...evo i mene kuci konacno. uh kakav weekend! Pun kao i moje srce posle jucerasnje akcije.
Voleo bih da mogu malo podrobnije i uz prave reci (koje je teso naci) da prokomentrisem ono juce, ali nazalost preverio sam se u ideji ta ce taman kada se sve slegne reci doci same... naprotiv sve manje reci imam kojima bih mogao da opisem jucerasnju akciju,kao i da se zahvalim ljudima na ideji, organizaciji, izvodjenju kao i kasnijem druzenju. Ne znam, bio sam tamo, druzio se sa vama, upoznao neke nove ljude sa kojima druzenje biva lako kao da se znamo eonima, otisao punog srca i sirokog osmeha, i nista sem jedno veliko HVALA ne mogu da kazem, hvala vam svima sto postojite, sto ste tu i sto delimo istu ljubav, hvala vam sto mogu da budem deo svega toga... i hvala vam za najlepsi ikada dan koji najvise mrzim, moj rodjendan, toliko je bilo lepo da niti sam znao da prepricam drugima, niti sam smeo, kao da cu pricanjem o tome da otkinem deo uspomene i bespovratno je izgubim, ili jos gore da necu preneti kao treba i da ce proste reci smanjiti dimenzije one akcije i druzenja..
a i poseban pozdrav za najgore od sve dece sto ostase da zatvorimo kafanu
slikice cu malo kasnije da postavim, malo mi mozak utekao...