Dragi prijatelji koje ni ne poznajem. Zeleo bih da vam ispricam jednu tugu. Ovog leta sam kupio Kawasaki ER6n. Nov. Kad sam presao otprilike 600km srusio me neki taxista koji je zbrisao. Iskrivljen korman, izgrebana desna prednja plastika. Korman je stigao brzo, ali plastika tek prekjuce. Vise od tri meseca sam cekao, i prekjuce mi Sale iz "Culeta" javi da je stigla konacno i da dodjem da mi namontira. I konacno opet kao nov, moj divni crni Kawa zbog kojeg sam pisao krv i znoj, imao silne svadje, pretio, molio, kumio, ali ipak sam ga kupio. Jer, ja ne vozim motor zbog brzine, ni adrenalina, meni su to sve sporedne stvari, vozim motor jer jedino na njemu na svojoj senci imam krila, i tako krilat mogu da setam po oblacima...
Dakle dva dana je bio kao nov, i jutros krenem na posao, pola sedam ujutro. Moje je dvoriste inace prilicno nezgodno za manevrisanje svotockasem od 200kg, a ima puno manevrisanja po uzanoj betonskoj stazi. I kao i svako jutro, gurao sam ga u rikverc, stao da gurnem malo unapred, pa opet malo u rikverc da konacno krenem prema kapiji, kad motor pocne da se naginje, i u jednom momentu vise nisam mogao da ga drzim. Kawa padne na desnu stranu, a ja preko njega na simsir pa ledjima na beton. Zena dotrcala do mene i pita jel sam dobro. Dobro... Motor lezi, nekako ga podignemo, a nova nocata plastika stara samo dva dana izgrebana po celoj vertikali... Nije bitno sto me boli noga jer mi se glupi simsir zabio 2 cm u butinu, nije bitno sto sam udario glavom u beton, to me nista ne dodiruje. Bitno je da sam opet uspeo da izgrebem potpuno nov motor... Jesam li glup? Mislio sam da nisam. Jesam li slabic? Nisam bio - nikad, sad vise neznam. Baksuz? Nije ni vazno. Hteo sam sa vama da podelim ovo sto mi se desilo ovog odvratnog jutra. Da li mi je lakse. Nije. I dalje stoji cinjenica da su prosla tek dva dana i da je opet bacen velik novac uludo. I da ne nabrajam vise...
Tuga najvise boli kada se cuti.