Hmmm... šta još napisati što već nije rečeno?.Jedino šta mi pada na pamet, to je "fantastično". Ja mislim da tih -2 stepena uopšte nismo osetili,jel nam je bilo toplo oko srca. Toliko radosne dece ,koja su nas sa tolikim nestrpljenjem očekivali,pa taj prijem sa njihovim recitacijama,i hiljadu pitanja na koja sam pokušavao da odgovorim kao pravi deda mraz. Jedno od mnogih ću da izdvojim: Dakle jedan mališa mi prilazi,pomiluje mi bradu i kapu ,pošto sam čučao i kaže: Deda mraze ja bih te zamolio da posle noću kad budeš dolazio kod mene, mollim te da me probudiš jer sam i ja tebi spremio izneneđenje jer ja tebe jako voilm. Pa sad drugari moji pokušajte da zamislite kako sam se tog momenta osećao...ali to je samo jedno ,bilo mnogo takvih. Verujte mi u nekim momentima teško je bilo zadržati suze radosnice i ako sam mator kao biblija. Veoma,veoma emotivan dan. Što rekoše ostali učesnici,nadam se da je i njima bilo lepo kao i nama. A ostalim deda mrazovima koji tek treba da krenu u akciju poručujem: NE PROPUŠTAJTE OVO NI ZA ŠTA NA SVETU.