Za Gross treba odvojiti cijeli jedan dan. I obavezno odvoziti i onaj drugi dio Grossa.....do Zell am see na drugoj strani. Ta druga strana iza prijevoja Hocktor je i skoro pa bolja nego ova sa strane Lienza. Karta vrijedi za cijeli dan, tako da se može i izaći iz nacionalnog parka, npr obići Zell am see, pa opet ponovo ući sa istom kartom i vratiti se nazad. Kad već ulaz platiš 25 EUR-a šteta je ne obići sve !!

Dobar si krug zapasao :):) S obzirom da sam sve to prošao motorom mogu ti dati nekoliko dobronamjernih prijedloga : Kad si u Cortini ili u Corvari onda obavezno napravi ovaj krug : Google Maps WWW.GOOGLE.HR To ti je dionica od cca 130 kilometara i to je definitivno jedan od najboljih đireva kroz Dolomite (to sam napisao i u prvom odgovoru u temi). Cesta je savršeno krivudava ali nezahtjevna sa direktnim pogledom na stijene Dolomita. Pogled od kojeg se ježiš pri samoj pomisli što si vidio !! Tu prolaziš i najpoznatije moto prijevoje Dolomita. BTW, 300 kilometara dnevno je dosta velika kilometraža za jedan dan u Dolomitima, čisto iz razloga što je na svakom prijevoju zaustavljanje i uživanje u pogledu pod *must*. Isto tako ima jako puno usputnih ugibališta i stajališta sa prekrasnim pogledima pa je šteta ne stati i opaliti koju fotku. Jurnjava je isto tako totalna glupost jer onda definitivno ne možeš uživati u scenariju i neponovljivoj prirodi. Po meni, neki optimum po prijevojima je do 250 kilometara dnevno. Ovo ti je bio naš đir, gdje je i ta spomenuta dionica/krug uključen : Nadalje....kad si kod Verone napravi đir oko Lago di Garda. Dionica na sjevernom dijelu jezera od Limonea dole prema Piovere, pred nekoliko je godina od strane jednog njemačkog moto magazina (ne sjećam se sad više koji je bio) proglašena za najljepšu moto dionicu u Europi. (Taj dio nije na gornjem videu, to smo odradili godinu ranije. Na videu je druga strana jezera). U Lazise-u imaš odličan HD open bar za refreshment, nemožeš ga falit, na glavnoj je cesti. Tu ste uz sam Gardaland, posjeta i zabava za odrasle nije ništa lošija od zabave za djecu !! Kad se već spuštaš dole južnije u Italiju, umjesto (ili poslije) Mugela savjetujem ti da okreneš na Rimini, Rivazzuru i obavezan posjet San Marinu. Pješčane plaže u Rivazzuri i Riminiju su neponovljive (đir uz obalu i uz same plaže) dok je San Marino priča za sebe. Zanimljivo....jeftiniji je od Italije jer im je porez zanemariv. A za lijepoga dana pogled puca sve do Dalmacije !! Povratak uz obalu Italije je jako lijepa vožnja, no oboružaj se strpljenjem, ima dosta lokalnog prometa a gotovo sva raskršća uređena su kružnim tokovima što dosta usporava vožnju na glavnoj cesti. Česte su i kamere u naseljima. Kad prođeš Veneciju imaš nekoliko jako lijepih turističkih mjesta za zaviriti : Lido di Jessolo, Lignano Sabbiadoro, Grado, Aquileia, sve odreda popularna i savršeno uređena turistička odredišta. Što se tiče vremena u Dolomitima, nema pravila, to je uglavnom lutrija i stvar sreće, vrijeme se zna promijeniti i po nekoliko puta dnevno ili pak na prijevoju oblaci i kiša a dolje niže sunce. Jbga, planine su to. Uglavnom, kišnjake obavezno imati sa sobom. Da se ne prepadnete unaprijed, zna potrefiti i jako lijepo vrijeme !! Za spavanje ti je najbolje pronaći smještaj na booking.com, možeš sortirati pretragu po svim parametrima (doručak, parking, garaža, zvijezdice, restoran, cijena....) Nadam se da je pomoglo barem malo !!

Evo...uspio sam prebaciti u PDF !! Uživajte Alpe Prijevoji PDF.pdf

Pošalji mi email adresu. Imam ti jednu jako zgodnu mapu u Wordu sortiranu po alpskim regijama i Dolomitima, sa svim udaljenostima, visinama, kilometraže, vrijeme vožnje, karte itd. To sam vadio kad smo se prvi puta opremali u planine ....Alpe i Dolomiti u 9 regija... Super je za prvo planiranje...Pokušao sam ovdje attachirati ali ju cjepka po svakoj mapi pa je nezgodno. U ovom stilu :

Slovenija : obavezno posjetiti Bled, Bohinj, Bovec, vožnja uz dolinu Soče je isto tako za preporučiti. Austrija : Baci oko na *Route 69*, austrijski dio je dosta atraktivan, možda ti se uklopi u putanju. Onda na Lienz pa Grossglockner pod obavezno !! Od tamo se možeš baciti na Cortinu d Ampezzo i tu si već u Dolomitima. Smještaj u Corvari daje ti dobru poziciju za obilazak obližnjih popularnih passova (Falzarego, Gardena, Pordoi, Sela,Fedaia...). Tu imaš u blizini na izbor i atraktivne žičare npr na Marmoladu. Šteta bi bilo ne popeti se Stelvio kad već planiraš više dana. Prije Stelvia imaš odvojak na passo Ressia (jezero i potopljeni zvonik, zgodno za uslikavanje). Sa Stelvia se možeš preko Bormia i passo Gavia (scena kao da si na Marsu !!) spustiti na Lago di Garda. Đir oko jezera je super (oko 125 kilometara). Za Lago di Garda imaš moj putopis na forumu. Od tamo imaš autoput za povratak ako si kratak sa vremenom. Za Stelvio pogledaj na web stranici da nije kakva biciklistička utrka u planu jer onda zatvore cestu !! Općenito, ima dosta biciklista pa treba biti oprezan po tom pitanju. Smještaj sa doručkom teško je naći ispod 60-ak EUR-a za dvije osobe. Budi spreman na dosta velike temperaturne razlike. Meni je osobno najbolje u Dolomitima u 06-om mjesecu, još ima ostataka snijega za vidit pa je i scena dosta atraktivnija. Budi oprezan sa brzinom, striktno se drži ograničenja u naseljenim mjestima, ima hrpa kamera (naranđaste su boje i dosta uočljive, ali...), budu i po 3 komada na potezu od kilometra do dva u naselju pa nije uputno opustiti se nakon što prođeš jednu!!! Zima je duga pa ako imaš volje za proučavanje : http://alpenrouten.de/ ALPENPÄSSE.co http://www.alpenpaesse.co/ European Alps http://www.alpentourer.com/ Berge und pässe der Alpen http://www.alpenpass.com/ Biker Betten http://www.bikerbetten.de/ Das Alpenportal http://www.alpen-journal.de/ Rennrad - Pässe - Touren http://www.quaeldich.de/ The Alps, passes and great roads http://www.sylviastuurman.eu/stories/alpen/roads/ Moto Alps http://www.jfluegel.de/motoalps/MotoAlps.HTM Motorradurlaub in den Alpen http://www.motorrad-hotel.com/

Sezona nije bila tako loša, provozasmo se po Sloveniji, Italiji, Austriji, Njemačkoj, Slovačkoj a bilo je i dobrih lokalnih đireva po Hrvatskoj. U kratkim crtama :

Bliži se posljednji vikend u Kolovozu i vremenska prognoza kakvu svaki bajker samo poželjeti može. Kad ti jedina dilema ostane samo izbor destinacije....e to su već prelazi u slatke brige. I tako je već duže vrijeme planirani izlet na Grossglockner napokon došao na dnevni red. Mnogi su već bili, opisano je puno puta, nema se ništa puno novoga za reći, pa ćemo malo više slikom, odnosno fotografijom, a malo manje riječima...SUBOTAKrećemo u subotu rano ujutro rutom preko Italije, dakle Rijeka - Udine – Tolmezzo – Lienz Penjemo se prema austrijskoj granici i prelazimo Passo Monte Croce Carnico. Vrlo zanimljiva cesta , djelomično vrlo uska i sa podosta zanimljivih serpentina na obje strane :Prelazimo u Austriju te zanimljivu uzbrdicu zamjenjujemo isto tako zanimljivom nizbrdicom i tradicionalnim, savršeno urednim austrijskim krajolikom : Uživamo u laganini vožnjici i savršenoj panorami :Kako se bližimo Lienz-u postaje sve zanimljivije :U Lienz-u kratki predah, osvježenje i pun tank goriva : Produžavamo prema Matrei in Osttirol i penjemo se sa stražnje strane Grosglocknera na manje poznati Kalser Glocknerstrase. To je isto tako dio nacionalnog parka, za prolaz motorom plaća se 5 EUR-a i prilazi se sa druge, pozadinske strane Grosglocknera. Nešto je manje atraktivan pogled na glečer, ali priroda oduševljava :Dolazimo do mjesta Kals odakle kreće malo strmiji uspon. U jednom trenutku pukne pogled na cijelu dolinu. Zastajemo za foto session i nakratko uživamo u panorami :Uživajući u svakom kilometru lagano nastavljamo prema odredištu :I ubrzo stižemo. Hotel / restoran, netaknuta priroda, nekoliko planinarskih staza, veliki broj planinara, tek pokoji bajker...Nažalost, zadržavamo se (pre) kratko. Već je podne a još se treba popeti sa *prave* strane Grosglocknera. Kratko osvježenje i po sistemu dođoh, vidjeh, odoh... nastavljamo dalje. Za austrijske krajolike i urednost ne treba trošiti riječi, bolje je trošiti fotografiju :I napokon....stižemo na glavni ulaz u NP. Prvi puta smo na ovoj kultnoj destinaciji pa je adrenalin na vrhuncu. I još sve pojačano solidnim brojem motora u oba smjera. Di ćeš bolje....pravi bajkerski raj !!Krećemo prema Grosglockneru. Pred nama je 15-ak impresivnih kilometara. Dionica do vrha nije nimalo zahtjevna pa smo se prepustili uživanju u neponovljivoj prirodi i pogleduStižemo na današnje zacrtano odredišteNažalost, vrijeme na ovakvim destinacijama uvijek prebrzo prolazi. Već je kasno poslijepodne, postaje prohladno, a i vrijeme je da potražimo rezervirani smještaj (booking.com) koji je udaljen 20-ak kilometara. Nevoljko krećemo nazad Smješteni smo u jednom od mnogobrojnih, nadasve autentičnih austrijskih planinskih hotelčića. Slijedi zasluženi odmor, večera, bočica vina....i tako to...NEDJELJADa se ne ponavljamo istom cestom, povratak smo isplanirali slijedećom rutom : Lienz – Cortina d*Ampezzo – Belluno – Rijeka. Nakon solidnog doručka krećemo zacrtanom rutom. Prolazimo kroz slikovita austrijska mjestašca, vremena imamo više nego dovoljno pa uživamo u laganom cruisinguZagazili smo u Italiju i skrećemo na Lago di Dobbiaco, smješteno tik uz cestu. Neveliko jezero, ali u talijanskom stilu, uređeno do zadnjeg detalja, uključujući i solidno popunjen kampNastavljamo dalje prema Cortini d*Ampezo,i prelazimo Passo Cimabanche....Ulazimo u Cortinu koja i ljeti sjaji u punom turističkom sjaju Sa dozom sjete napuštamo ovaj turistički raj i upućujmo se prema Bellunu. Putem prolazimo kroz nekoliko autentičnih talijanskih mjestaUlazimo u Belluno i čini nam se da ulazimo u grad duhova. Nigdje žive duše, nedjeljom sve zatvoreno, nemaš gdje ni pivu popiti. Radimo kratki đir kroz centar, bez zaustavljanja, tek nekoliko fotografija i to je toNapuštamo Belluno i uključujemo se na autoput prema Trstu. Pred garažu stižemo u kasnim popodnevnim satima. U dva dana iza nas je ostalo ugodnih 950 kilometara, pregršt pozitivnih dojmova i po stoti puta isti zaključak : vikend je definitivno prekratak !!

Evo jedan zanimljiv osvrt novopečenog vlasnika GW / najnovijeg modela 2018 : https://goldwingdocs.com/forum/viewtopic.php?f=23&t=45380

Kapa do poda. Čekam nastavak

DAN 4 – NEDJELJADanašnji đir oko jezera neću opisivati, to imate detaljno ovdje : https://forum.bjbikers.com/index.php?/topic/122027-lago-di-garda-–-stari-rimljani-pernata-čeljad-bajkerski-romantizam/&tab=comments#comment-2065415U pomanjkanju raspoloživog vremena i diskutabilne vremenske prognoze povratak je slijedio auto cestom od Verone. Kažu da svaki bajker ima svoj oblak....e pa ovaj moj vjerni pratitelj dohvatio nas je na graničnom prijelazu Rupa i dobrano nas oprao do kuće. Na sreću to je tek posljednjih 30-ak kilometara od 490 danas odrađenih. U večernjim satima sretno stižemo pred garažu...taman za opuštanje uz pivu...Kratki rezime :Ukupno smo odradili ugodnih 1400 kilometara uz potrošnju od oko 6 litara / 100 km. Ostali troškovi (spavanje, klopa cuga...) su jako rastezljiv pojam pa u biti i nisu toliko bitni za ovu priču. Italija ko Italija, ponešto je skuplja od Lijepe naše, naročito piće po terasama kafića. Posjeta San Marinu i Maranellu bila je pun pogodak i topla preporuka svim moto putnicima namjernicima. Nema više....

DAN 3 – SUBOTAZapočinjemo teškom klasikom : ustajanje, otapanje krmelja, doručak, spremanje, ukrcaj prtljage.... Držimo se plana i dogovora te sve to odrađujemo do 08:30 kad krećemo prema Modeni. Idemo priviriti na kultnu pistu, da malo vidimo kako to izgleda. Nažalost, na samu pistu nije se moglo ući jer je u pripremi bio neki car track day, pa tek nekoliko fotografija *sa strane*...Napuštamo pistu i upućujemo se na glavni cilj ovoga izleta a to je Maranello i Ferrari muzej, udaljen tek desetak kilometara od piste. Stižemo relativno rano pa smo izbjegli kasnije nastalu gužvu a i na miru smo napravili pregršt *La Ferrari* fotografija. Ulaznice po 15 Eur-a zaista vrijede svake lipe. Kako sam veliki štovatelj Ferrarija teško je opisati uzbuđenje na ulazu. Evo da prenesemo barem djelić svega toga :Teška srca i prepuni dojmova odvajamo se od ovih fantastičnih izložaka i krećemo u potragu za svojim Ferrarijam. Da, dobro ste pročitali !! Naime, oko muzeja na nekoliko punktova nudi se najam Ferrari automobila, pa kad smo već tu, bio bi skoro pa grijeh ne probati jednog. Ustvari, sigurno si ne bih to oprostio !! S obzirom na toplo i sunčano vrijeme, logičan izbor je Ferrari California....he,he....cabrio dakako !!! Nakon obavljenih formalnosti sjedamo u odabranog ljubimca, ja za volan, do mene kopilot (ne možeš voziti sam!!), dok je suprugu dopalo nezahvalno mjesto na zadnjem sjedalu. Pa dobro....za taj gušt može se i malo potrpiti, zar ne ? Malo You Tube tehnologije :Eto, sve što je lijepo kratko traje pa je tako i ovo trajalo kratko....jako kratko...prekratko...proletilo u trenu... Cijena ? Prava sitnica !! Dojmovi sa vožnje ? Dakle, sjeli smo u auto koji kod nas košta oko 2 000 000 kuna. Da, dobro ste pročitali...nisam falio nulu !! Osjećaj za volanom je nešto još nedoživljeno, uključujući zvuk, ubrzanje, kočenje, osjećaj sigurnosti itd....dobar bi to dugačak hvalospjev mogao biti sa moje strane. U svakom slučaju, koliko god djelovao skupo ....nekako u konačnici ima rezona za tu cijenu. Pa eto....tko si može priuštiti nešto takvoga ima zaista dobar izbor !!Sa dozom tuge napustili smo našeg cabrio ljubimca, te nakon kratkog osvježenja prepuni dojmova krećemo dalje.Bilo je u planu zaustavljanje u Bologni i posjet Ducati muzeju, no nažalost, muzej je bio privremeno zatvoren zbog nekog preuređenja. Šteta....ali i dobar razlog za povratak u ove krajeve. Slijedeća destinacija : Lago di Garda. Prošlu smo godinu na Lago di Garda proveli 3 dana motorom i bili smo toliko oduševljeni viđenim i doživljenim, da smo istu destinaciju ukomponirali i u ovaj izlet. Pomalo, lokalnim cestama, prateći GPS navođenje, vozimo prema sjeveru i današnjoj posljednjoj destinaciji, Sirmione, na južnoj obali jezera. U hotel dolazimo u sasvim pristojno doba pa ostaje još i vremena za jednu kratku điradu po okolici i pivu u kultnom HD kafiću u Lazise-u. Nakon večere u Sirmione-u slijedi zasluženi počinak. Danas je iza nas ostalo nevelikih 190 kilometara i puno pozitivnih utisaka.

I proljev je sranje

Odličan putopis i dobro oko za foto detalje

DAN 2 – PETAKIz hotela krećemo oko 09:00, radimo još jedan đir uz obalu i okrećemo prema današnjoj primarnoj destinaciji : San Marino. Udaljen je tek 15-ak kilometara pa brzo stižemo na *granicu*. Cijeli grad / država je smješten na brežuljku, dok je onaj stari dio, koji je i najzanimljiviji za turistički obilazak, smješten na vrhu brda odakle za lijepog vremena puca pogled sve do naše Dalmacije. Barem tako kažu.... San Marino u mnogim elementima podsjeća i asocira (barem mene!!) na Monte Carlo. Po uređenju, fenomenalno sređenim privatnim kućama i ostalim sličnim detaljima sa mirisom velikog novca. Uspinjemo se kroz grad serpentinama prema vrhu brda i dolazimo do posljednjeg parkinga, na samom ulazu u stari grad. U zadnju raspoloživu rupu na parkingu za motore uguravamo GW i krećemo u obilazak :BTW, San Marino je treća najmanja država u Evropi, nakon Monaca i Vatikana. Isto tako, jedna je od najstarijih država na svijetu, osnovana 301 godine od strane klesara Marina s otoka Raba. Na vrhovima Monte Titana dominiraju tri tornja koji su kroz povijest bili doslovno neosvojivi. Šuljamo ulicama starog grada, sve je prepuno malih dućana, restorana, betulica a ni gužve bome nefali. Ugodno iznenađenje je da su cijene nešto jeftinije nego u Italiji. Prvo na što smo naletili je muzej voštanih figura pa obilazimo :Tu je i klesar Marin, osnivač San Marina :Šetajući dalje nailazimo i na zanimljivosti za pivopije :Stari grad je zaista impresivan u svim aspektima:Pomalo sa sjetom napuštamo ovaj komadić raja na zemlji i krećemo prema Riminiju. Čisto napraviti đir kroz mjesto i uslikati poznati Augustov slavoluk :U prometu nemila gužva pa bez grižnje savjesti prolazimo bez zaustavljanja.Pičimo dalje prema Ravenni. Cilj je park Mirabilandija, nešto slično Minimundusu u Klagenfurtu :Napuštamo zemlju patuljaka i lokalnom cestom krećemo pomalo nazad prema Rubieri (pokraj Modene), današnjem mjestu za noćenje. Stižemo u večernjim satima, taman za opuštanje uz večeru i bočicu vina :Za danas je bilo dosta, nevelikih 250 kilometara iza nas, treba se dobro odmoriti za sutra, jer sutra slijedi vrhunac ovog putovanja.....Nastavak slijedi...

Welcome to the club

Boxerice i u nogavicu s njim

Daklem...na raspolaganju imamo 4 dana (četvrtak-nedjelja) i solidnu vremensku prognozu. Itinerer je pomno isplaniran, spavanja unaprijed bukirana preko interneta (www.booking.com), volje ne fali i sve miriše na jedan solidan produženi moto vikend. Gdje, što, kuda, kamo, kada i zašto....e to vam nećemo odmah na početku otkriti....to se morate potruditi pročitati.... DAN 1 – ČETVRTAKObzirom da je u planu izbjegavati autoceste i da nas čeka podosta kilometraže lokanim cestama, ustajemo rano kao pravi socijalistički udarnici te krećemo iz Rijeke u planiranih 06:30. Proljetno svibanjsko jutro pomalo je i prohladno, te nas preko graničnog prijelaza Pasjak i kroz Sloveniju prati kontinentalna jutarnja tempretatura od 10-ak stupnjeva. Ništa strašno, višestruki resursi grijanja na GW značajno olakšavaju situaciju i dapače, čine ju sasvim ugodnom. Pred Monfalcone-om stajemo na benzinsku. Nezaobilazni talijanski kafucino i topli croasan definitivno otapaju zaostale krmelje pa puni elana i pozitivne energije krećemo dalje.U Monfalcone-u skrećemo na staru cestu uz obalu Italije i krećemo na jug. Redaju se autentična talijanska mjesta i omanji gradići, Cervignano, San Giorgo di Nogaro, Latisana, Portogruaro, savršeno uredan proljetni krajolik, vinogradi, maslinici...te pomalo dosadni kružni tokovi. Naime, sva su raskršća uredno riješena kružnim tokovima, semafora jednostavno više nema, pa glavnu cestu po kojoj vozimo dosta usporavaju. Laganim turističkim ritmom, više-manje poštujući ograničenja brzine dolazimo do Venecije. Kako smo tu već više puta bili, ne zaustavljamo se u tom talijanskom turističkom biseru, već nastavljamo dalje istim, smirenim tempom. Naime, kroz naseljena mjesta kamere su učestale, a snimaju i odozada pa nema smisla kvariti doživljaj. Gotovo na svakom ulazu u naseljeno mjesto istaknut je znak koji upozorava na radar i kameru. Pa ti sad kao stranac znaj o čemu je riječ. Tijekom 4 dana uočili smo barem desetak kamera, a bome uočljiv je, za Italiju i neobično smiren tok prometa kroz naseljena mjesta. Nameće se zaključak : sistem zasigurno uredno funkcionira !!Odvajamo se prema Ravenni i nastavljamo uz obalu. Stižemo u Ravennu i skrećemo prema centru.Ukratko, glavni grad regije Emilia-Romagna, utemeljen stotinjak godina prije Krista te je još od rimskog doba značajno kulturno, trgovačko i pomorsko središte. Parkiramo u centru, slijedi osvježenje i kratka turistička šetnja.Od posebnih znamenitosti posjećujemo Danteovu grobnicu :Već nas dohvatilo kasno poslijepodne i krećemo prema Rivazzuri, današnjoj destinaciji za odmor i noćenje. Rivazzura je smještena nedaleko Riminija, turistički gradić gdje je sve do zadnjeg detalja podređeno turizmu. Več na samom ulazu zapažamo ogromnu koncentraciju hotela a ubrzo shvaćamo i zašto. Pješčana plaža širine oko 150 metara a sa manjim prekidima proteže se na 30-ak kilometara dužine. Sve uređeno, uredno, organizirano i sa raznovrsnom ponudom od kafića, beach barova, pizzerie, restorani, spa, teretane na otvorenom, masaže....uglavnom sve što ti srce poželi ili što ti može pasti na pamet da bi upražnjavao na plaži. Dobro...možda ipak ne baš sve....Radimo đir uz obalu i uživamo u panorami.Teško za opisati riječima pa ajmo olakšat predodžbu fotografijom i You Tube tehnologijom:Dan završavamo u jednom od stotina restorana, odabran na slijepo. Obilne porcije u dva slijeda sa buteljom lokalnog vina za 49 EUR-a. Iznenađenje dolazi na kraju kad smo posluženi sa desertom (kolačići) i dvije vrste digestiva na račun kuće, sa time da digestiv stiže u obliku punih boca iz kojih točiš prema vlastitom kapacitetu. Što reći nego : pošteno !! Kod nas bi zasigurno brzo propali !!Eto...četvrtak se lagano približio kraju, danas je iza nas ostalo 460 ugodnih kilometara, slijedi zasluženi počinak... Nastavak slijedi...

Sa US GW foruma : https://goldwingdocs.com/forum/viewtopic.php?f=10&t=17196&p=275801&hilit=average+age#p275801

Odlično. Pravi triler sa happy end-om

Kako je sa benzinskim stanicama po putu ?

Thx.....a eto i nove stranice

Odlične fotografije i jako zanimljive rute. Vidim da ima i dionica sa lošijom cestom. Na proljeće planiramo Tour de Grand Alpes (nadam se da sam dobro spelovao ), od Monaca pa na sjever. Još nisam krenuo sa detaljnim planiranjem. Neki savjet ?

Rezervni dijelovi ako Bembara krepa

Od pred nekoliko godina ali možda će nekoga zanimati : Balaton...okolo naokoloU potrazi za nekom zanimljivom a još nama neposjećenom destinacijom, na kojoj bi se laganini moglo provesti nekoliko dana, nakon kraćeg vijećanja odlučujemo se na temeljiti obilazak Balatona. Jezero nije baš tako daleko a ima dovoljno mjesta i gradića za obaći i ispuniti vikend. Na raspolaganju imamo nekoliko dana, od četvrtka poslijepodne do nedjelje i predviđena ruta se sasvim lijepo uklapa u raspoloživo vrijeme. To bi bio Plan A. Sedmodnevna prognoza se po starom dobrom običaju u sedam dana izvrnula jedno dvadeset puta, a ni trodnevna baš nije jako optimistična. No što je tu je, uostalom i Plan B je u rukavu. ČetvrtakDakle Plan A je krenuti iza posla, kasnije poslijepodne, do Zagreba i tamo prenoćiti. Pripreme počinju vađenjem motora iz garaže, a da to ne bude tek dosadna rutinska operacija, u paralelu počinje kiša te sa njom pak neko pesimistično depresivno raspoloženje i spominjanje svega onoga što već ide uz takvu bajkersku situaciju. Naravno,ni osobna sreća nije izostavljena. Plan B je sve izglednija opcija a on bi otprilike glasio : navući kišna odijela i krenuti pa kud puklo. Za sat vremena kiša nekako stidljivo prestaje. Nakon pogleda u nebo depresiju zamjenjuje neka poludepresija, vaganje planova, ali ipak krećemo po Planu A, uz onu krilaticu da valjda sreća prati hrabre. Još je samo himna falila... Mokar kolnik i povremeno još pokoja kap kiše kumuje odluci da za početak krenemo autoputom...ono što najviše mrzimo kad smo na motoru. Baš nas super krenulo za početak !! Vodena magla iza automobila i kamiona karma nam je do Delnica gdje nas pak dočekuje polusuhi kolnik te sa veseljem skrećemo na staru cestu prema Zagrebu. A na staroj cesti pak živa pustinja, nigdje žive duše, sve friško zazelenilo, zavojita cesta, nije ni jako hladno...čista nirvana za ugodnu i opuštenu vožnju. Na cesti pustinja, a bome ni oko ceste nije puno bolja situacija. Žalosno je gledati sva ta mala mjesta po Gorskom kotaru, kako polako ali sigurno umiru, napuštene kuće, zatvorene birtije...tako je to kad ti politika kaže *laku noć*. Da vožnja ne bude baš čista nirvana pobrinule su se i Hrvatske ceste koje su također rekle *laku noć* staroj cesti pa se na puno mjesta od zakrpa više ni ne vidi originalni afalt. Bilo bi ih zanimljivo pobrajati, ali od Delinica do Karlovca ima ih zasigurno,vjerovali ili ne, barem 20 tisuća, te na koncu, podosta kvare doživljaj fluidne vožnje bez gužve.U mjestu Johi napokon neka živa duša i to u vidu policijske patrole sa laserom. Dva auta mi blendaju (ovim putem zahvaljujem i pozdravljam!!) pa ih prolazim sa upućenim širokim osmijehom iz otvorenog flip-up-a....he,he....što drugo reći osim.... neprocjenjivo!! Skoro da bih se vratio još dva,tri puta...U Karlovcu već pomalo pada mrak, bacamo se na autoput i zadnju dionicu odrađujemo bez emocija, onako...reklo bi se...čisto tehnički. Večera...liječenje današnje kišne depresije, poludepresije i ostalih izmiješanih osjećaja uz čašu vina (ajd dobro....dvije...) ...krkanac...četvrtak bez fotografija.PetakPo noći kiša, remeti san, opet puca depresija...eto, sada pak i hebena noćna ...no bar je motor na suhom u garaži. Rano ustajanje, baka dočekuje doručkom, naš omiljeni domaći zagorski sir i vrhnje. Depresija je naglo potisnuta u drugi plan!! Nakon što smo se nakrkali domaće spize, vjerovatno bi daleko ugodnije,a bome i pametnije bilo ići nazad u krevet nego na put motorom po vrlo diskutabilnoj prognozi i mokroj cesti. No što je tu je, plan (bilo A ili B) se mora poštivati (zato se valjda i zove plan) i oko 08:30 krećemo starom cestom prema Čakovcu, a prvi cilj je lokalni granični prelaz Mursko Središće. Planski zadatak je zaobići autoput u bilo kojem obliku, na bilo koji način i sada već definitivno i čvrsto odlučeno, po bilo kakvu cijenu. Iz Zagreba nas prati povremeno mokar kolnik, no izgleda da se ipak provlačimo između kišnih oblaka. Vožnja kroz slikovito i pitomo Zagorje prolazi u laganom turističkom tonu, poremećenu tek od nabrijanog lokalnog Golfa...naravno...dvojke diesel !! Stajemo u Čakovcu na OMV-u ili kako se sad već zove, lagano osvježenje, malo pogled na kartu (ja to zovem internom kontrolom GPS-a), onda ja u zahod na pišanje a supruga u toaletu , pun tank goriva...Hungary don*t cry....we are comming !! Brzo stižemo do graničnog prijelaza Mursko Središće, iskreno, do sada nikad čuo da to postoji !! Kratka rutinska kontrola,ulazimo i prolazimo nakratko kroz Sloveniju i dalje u Mađarsku. Na tom kratkom putu kroz Sloveniju prolazimo jako lijepo uređeno mjesto, ako pamćenje dobro služi...Petišovci ili tako nekako. U svakom slučaju impresivno uredne kuče i okućnice.Ubrzo ulazimo i u Mađarsku Prelaskom u Mađarsku nekoliko stvari odmah bode oči. Prvo, sve je zemlja obrađena gotovo pa 100% !! Drugo, asfalt je za lokalnu cestu odličan i treće, ono možda nekako i najvažnije za prvi susret, svi kulturno voze po prometnim ograničenjima...i to bez iznimke...uključujući i motocikliste. Nepoznavajući sistem funkcioniranja mrkve i batine u saobraćaju, ipak je najlakše i najbezbolnije prilagoditi se postojećoj situaci u prometu i nikako ne iskakati iz gomile !! A definitivno je dobro i za novčanik, jer kao stranac i turist, nerijetko ispadneš ovca za šišanje, a to mi je (iz iskustva) prilično mrsko !! Dakle, u naseljenom 50 km/, izvan 90 km/h i to je uglavnom ono najvažnije, jednostavno da jednostavnije ne može biti. Sve u svemu i kad sve zbrojim, nije to ni tako loše, ubaciš u overdrive, digneš noge na highway pegs i ugodno, te nadasve sigurno krstariš kroz prirodu dugačkim ravnicama, bez straha žbaljiš uokolo pa i kao vozač možeš osim asfalta i crte ponešto vidjeti !! Za početak, ističu se dugačke ravnice i nasadi šećerne repice koji su taman u cvatu. Današnji cilj i odredište za noćenje je gradić Keszthely na jugozapadu jezera gdje imamo i rezervirano noćenje (booking.com). Cijelo vrijeme nas prati oblačno,smrknuto i vrlo diskutabilno vrijeme,ali ipak suhi asfalt...zgodno se provlačimo između kišnih oblaka i zasada još uvijek prolazimo lišo !!Dolazimo u Keszthely, najveći i najstariji grad na Balatonu a datira još iz rimskog doba kad je bio važno trgovačko središte. U duhu modernog življenja, prepuštamo se umjetnoj inteligenciji GPS-a koji nas bez greške dovodi na rezerviranu destinaciju, jedan od mnogobrojnih privatnih pansiona uz obalu. Na recepciji nas dočekuje gazda, uzima podatke i odmah kreće u naplatu harača. OK, nemamo ništa protiv...valjda ima loše iskustvo sa kakvim mlađahnim RR-ovcima. Želimo platiti u forintama, pa se gazda otisnuo u matematičke vode preračunavanja EUR-a u lokalnu valutu. Matematika mu zaista jako dobro ide...naravno u njegovu korist 15-ak %. Nakon naše primjedbe, matematika se okreće u našu korist, njemu ostaje jedinica iz marketinga, a nama planirani tringelt iliti ga manča. Uto dolazi kćer koja sasvim solidno govori engleski (za razliku od oca pantomimičara), vodi nas u sobu, ispričava se ako nešto još nije u redu jer su danas eto tek prvi dan otvorili. Noćas smo i jedini gosti. Smještaj je u duhu 70-ih godina prošlog stoljeća, svaki detalj odiše prošlim vremenima, ali soba ipak ima krevet, čistu posteljinu i nama bajkerima toliko drag dašak luksuza : toplu vodu !! Uočavajući neke detalje uređenja interijera bude se sjećanja na djetinjstvo i neka totalno drugačija, ali nažalost, ipak ponešto bezbrižnija vremena...Krećemo na obilazak grada i prvi dodir sa jezerom. BTW, Balaton u prijevodu znači Blatno jezero pa da konačno i vidimo koliko je to blatno. Nekoliko prvih fotografija u dodiru sa jezerom Na prvi dojam sve djeluje jako uredno iako turistička sezona još nije počela. A da je jezero blatno...jeste...blatno je...i to za naš pogled s morskog poimanja čiste tekućine...jako,jako blatno !!Spuštamo se motorom prema centru, do jezera, parkiramo, velika šetnica (kao neki waterfront za turiste) , brdo ljudi (blagdan je), čak je i neki lokalni sajam u điru. Uglavnom solidan šušur uz prilično vjetrovito i prohladno vrijeme (opet ona hebena južina što lupa depresiju..)Sjedamo u jedan od kafića na pivu i kavu. Zapažamo da je največa gužva i red ispred sladoleda. Čini mi se da ovdje ama baš svi ližu sladoled. Kao da smo u nekom Ice world-u. Eto, pa da zaključimo...mađari....a bome i mađarice definitivno vole lizat. Sliku si ipak predočite sami, naravno...porema osobnom nahođenju, mašti i afinitetima !!Nakon osvježenja idemo posjetiti Marcipan muzej...hm,hm...muzej se sastoji od slastičarne i jedne dosta velike sobe gdje su izloženi njihovi (valjda) najbolji uratci. Daleko je to od našeg poimanja muzeja, ali ni ulaznica od tek 5 kuna (kad se preračuna) nije ništa strašno.Ulazimo, pa evo nekoliko njihovih zanimljivih uradaka :Nanovo parkiramo, ovaj puta u kulturni centar malo podalje od jezera. Opet nailazimo na solidno uređenu i nadasve urednu šetnicu, dvorac Festetics (treći najveći u Mađarskoj), Helikon knjižnica i glazbena dvorana ogledala koji su nažalost zbog blagdana bili zatvoreni : Pomalo pada večer, vrijeme je za neki opuštajući obrok a vozeći prema centru već smo senjali destinaciju za večeru...a što drugo nego Charda, mađarska tradicionalna gostiona, također i uređena u istom tradicionalnom mađarskom stilu :Popularni mađarski Unicum, biljni liker (slično Jegeru ali još intezivnije, bolje i naravno....skuplje), obilna riblja plata sa prilogom za dvoje, vino...a sve za nepunih 200-tinjak kuna. Pošteno.Vraćamo se u pansion, parkiramo u dvorište i odlazimo na zasluženi počinak. Danas je bio dug dan.Usred noći budi me pljusak...jao meni....nahebali smo ujutro jer i prognoza za sutra nije davala puno mjesta optimizmu...opet noćna, jutarnja, dnevna,a bome sad već i meteorološka depresija lagano kucaju na vrata... Subota Budimo se ujutro u 07.30, kiša lagano sipi, onako...jesenski.Već prvi pogled u crno nebo gotovo mi ubija svaku želju za motorom, a kad je ubijena želja za motorom, zna se što nastupa....totalna depresija. Odlazimo na sasvim solidan doručak, jedini smo gosti pa se valjda i cijeli personal potrudio oko nas. Moš mislit !! Nakon doručka pogled na kompjuter i lokalnu prognozu koja kratko glasi : samo kiša. Supruga ostaje pri svom vječno optimističnom pogledu na svijet i vjeru u današnje vedro nebo. Što se prognoze tiče, često se ne slažem s njom, a na kraju ipak (pre)često ispadne da je ona u pravu. Prevrtljivo vrijeme će na kraju pokazati da ćemo danas završiti otprilike neriješeno. Tako da mi ipak ostaje parcijalna satisfakcija, te labavi argumenti za meteorološku raspravu i obranu svog stava preko interfona. Ostaje još samo dilema da li plan A ili B,odnosno navući kišna odijela ili ne, jer kiša lagano prestaje. Brišem motor, krcamo torbu u bunker...ipak sjedamo bez kišnih odijela pa kud puklo. Tlaka je to navlačiti...a nedaj Bože da ti se prikenja...Nismo gotovo ni krenuli po solidno mokroj cesti, a nakon 100 metara zaustavlja nas spuštena brklja za prolaz vlaka. Ah...al me danas krenulo...Tu se stvorila i grupa biciklista amatera. Poslije ćemo vidjeti da se za vikend održava neki biciklistički Tour de Balaton za amatere. U svakom slučaju, tokom vikenda i vožnje oko jezera vidjeli smo toliko biciklista svih uzrasta i godišta koliko valjda nismo u cijelom svom životu !! Biciklisti i pružni prijelazi pratit će nas dalje oko cijelog jezera jer stvari su posložene otprilike ovako : stotinjak metara uz obalu jezera rezervirano je za turizam, onda pruga, pa biciklistička staza i na kraju cesta. Za svaki prilazak jezeru treba prijeći prugu, a svi prijelazi su uredno osigurani brkljama. Vlakovi su dosta česti pa isto tako, često pogađamo spuštenu brklju.Kolnik nam je i dalje solidno mokar, prohladno, tek 12 C, svi resursi grijanja uredno rade, doduše prolazimo bez padalina ali po količini vode na kolniku je očito da vozimo tik iza kišnog oblaka i samo je pitanje trenutka kad ćemo se sresti da nas opere. Prati nas odličan (ali nažalost mokar) asfalt, ravne dionice i slikovita mađarska arhitektura, očito dobro potresena recesijom jer ima dosta napuštenih i zapuštenih kuća i lokala, veliki broj netaknutim još iz doba socijalizma, a dio kuća ponuđen je i na prodaju. Očito su i njih pretvorba i na koncu recesija dobro otresle. Između starih, ističu se novije i modernije gradnje, većina prilagođena turističkoj djelatnosti tipa apartmani, pansioni....ima i dosta vikendica. Dolazimo do jedinog poluotoka, Tihany, na sjeverozapadu jezera. Autentično malo mjesto, barokna crkva, vidikovac sa kojeg puca pogled na jezero, mala marina...sve savršeno uređeno i podređeno turizmu do najmanjeg detalja. Čista petica.Parkiramo u samom centru na brežuljku i pjehe obilazimo. Začudo, vrijeme se lagano popravlja uz komentar supruge : jesam li ti rekla !! Bez argumenata u svoju korist, povrijeđenog meteorološkog ega, diplomatski i u *mute* modu, okrećem se fotografiji : Nastavljamo prema sjeveru, slijedeće odredište Balatonfured. U međuvremenu vrijeme se naglo kvari, crni oblaci brzo nas natkrivaju. Po brzini promjene rekao bi čovjek da smo u Brazilu a ne u srcu Evrope. Preko pruge ulazimo u lijepo uređen i naočigled turizmu podređen gradić. Naime, Balatonfured se smatra mjestom začetka mađarskog turizma, kako obalnog, tako i nautičkog. Tek što smo parkirali u samom centru, počine pljusak. U tom trenutku moj meteorološki ego dostiže svoj vrhunac, naravno uz neizostavni komentar : jesam li ti rekao !! Eh...da sam barem paun !! Koja bi to pernata raskoš bila !! Motor teška srca ostavljamo da kisne na parkingu, a mi se sklanjamo u obližnju marinu.Sat vremena dok pada kiša provodimo nadasve opušteno : Marina je totalno iznenađenje u svakom pogledu. Teško je i zamisliti da se na jezeru može nalaziti nešto takvoga. Po uređenju jako podsjeća na marinu Porto Montenegro u Tivtu (koju smo posjetili prošle godine), samo, naravno, u puno, puno manjem izdanju. Dakle, kafići, barovi, restorani, dućani markirane robe, apartmani, hotel, travnjaci, bazeni...sve u svemu, ne bi se nimalo posramila ni kakve razvikanije nautičke destinacije na moru...dapače. Brazilska kiša prestaje, brzo se počelo vedriti, supruga me samo značajno pogledala...sve znam i mudro šutim... krećemo u kratku šetnju :Nama koji dolazimo s mora jako je interesantno i nadasve neobično vidjeti kombinacijuMarina – jedrilica – šaš : Danas me već drugi puta dopada brisanje mokrih siceva, nekako imam osjećaj da mi ovaj motor navlači kišu što baš i nije neka dobitna bajkerska kombinacija (pokisao je čak i na traileru, čim je izašao iz salona...i onda me krenulo...). No što je tu je, biranja nema...nastavljamo prema najsjevernijoj točki jezera gdje se smjestilo mjesto Balatonfuzfo. Kiša nas je malo vremenski usporila pa se ne zaustavljamo, samo prolazimo s *vanjske* straneDolazimo i do nasjevernije točke jezera :Nastavljamo se spuštati po istočnoj strani jezera,sada već po sunčanom i ugodno toplom vremenu.Lagano krstarimo prateći rijedak lokalni promet, svi se vrlo precizno pridržavaju ograničenja brzine (uključujući i motocikliste) pa vožnja zaista nije nimalo zahtjevna, ali je samim time, moram ipak pogledati istini u oči, značajno sigurnija nego na HR cestama, pogotovo kad si na motoru. Pa neka to svatko protumači i komentira na svoj način i kako mu paše. A do sada nismo sreli niti jednu policijsku patrolu !! Pruga i biciklisti vjerni su nam pratitelji cijelim putem, sreli smo i nekoliko omanjih grupica lokalnih bajkera, dikoji skuter...svi uredno mahnu i pozdrave. I tako razmišljajući o utjecaju brzine na sigurnost usijane bajkerske glave, stižemo na ulaz u Siofok, najjače turističko odredište na Balatonu.. Sam centralni turistički dio uz more zaista se ne bi posramio ni kakve exkluzivnije zapadnoevropske destinacije. Sve uređeno do u detalje, obala, plaža u obliku njegovanog travnjaka, šetnica prepuna kafića, restorana, suvenirnica... Nažalost, sezona se još nije zahuktala pa je otvoreno tek 30-ak % objekata, no sa druge strane, imamo priliku sve lijepo razgledati bez one dobro poznate turističke vreve i nervoze. Cijena okrijepe je otprilike identična kao i kod nas na obali. Nastavljamo u laganom ritmu dalje prema jugu do Balatonboglara gdje imamo rezervirano noćenje.Večeramo opet u chardi snimljenoj pri dolasku, solidan obrok,opet sa Unicum aperitivom i vinom za nepunih 15 EUR-a. Odličan omjer uloženo – dobiveno.Noćimo u privatnom pansionu, opet u duhu nekih prošlih vremena, sa gazdaricom koja bi se bez problema savršeno uklopila u ekipu iz malnarove Noćne more. Po noći nešto kucka po prozoru...opet hebena kiša...NedjeljaUjutro doručak, pantomima riječnik i plaćanje noćenja, zatim rutinsko brisanje mokrog motora (imam osjećaj da bi to sad već mogao i zatvorenih očiju savršeno odraditi). Nekoliko minuta nakon što smo krenuli pružni prijelaz na dvosmjernoj prugi i po ko zna koji put....a teško pogodit... spuštena brklja. E sad priča ide ovako : nakon minutu-dvije čekanja prolazi vlak s lijeva na desno. Rekoh...ajd super...nismo dugo čekali. No brklja stoji i dalje spuštena. Svi i dalje nešto čekamo !! Nakon nekoliko slijedećih minuta prolazi opet vlak...sad pak s desna na lijevo (dvostruka pruga). Ajd OK...oba su prošla...sad ćemo valjda krenuti. Opet ništa, brklja stoji spuštena. Koji quac...sad već počinje nervoza i rvacki upitnici.Iza nas se nakupilo auta i biciklista. Kroz neko vrijeme vlak...opet s lijeva na desno. Ajd dobro...sad su valjda svi otišli i prošli di su trebali...naravno, osim nas što uredno čučimo iza brklje !! Vjerovali ili ne......brklja i dalje stoji spuštena. E sad je počeo u upotrebu ulaziti izvorni i originalni narodno-popularni HR riječnik !! Uto opet prođe vlak...s desna na lijevo..heba te led...pa što je ovo...a nisam sinoć ništa puno popio !! I tako dok su prošla sva četiri vlaka, ostadosmo mi ispred spuštene brklje dobrih 15-ak minuta. Eto...mogao sam barem ugasiti motor. Nastavljamo uz obalu jezera do mjesta Balatonfoldvar gdje ćemo se i rastati od Balatona. Tu je ujedno i jedna od postaja (ili pak neki cilj) biciklista pa je sve zatrpano biciklima. Kratko parkiramo, mala marina, nekoliko ugostiteljskih objekata, plaža u jezerskom stilu, hrpa bicikala, nekoliko fotografija... Jezero ostaje iza nas, nastavljamo starom cestom prema Nagykanizsi ciljajući na povratak drugom cestom, preko Koprivnice. Na putu prema granici prolazimo kroz nekoliko sela koja djeluju podosta otužno i *zaboravljeno* no zemlja je maximalno obrađena. Tko, što i kako to obrađuje...pitanje je ostalo visiti u zraku. Prelazimo u HR, a crni Audi nas ubrzo podsjeća da smo upravo ušli u EU zonu gdje je kulturno ponašanje u prometu i poneko ograničenje tek mrtvo slovo na papiru. Gotovo je sa opuštenom vožnjom, pa sa većom dozom moto opreza nastavljamo prema Koprivnici. U Koprivnici nismo još nikad bili pa se zaustavljamo u lijepo uređenom centru na kratku šetnjicu i kavu. Slijedeća destinacija Križevci, čiji sam stanovnik bio 7 mjeseci, davno služeći vojni rok. Pa rekoh, ajd malo da škicnemo. Na nekadašnju kasarnu Kalnik podsjeća tek napuštena porta, nekih zgrada više nema, sad je tu škola, dom za starije osobe...eto, barem korisno iskorišten potencijal. No stari hangari gdje je nekoć bio parkiran vozni park još uvijek stoje napušteni i čekaju neka bolja vremena., kako financijska, tako vjerovatno (zasigurno daleko važnije!!) i idejno/politička.Povratak prema Zagrebu starom cestom prolazi u mirnom tonu, zaustavljamo se u Sesvetama, na našoj omiljenoj destinaciji, konoba *Luka* gdje se uvijek pojede dobra i svježa morska / dalmatinska spiza, pa je tako bilo i ovoga puta. Svaka čast,a i topla preporuka.Slijedi i završna etapa starom cestom kroz Gorski kotar, pred Fužinama se počelo mračiti, oblačiti, pokoja kap kiše, a spustila se i solidna magla. Iz sigurnosnih razloga ulazimo na autoput i taman u mrak sretno parkiramo pred garažom, već pomalo sa mislima na slijedeću planiranu turu (opet jedno jezero...) I na kraju, još nekoliko suhoparnih podataka, koji će možda nekoga zanimati, prošli smo bez stresova ukupno ugodnih 1180 km sa prosječnom potrošnjom od 5.9 lit/100 km. Cijene su u mađarskoj općenito nešto malo niže nego kod nas, osim u hotelima, gdje su hrana i piće otprilike na nivou cijena u HR. Noćenje sa doručkom za dvije osobe nađe se već od 35 Eura. Sad konačno slijedi zaslužena hladna piva....ajd....dvije....

Kažu norvežani da je njihov jezik najlakše naučiti tako da staviš vrući kumpir u usta i pričaš engleski I BTW....oni tartufi izgledaju mrak