda+a+San+Esteban+de+Gormaz%2FN-110+to:40.801336,-4.292908+to:A-51&geocode=FQo-jQIdMuzm_w%3BFaSZgwIdhj_l_w%3BFZIMggIdmO_m_w%3BFdR0fQId1vXZ_w%3BFchicwIdHCLH_w%3B%3BFcCtbAIdyFy4_w&hl=de&mra=dpe&mrcr=2&mrsp=5&sz=9&via=2,4,5&sll=40. 994411,-3.592529&sspn=1.030285,2.69989&ie=UTF8&ll=41.771312,-2.06543&spn=4.07184,10.799561&z=7

Opcinjeni ljepotom koja se prostirala svud okolo, poneseni zeljom da se sto prije druzimo sa prirodom oko 9 sati krecemo dalje. Iz Arties-a krecemo dalje i u mjestu Vielha nas na kruznom toku zaustavlja policija . Posle pregleda dokumenata nam, u vrlo ljubaznom tonu, zeli sigurnu voznju i lijep boravak u Spaniji. Odatle pravimo ( nenamjeran ) krug do mjesta Bossost i vracamo se cestom N-230 prema mjestu Les Bordes. Na izlasku iz Vielhe put vodi serpentinama prema nekom brdu gdje pocinje tunel koji je 5,2 km dug i gdje smo na kraju jedva cekali da izadjemo jer smo se bukvalno smrzli. Bilo je toliko hladno da je Nevenka palila grijanje i na ruckama i na sjedistu. Uglavnom je osjecaj izlaska iz tunela bio visestruko velicanstven, sto zbog planinskog sunca, sto zbog snijeznih vrhova a sto zbog prelijepog jezera Embalse de Senet koje se nalazi na visini od ca 1420 m i gdje pravimo malu foto-pauzu Dalje vozimo do mjesta Les Bordes cestom koja je jednostavno preopterecena saobracajem i sa koje smo jedva cekali da se iskljucimo a da nismo ni znali sto nas ocekuje na cesti N-260. Putem punim krivina i sa dosta serpentina stizemo do, po meni, jednog od najljepsih usjeka u Spaniji. Naime, kanjon "congosto de Ventamillo" proteze se 22 km a njegove litice dostizu visinu i do 230m i toliko su blizu jedna drugoj da ima mjesta samo za rijeku Rio Esera i cestu koja je mjestimicno toliko uska da se 2 auta ne mogu mimoici. Oprosticete mi ali meni hvali rijeci da tu ljepotu opisem pa dako slike uspiju da vam bar dio toga docaraju Dalje nastavljamo prema mjestu Ainsa manje spektakularnim i dosta sirokim putem i nailazimo na jezero Embalse de Mediano gdje smo trazili mjesto da napravimo pauzu za rucak. Trazeci kakvu terasu stizemo do mjesta gdje se zavrsava asfalt i makadam se strmoglavo spusta do jezera. Ja tu krecem u izvidnicu i sam se spustam do dolje, kakva uzivancija i ljepota, vracam se i rekoh da dolje, lise vode , kaktusa i kakvoga lisca nema nista i nazad Dalje, prema Pamploni, vozimo manje-vise "normalnim" putem, prolazimo pored nekih interesantnih "spanskih sela" i zbog velike vrucine odlucujemo se za "laksu" hranu pa cemo u Pamploni to namirit boljom vecerom. U Pamploni smo stigli negdje oko 8 sati i nas TomTom ( izvini Tomo, bila je nasa greska a mi se na tebe ljutili ) nije mogao da nadje adresu koju smo trazili i mi upadamo u pravi saobracajni haos. Imao sam osecaj, posto je Pamplona poznata po "ulicnim jurnjavama bikova" da je nedje neki bik pusten pa goni vozace po gradu. U neka "zla doba" nalazimo smjestaj u hotelu Albret i tek oko 11 izlazimo da sto pojedemo.E, kontam, najescemo se u ova doba strasno. Nadjosmo neki restoran brze hrane, popismo po pivo, pojedosmo nekakve sendvice i nazad u `aljine jer sjutra nastavljamo dalje Ruta: http://maps.google.de/maps?f=d&source=s_d&saddr=Carretera+d'Esterri+d'Aneu+a+Vielha%2FC-28&daddr=Carretera+Lleida-Vielha%2FN-230+to:Ctra+de+Bisaurri%2FN-260+to:Av+de+Ordesa%2FN-260+to:N-240+to:Ctra+de+Tiebas%2FNA-234+to:AP-15+to:42.810388,-1.643829&geocode=FauSiwIdvlYNAA%3BFdwOjQIdxrMKAA%3BFRCwiAIduoQHAA%3BFfojigIdzh_-_w%3BFSY-igId9JDu_w%3BFfy7iwId1o3n_w%3BFWqyiwIdSiTn_w%3B&hl=de&mra=mi&mrcr=5&am p;mrsp=7&sz=13&via=5&sll=42.793637,-1.637135&sspn=0.062605,0.168743&ie=UTF8&z=13

Marokanac tebi posebno hvala za dvije stvari. Prvo , za Maroko sam se odlucio zbog tvoga putopisa i Drugo, Veliko hvala sto si me uputio na Boska Lazovica u Rabatu kome se ovim putem srdacno zahvaljujem i o kome ce kasnije biti vise rijeci P.S. a ne da je bilo SUPER nego nemam rijeci

POLAZAK, Subota popodne oko 3 sata je konacno bilo vrijeme polaska. Suzana, Emilija i ja krecemo prema Wittenbergu kod Nevenke i Detlefa odakle u nedelju krecemo autovozom za Narbonne u juznoj Francuskoj gdje posle 22 sata voznje treba da stignemo u ponedeljak u 11 sati. Odmah na pocetku sam vidio da mi je Dakar prenatovaren ali se nije imalo sto od stvari izbacit ( bar tako rece Suzana mada, ja mislim, i da smo kombijem krenuli ne bismo nista vise spakovali al`ajd, suti i vuci ). Komunikacioni sistem sa Emilijom mi takodje ne funkcionise ali to planiram popraviti kad stignemo u Wittenberg jer mislim da su mozda lose kablovi spojeni. Konacno krecemo. Pocetna kilometraza Izlazimo poslije 10 km na autoput i meni se pali lampica od goriva, nije mi jasno jer, koliko znam, trebao bi rezervoar da je skoro pun. Silazim sa autoputa i na benzinskoj pumpi vidim da je Suzanina Yamaha sva od ulja. A sto je ovo mili brate ..... rekoh joj da se parkira dok ja sipam goriva pa cu vidjet onda sto je. Sipam goriva kad ono.... staje nepunih 3 litra :o :o :doh: odem do Suzane i vidim da je sa njenog motora spao cep od ulja. Rekoh ajde gospoja da se mi lijepo vratimo doma e, kako je krenulo, necemo daleko stic :oops: Ne ocase ona no se ja sam vratih pa sa drugoga motora skidoh cep od ulja i tako sam u samom startu bio 100 km u prednosti. Moram napomenuti da su mi motori za put pripremani u "Auto & Moto Salon"-u i, da nije ciji je, ne bih vise nikad nogom tamo krocio :twisted: Citavo vrijeme me cudi sto je sa mojim pokazivacem goriva, zasto on zeza, kako cu mu vjerovati u Maroku ali ipak naslucujem da znam u cemu je problem. Naime, kada je moj mehanicar prikopcavao onu uticnicu ( kao za upaljac u autu ) spojio ju je na kabal koji ide iz rezervoara ka kontrolnoj tabli i to je bio uzrok 2 problema. Kabal nije davao dovoljno struje sistemu za komunikaciju a on je ipak uzimao dovoljno struje da se pali lampica od goriva :oops: :oops: :oops: ( ili nekako slicno ) Ta dva problema su rijesena jednim udarcem jer sam struju uzeo direktno sa baterije U nedjelju smo stigli na vrijeme u Berlin, ukrcali motore na voz i ajmo polako na lijeganje ( da bi vrijeme brze proslo ) a Emilija ne moze iscekat FRANCUSKA U Narbonne smo stigli na vrijeme i nekih pola sata je trebalo sacekati da bi podigli motore i po velikoj vrucini konacno krecemo u nasu malu avanturu. Emilija je prva bila spremna za put Plan nam je bio da nista ne planiramo vec da spontano odlucujemo kuda da vozimo, gdje da ostanemo dan-dva, pomalo nomadski ali da ne spavamo u satorima vec po hotelima jer Detlef koristi aparat za spavanje ( a nema ga jos na pedale ). Odlucujemo da izbjegavamo autoput vec da vozimo samom obalom mora i tako krecemo prema spanskoj granici. prelijepim vinskim predjelima pored ogromnih vinograda palmi Pauzu pravimo u mjestu Leucate gdje u debeloj ladovini malo jedemo pa se malo sladimo a posle toga i malo kupanja nije naodmet Posle kupanja vozimo samom obalom mora do mjesta Port-Wendres takoreci na samoj granici ali odlucujemo da u Spaniju ipak udjemo na planinskom prelazi Coll d`Ares koji se nalaz na 1500mnv i da udjemo u Pirineje koje su ipak jedan od nasih ciljeva. Cesta koja se penje prema tom prelazu je puna krivina, ima dobar asfalt i pravi je raj za motoriste. Usli smo u SPANIJU i na samom prelazu pravimo malu pauzu gdje se divimo prelijepim planinskim masivima koje cemo narednih dana probati da osvojimo sto vise Posto se vec polako spusta noc i mi krecemo prema gradu Ripoll gdje jedva nadjosmo prenociste u hotelu "Solana del Ter". Gazdarica je prica za sebe. Prvo nam je izdala sobe sa doruckom, onda nam za veceru probala "uvalit" jos 2 jela koje nismo narucili a ujutro smo morali platit dorucak posebno Ruta prvog dana http://maps.google.de/maps?f=d&source=s_d&saddr=D168&daddr=D627+to:D81+to:D81a+to:Route+d'Argel%C3%A8s%2FD114+to:Avenue+du+Mar%C3%A9chal+Koenig%2FD914+to:D115+to:42.182391,2.195978&geocode=FefFkgIdLK4uAA%3BFbrfjgIdBBguAA%3BFXiKjAIdDg8uAA%3BFbiPigIdJ0guAA%3BFSzfiAIdOAcvAA%3BFXKyiAIdyHEvAA%3BFS6KhgIdApIlAA%3B&hl=de&mra=mi&mrcr=2&mrsp=7&sz=15&via=1,2,3,4&sll=42.181914,2.195549&sspn=0.015805,0 .042186&ie=UTF8&ll=42.708678,2.894897&spn=1.003038,2.69989&z=9 Poslije dorucka i nosenja onih kofera " iz kojih se nije imalo sto izbacit" i u kojima nam "ama bas sve treba" ujutro krecemo dalje prema Andori Krivudavim putem N-152 vozimo do grada Puigcerda gdje pravimo gresku i umjesto kroz Francusku mi krecemo "spanskim" putem i uvidjamo prekasno da smo pogrijesili i nastavljamo dalje pod mojom komandom. Put nije los ali su krivine preblage a ako znas sta si promasio biva ti jos teze. na jednom mjestu nesto ispred Andore detlef pretice policiju na punoj linijii oni ga zaustavljaju ali mu ne naplacuju kaznu nego mu daju "prvi zuti karton", unose ga u bazu podataka i opominju ga da ce, ako u sledecih par nedelja u Spaniji napravi prekrsaj, imati velikih problema Cekajuci na Detlefa nailazim na ovo Posto smo u Andoru usli sa "pogresne" strane, pri tome upali u veliku guzvu, cilj nam je bio naci parking za motore, nesto pojesti i "pobjeci negdje iz ovog grada" Iz Andore smo dalje krenuli u pravcu gradica Sort a potom kroz NP Aigüestortes i Estany de Sant Maurici cestom C-28 ciji prevoj, pun serpentina, dostize visinu od skoro 2100m i gdje mi nije nampadalo da slikam nego sam se, kao i ostali, potpuno prepustio uzivanju u voznji. NEOPISIVO ( ili meni hvali rijeci da to opisem) U gradicu Arties nalazimo dobar smjestaj i posle lijepe vecere otisli na spavanje Ruta drugog dana http://maps.google.de/maps?f=d&source=s_d&saddr=Carretera+de+Puigcerd%C3%A0%2FN-152&daddr=N-152%2FE-9+to:N-145+to:Carretera+de+l'Obac+to:Av+de+la+Verge+de+Montserrat+to:42.70148,0.87308&geocode=FTatgwIdKoIhAA%3BFVBYhwIdpFcdAA%3BFZCRhgIdgC0WAA%3BFaKbiAIdNnYXAA%3BFVAmhwIdVEURAA%3B&hl=de&mra=mi&mrcr=4&mrsp=5&sz=17&sll=42.701282,0.872684&sspn=0.003919,0.010546&ie=UTF8&ll=42.700604,0.873413&spn=1.003168,2.69989&z=9 Ustali smo rano. Jutro je bilo prelijepo, nebo cisto plavo a pogled na planinske vrhove prekrivene snijegom je oduzimao dah. Sav trud oko ovog putovanja se u tom momentu isplatio i od istog trena prestajem misliti na svakodnevnicu, na normalnu kolotecinu koja nam uskracuje ovakve trenutke. Znao sam da je ovo samo jedan skromni pocetak .......

Hvala vam svima

Evo svanu i dan polaska Danas poslije rucka se krece za Wittenberg kod Neve i Detlefa pa ujutro iz Berlina autovozom do Narbonna na jugu Francuske a onda .......... a onda kako nam se svidi. Pirineji , Andora,Pamplona, Lisabon, obala Atlantika, Gibraltar, Tanger, Rabat, Casablanca, Marrakech, Fes, Malaga, Granada, Sierra Nevada, Valensija, Barselona, Narbonne i brzo vozom kuci ;D

Dosao je i dan polaska. Sjutra (26.06) krecemo za Berlin odakle autovozom u nedelju za Narbonne u juznoj Francuskoj i dalje kao sto pise na pocetku

Sedmi dan nase Evropske ture je poceo, nista neobicno za ovaj put, kisovito. Bez dorucka ( zato sto hotel ujutro ne radi trazili su da im navece kazemo sto bismo za dorucak, odmah da platimo pa bi nas ujutro, onako svjeze , cekalo na stolu ), oblacimo kisna odijela jer ono cudo ne prestaje da pada, i krecemo tih preostalih 60-ak kilometara prema Drakulinom Dvorcu u mjestu Bran. Zbog nekih radova na putu, neuspjele komunikacije sa mjestanima zbog mog loseg znanja Rumunskog jezika, losih uslova puta ( i tu sam se prvi put pokajao sto nisam na ovaj put krenuo Dakarom :oops: :oops: :oops: ) put se "proteze" do 11 sati. Parkiramo motore na cuvanom parkingu u blizini dvorca i odlucujemo se da prvo doruckujemo ( ili rucamo ) pa da onda obidjemo dvorac. a ovo nam je cuvar motora ( i moje i Ninove kacige ) i u dosta solidnom hotel-restoranu narucujemo hranu Detlef, kome je dorucak najvise nedostajao, narucuje i corbu prije jela, ja isto tako ( mora da ce nam prijati topla corba posle ovoliko kise i hladnoce ) Sav zadovoljan gleda kako se i drugi muce sa Rumunskim jezikom i ceka nesto sto bi trebalo da bude corba. Konobarica donosi " supu od Jupola" i ja je odmah odbijam sa obrazlozenjem da ne jedem bijelu supu a Detlef pocinje da jede . Moju supu preuzima Nino i kriticki je pregleda Kopljas radoznao pa oce i da je proba ( vjerovatno kao trening za mongolsku kuhinju ) E ljudi, da ste mu tada samo mogli vidjeti facu a tek Detlefovu kad je vidio kako Kopljas reaguje i kad sam mu ja rekao da je to supa od iznutrica prestade ka na trupicu da jede. Posle smo se zezali da je to bio Drakulin specijalitet i da ...... ma da vam ne gadim danasnji obrok Posle "obilnog" dorucka idemo da obidjemo zamak a u medjuvremenu prestaje lagano i kisa da pada. Kao i svugdje na takvim mjestima, prvo se mora proci pored masu ulicnih prodavaca suvenira i raznih drugih djakonija ( nemase onih sto prodaju supe u kesicama jer sam htio da kupim Kopljasu i Detlefu po jednu za uspomenu hahaha ) Sam zamak je , u principu, kao i mnogi drugi kojih po Transilvaniji ima puno. Da g-din Drakula nije bio sto je bio ovaj se zamak nipocemu ne bi odvajao od drugih. U svakom slucaju izgleda dobro ( isto je Drakula imao stila ) Sam prilaz prema zamku je stvarno lijep ( i cist ) A unutra je stvarno prelijepo sredjen pa evo i malo slika bez komentara A zasto je ova slika ovako mutna pitajte Drakulu Dje si to zinuo Detlef Aha, vidim sad sa terase se pruza odlican pogled a ovo je najljepsa Rumunka koju smo vidjeli za ova 2 dana "Veliki i mali" Sve u svemu, bilo je dobro sto smo posjetili Drakulin zamak ali ce meni, sto se tice Rumunije , biti na trecem mjestu na listi sjecanja ( o ove druge dvije stvari kasnije ) Posle posjete zamku poslednja slika sa nasim putarima jer se tu razdvajamo. U stvari se vozimo jos nekih 50 kilometara zajedno a onda: SVAKO SVOJIM PUTEM ONI DESNO KA ISTOKU u ostvarenje zivotnog cilja a ja i Detlef LIJEVO KA ZAPADU u normalnu kolotecinu ( arbeit, arbeit ) Jos jednom: Momci hvala vam za prelijepo provedenih 3 dana, nek vas sreca na vasem putu prati pa da o ovome pricamo kad se vratite