Ovo sto Grnca pise je apsolutno tacno. Vozim automobil skoro 30 godina a zadnja godina je u nekoliko navrata mogla biti kobna po moj zivot ili neku tragediju. Prosle godine vozim auto van naselja u primerenoj brzini. Vece, bez mesecine, kad ispred mene traktorska prikolica, tamna, sablasna. Niti jednog svetla cak niti katadioptera! Zakocio sam bukvalno par cm od prikolice. Srecom nisam se zakucao.
A u zadnjih nekoliko meseci jedna bahata zena iz mog sela, poznata no agresivnoj voznji, auto kosta ko necija kuca, na tablici slova a ne brojevi, isekla mi krivinu vozeci auto brzinom preko 100, a pri tom drzala mobilni u ruci. Centimetri su falili da me udari i prevrne u kanal tom bembarom. Refleksno sam skrenuo i izbegao.
I nedavno lik u Indjiji jednostavno presao u suprotnu traku. Srecom izbegli direktan sudar, mozda zato jer naselje i ispod 50 kmh.
Ovo da predju u suprotnu traku se cesto desava. Bar meni.
Gomila potencijalnih ubica na cesti. Igramo rulet. Alk, droga, mobilni..pa i dekoncentrisanost, narod kljuka bensedine zbog nemastine, malo ovo, ono i nije dobro.
I jos nesto da ne davim, pre dve godine sin tad imao 11g. je u ulici vozio biciklo isao ka kuci i udario ga je motociklista, pao je na travu sav ugruvan, srecom nikakvih preloma. Biciklo deformisano, jedva da se moglo vuci. Ali sin je dovukao biciklo kuci tih nekih 100m. Rekao sam mu sto ga nisi bacio i gledao sebe..
No najvaznije u celoj prici je sledece..
Rece mi :Tata kada sam isao kuci niko od komsija koji su stajali pored kuca i gledali u mene nisu hteli da mi pridju i da mi pomognu, da pitaju kako sam.. Samo su nemo gledali! Pitam se gde je tu empatija. Psa kad vidim da se muci prisao bih..