Stize Ducati 1098…kaze Chala! To je bilo dovoljno…sedam u kola i pravac Zagreb. Posto su mi se nenadano u auto uvalile i neke gospodje, gledam da mi prosecna brzina bude koliko-toliko normalna.
Za oko 2 i po sata stizem u Doktorovu radnju. Pola sata kasnije, pojavljuje se Franc sa svojim kombijem i dva (da, dva) 1098 (u celu HR je stiglo 4). Pomislio sam da je skrivena kamera. Dosao im drug iz Srbije, pa sto ga ne bi malo zajebavali?!
Narednih nekoliko sati bih preskocio jer nemaju bas mnogo veze sa motorima
Sutradan se budim, posle 4,5 sati spavanja…. bol u glavi…Pudlino Karlovacko je ucinilo svoje…Chala ima suludu ideju da u Rijeku krenemo Francovim 1200GS i njegovim Stromom :shock: Najlepse hvala...pali ti momak kola, pa da lagano....! U ovakvom stanju, ne bih dobacio ni do naplatne rampe.
Toga dana se kao i u Beogradu, igrao fudbalski derbi ali posto je njihov glavni grad mali, rivala moraju da dovlace cak iz Splita(Dinamo-Hajduk, prim.aut). Na Chalin nagovor, auto spremam kod njega u garazu da ne bi neki nezadovoljni momak sa Torcide, iskalio bes bas na njima.
Chala i ja krecemo ka Rijeci. Zastoj na autoputu zbog nekog miniranja ali Huan Manuel zauzima pole position
ubrzo nastavljamo….i umesto na more, covek me odvede ovde:
(ovo je vazdusnom linijom samo par km od mora)
Nastavljamo ka Grobniku. Imao sam malih problema da dorucak zadrzim u zelucu, jer je doktor umislio da je duh pokojnog Richarda Burnsa usao u njega.
Na stazi stara ekipa odavno vec vozi. Posto je neko pametan rekao onu o slici i hiljadu reci, ja cu ovde malo da zacutim (dobro, tu i tamo po koji komentar..):
‘ajde prvo ono zbog cega sam dosao:
E stoji mi….da sam Franc, ja bih mi ga poklonio…
Jos malo detalja..
Utisci su - Ducati je opravdao i premasio ocekivanja! Fantasticna mashina!
Dao covek 25 soma za motor….istrosio se i ponestalo para za tank pad…ali tu smo Chala i ja da to popravimo u maniru najboljih majstora dizajna:
Jos par noviteta sa Francovog GSX-R. U odnosu na prosli put, tu je i tank od karbona:
a prednjoj vili sa Super Bike-a ne mogu da prestanem da se divim…da imam 16.000EUR viska, stavio bih je na mog Stroma pa nek’ ide zivot…
dok je zadnja, naravno…totalno bez veze
Malo slika sa staze…
Bilo je gledalaca i sa skupljim ulaznicama i boljim pogledom:
Da vidimo gde gresimo, tu je home made telemetrija:
Od svega ovoga, malo smo ogladneli, opet sedamo u nas Renault F1 pace car
Obilazimo Rijeku i Opatiju (slike Opatije necu da kacim, jer jos uvek ne mogu da se povratim od shoka…ja sam od onih koji nisu letovali po hrvatskom primorju dok je bila stara Juga, jer smo imali kucu u Crnoj Gori, tako da mi je vilica bila do kolena dok smo se vozili magistralom....svarno sam video sveta, bio na raznim kontinentima...ali za ovo - moj dubok naklon!!!)
Odlazimo i do Kantride:
A onda, posto sam koji sat pre toga bio na snegu, red je da ode mi na more (to vam je, kako mi je Chala objasnio, jedna velika vodena povrsina u kojoj zive ribe i plove brodovi)
Sada, pare koje sam planirao da potrosim na zimovanje i letovanje, mogu da dam na onu prednju vilu.
voda je vise nego prljava
Klopamo neko testo sa plodovima mora…ovo Chala i Svaba pricaju telefonom…to su vec neki prekookeanski dilovi u kojima ne zelim da ucestvujem
Vracamo se nazad, pakujemo se…a onda nas Franc sve vodi da gledamo “Silence of the Lambs”. Glavne uloge tumace ova dva simpaticna momka sa leve strane:
Paška jagnjetina je mila majka….
U Zagreb se vracamo oko pola 10…svako normalan bi ostao da prespava, ali ne i ja. Za dva dana spavao sam 8 sati…izracunao sam da su mi, da ziv stignem kuci, potrebna 2 red bulla i diskografija Peppersa. Prvo sam kupio na pumpi a drugo sam imao u kolima. Stizem u BG oko pola 1.
Proveo sam se do jaja! Veliko hvala Kseniji, Doktoru, Francu i Pudli!