Kvarisina Odiseja
Svi voze Hondu Cab i slicna vozila, prljave ulice, krave, konji... na sve strane! Dolazim u Skadar preko drvenog mosta, ko u Africi. NE mogu da se nacudim, deca skacu pod motor, vataju za gas da zavrcu, vriste na nepoznatom jeziku... kultoralni sok, ne znam gde sam. Saobracajna pravila ne postoje, znakovi i putokazi takodje. Kada vidim nekog u odelu, ja odmah u napad na osvajanje instrukcija. Svi preljubazni i u! vek spremni na sporazum rukama i nogama. Ubrzo pocinjem da stajem pored staraca koji na ulici puse lule, ko u zabacenim delovima Turske. U jednom trenutku nova benzinska pumpa, u sledecem kanta sa navrnutom rucnom pumpom. Sve u 150m!! Vozim uz Skadarsko jezero ka severu, gde ocekujem da se zavrsi put i krene suma. Ubrzo se put suzava i dobro izasfaltiranim puticem prolazim kroz kanjon reke koja je ocigledno presusila (dal sezonski il je vise stvarno nema). Trenutak nepaznje i borba za ostajanje na motoru, put se zavrsio bez najave pa je trebalo biti baja pa voziti stotku makadamskim puticem. Sledi nekih odokativno 170-80km pejzaza, puteva, scenarija kao iz bajke! Da ne palamudim previse, penje se na preko 2000m, slike pricaju svoje. Voznja poprilicno zahtevna, ali dah zaustavlja. Srecem uzput mnogo turista, pesaka, biciklista, pa i motorista. U selima koja su bukvalno obgu iza tregera stajem da razgovaram sa mestanima, sve se naravno zavrsava sa upalom misica u rukama od si! lnog mahanja. Da opisujem tu prirodu, reke, ljude, poglede... ! zaista n ecu, idite pa vidite. Da je avantura, zaista jeste. Uzput ce biti mnogo stvari koje ce vas mozda obeshrabriti kao sto su izbuseni znakovi, spomenici na svakoj, ali bukvalno svakoj serpentini. Ako ne spomenik, onda bar samo poboden krst. Zbilja ohrabrujuce! Put kruzi po planinama i na kraju vas opet vraca u Skadar, samo sto ovaj put ulazite u nesto sasvim drugo. Grad je sredjen ko centar Novog sada, zaista osvezavajuce!
Nastavice se...