Može, naravno...
Nema ničega interesantnog, definitivno.
Tog jutra, kada sam polazio, donesem odluku da ću da nosim 'tank' torbu, umesto ranca na leđima, jer ne može da stane na ista, obzirom da imam putne torbe, kamp, i sve ostalo na sedištu iza mene.
Krećem, i shvatam da nosač telefona, na kojem pratim navigaciju, ne mogu da vidm od te iste 'tank' torbe... .
Kontam, prebaciću telefon na vrh 'tank' torbe, tu ima providne plastike, odatle mogu da vidim.
Tačno, ali u zaklonu od Sunca... trebalo je da znam.
Računam, "Nema veze, ne može to toliki problem da mi napravi... ionako ne moram da buljim stalno u njega.".
Fatalna greška!!
Realno krećem oko 11h, vozim se preko novog M. Obrenović autoputa, stajem kratko u Mrčajevcima, pa nastavljam za Kraljevo gde sipam gorivo i pravo za Rašku... stižem na Jarinje oko 13:30h, nastavljam dalje bez problema, osim što svako gledanje u telefon odvlači 1-2 sekunde vremena.
Prolazim okrug Zvečan, i posle 10-15 kilometara, na segmentu gde se radi neki most preko Ibra, navigacija se gubi (javljaju se neke nove, neucrtane krivine).
I tako ti se ja, som, zabuljim u telefon na malo više od 2 sekunde - a, znam da ne smem, niti imam potrebe - i produžim pravo u Ibar, umesto oštro levo kako vodi krivina..
To je moja rekonstrukcija događaja, budući da je poslednje čega se sećam moj pogled između leve ruke, kolena i rezervoara, sa nekmi šljunkom na zemlji - pretpostavljam da je to poslednje što je ostalo u glavi nakon gledanja u telefon.