Jucerasnji dan je bio kao stvoren za voznju. Nije bilo hladno, a nije se ni kuvalo u punoj ratnoj opremi. Poslednji dan odmora, uz mnogo kukanja i klecanja pred zenom uspeo sam da izmolim slobodan dan (uz uslov da uspavam bar jedno dete u podne).
Kum je na svom NSU-u konacno sredio struju tako da je bilo samo pitanje: KUDA?
Obisli smo nase krajeve, napravili lep krug, stali u 3,4 kafane, par etno sela (gde smo popili svaki oko 1/2 litra kafe i litar kisele vode), uz put se kum setio da je nesto pokarabasio sa modemom, pa da i to sredimo, normalno uz kaficu.
Povratak kuci, lagano, da bi sto duze trajao (u trecoj na vrh gasa), a obzirom da vozim kruzera od 125 ccm to je nekih 50-ak km/h. Dugacak pravac, uzan kolovoz, bilo i nesto rupa, trotoar samo sa jedne strane, dok su kuce sa obe.
Trotoarom bezbrizno ide klinac oko 7-8 godina, u sledecem trenutku pocinje da trckara i da polako prilazi ivicnjaku. Kroz glavu mi prolazi neracionalnost dece tog uzrasta (najstarija cerka mi je tih godina), popustim gas i jos svirnem za svaki slucaj...
Malisan se osvrne i nastavi da trci trotoarom, a ja nastavim svojim putem, dodavajuci malo gasa, jer je intruder vec poceo da se gusi. Kada sam prisao na par metara malisa bez ikakvog nagovestaja istrcava na kolovoz i prelazi ga nakoso prema svojoj kuci. Prednja i zadnja do maksimuma, motor pocinje da se uvija, asfalt onaj stari uglacani kao da je led... Pokusavam da izigravam ABS i da ga odrzim pravo...
USPEO SAM da ga izbegnem, prosao sam na par santimetara iza njegovih ledja i zaustavio se par metara dalje. Komsija tog klinca koji je bio na trotoaru se drzi za glavu otvorenih usta i tek posle par sekundi prosapce "Hvala, dobar si".
Utrenutku ranije kada sam mislio da ga necu izbeci, kroz glavu mi je prolazilo sta ce biti sa malisanom od 30tak kg kojeg udari motor od skoro 300kg pri brzini 40-50km/h
Izvinjavam se ako sam vas smorio, ali meni se jos uvek grci zeludac. Cuvajte decu i ucite ih pravilima saobracaja