Zdravo, ljudi,
Pod prilično stare dane ulazim u svet motociklizma, iako sam ceo život na točkovima.
Ranije nisam želeo da vozim dva točka plašeći se sebe i vrele glave i teške ruke (noge) na gasu.
Počelo je nedavno tako što sam shvatio da zbog zdravstvenog stanja ne mogu mnogo da hodam po gradu, a auto je nepraktičan jer se nema gde stati.
I počelo je skuterom od 125 dok nisam shvatio da mi kosačica ima veći motor, a grad mi je razapet po brdima.
Tako je kubikaža rasla, ambicije takođe, pa sam poželeo pored grada da mogu i na neku dužu vožnju udvoje. Planiralo se, maštalo, razrađivalo i promišljalo, zec je dugo bio u gori i konačno, od pre nekoliko nedelja, uvalio sam se sedište qj forta 4.0.
Moja prethodna iskustva na skuteru bila su zanemarljiva, ako ne računamo detinjstvo na tomosovim mopedima.
I gle, već prva, takoreći devičanska vožnja, bila je ljubav na prvi pogled.
Zamerio sam sebi jedno što to nisam uradio pre koju deceniju.
Zanimljiv mi je bio osmeh momaka koji su mi prodali kacigu, ali i pomogli da izaberem, kad sam pitao ima li ljudi poput mene na pragu sedme decenije koji tek počinju.
Tako da eto, bratijo, dolazim među vas.
Ne znam mnogo, vrv ću vremenom pitati svašta, ne zamerite.