Ima negdje u tekstu i cifra komplet tripa, 350 evra, vinjete i putarine mrzim iz dna duse, tunel nisam nigdje placao, mada sam prosao kroz neki od 11 kilometara i puno manjih, al da me ubijes ne znam gdje. Put je svakako pod obavezno stivo za provesti se. Pozzzzzz

Hvala, hvalaaaa

Hvala imenjace na podrsci, mislim stvarno je potesko stati svaki put, skini rukavicu, izvadi telefon sidji sa motora, slikaj bla bla... Nije uopste tako jednostavno kao sto na slikama izgleda, jedino sto me kamila slusala ko kraljica. Veliki pozzz

Kao sto rekoh, da nije bilo vase price o Africi nikad se ne bih zaljubio u ovako kvalitetan motor, citajuci vase stivo uhvatio sam sebe kako mi ladno suza krece od teksta i price, reko vidi kako covjek opisa motor, ma kakav motor kontam se, to ima dusu garant. Necete pozaliti sekunde jedne ako se odlucite za slican trip. Veliki pozzzz

Hvala, hvalaaa , uf to je tek tema za sebe, cim malo zahladi nadam se da ce biti nesto, imam puno detaljnih slika posto sam 90% sam radio, pripomogla su mi 3 prijatelja i hektolitri piva.

A kuma ko kuma, istetovirana silikonka, nemam slika , recepcionerka, kuja.

Eto toliko od mene i ovog putesestvija koje je trajalo 10 dana i potrosenih 350 evra, moglo je i manje da sam imao nekoga sa sobom pa da spavamo po hostelima kojih ima svuda po 10-12 evra. Nadam se da vam se svidjelo. Veliki pozdrav iz suncane Banja Luke A da, ne da sam izljubio Afriku kad me je dovezla kuci bez ijednog problemcica

Usput sam sreo ovu bajkerku u penziji na bembari

Odmor mi je bas legao, deseta noc mog putesestvija pa vec sa uzbudjenjem pakujem stvari i razmisljam o cevapima i bureku koje cu da poderem kad stignem. Krecem i vozim obalom do Rijeke, tocim gorivo 120 kuna dok mi sa desne strane ostaje veliko Rijecko brodogradiliste. Rijeka je stvarno jdan od ljepsih gradova kojem cu kasnije posvetiti malo vise paznje, put iz grada se penje prema obali i brzo se stize do skretanja za cuveni Grobnik Automotodrom, ali nisam imao namjeru da skrecem u posjetu jer ima da se pegla 400 kilometara do kuce, kao sto rekoh nekom drugom prilikom cu u posjetu. Put dalje vodi pored lijepog Omladinskog jezera-Bistro i taj put je idealan za gasanje, kvalitetan i sirok put sa dobrim krivinama ali samo oprezno jer na svakih par kilometara su rasporedjeni plavi mundiri, sto sa autima sto sa motorima i ne libe se za potjerom(tako bar kazu ono koji su to iskusili), pa zato vozim malkice preko ogranicenja sto se tolerise sa njihove strane. Put dalje vodi preko Delnica i prema Karlovcu dgje se odvaja za Vojnic, Glinu i Novi Grad gdje je i ulaz u Republiku Srpsku, taj put sam pregazio dosta puta i nije los samo treba pripaziti na lude traktoriste kao i svuda, mada sad imaju rotacije pa su vidljiviji. Prelazim granicu i ulazim u Novi Grad i osjecam se vec kao kod kuce mada imam jos 80-tak kilometara koje cu brzo pregaziti, ali put se otegao pa nikako iako mu znam svaku krivinu i sve al dzaba, te pravim malu pauzu u vidu Nektara i nekog prsuta sto ga vucem iz Italije jos i fino mi sjeda.

Na Slovenacko-Hrvatskoj granici navigacija me vodi na mali sumski prelaz Jelovice i zacudjeni Slovenacki granicar me pita kuda i zasto prelazim bas ovde granicu.? Reko nisam bas neki ljubitelj autoputa i putarine, a i priroda je puno ljepsa, pustaju me bez problema. I stvarno priroda je lijepa, sumski trometarski put kroz cetinare vodi iz krivine u krivinu kroz Primorsko-Goransku Zupaniju. Presijecam onaj cuveni orlov kljun iz Socijalisticke Federativne Republike Jugoslavije(mladji bajkeri imate to sad i na googl maps pa izguglajte), i spustam se u Volusko pored Opatije gdje sam i bukirao pomenuti smjestaj. Docekuje me mlada damica i ispricava zbog nesporazuma i pokazuje mi na telefonu booking gresku, ma ne zanima me sekunde jedne vise na onom suncu nista do sobe i hladne pive, smjestaj je ok pristojan ali se klima dodatno naplacuje 7 evra, stvarno nisu normalni al nema veze necu je ni paliti soba mi je u borovoj hladovini cijelo vrijeme. Tusiranje pretovar stvari i krecem u pohod u konzum po pivo i klopu. Dolazim do jednog ali ne primaju evro, na pitanje gdje mogu da zamjenim evro u kune, imate dole na rivi mjenjacnicu ili post pa se snadjite. Mjenjacnice vec u 17-00 ne radi, ne rade ni banke, a u hotelu nece da promjene evro navodno ne smiju, vec ludim na onom suncu i odlucim da sjednem u lokalnu kafanicu na gemist i pitam konobara-gazdu starijeg gospodina da mi promjeni 50 evra u kune, jedva nekako pristane i zamjeni mi, napravim jedan djir po rivi, kamenita obala nisam nesto za kupanje u tom kamenjaru, klizavo jbga a na domaku sam kuce, kontam sad se otaliznut ovde i nije pametno pa se odlucujem za pravac konzum po pivo i klopu i soba na odmor.

Pakujem stvari na kamilu, provjeravam ulje i dospem deci, dva i pravac pumpa, sipam 15 litara i krecem ravnicama i sirokim magistralama u pravcu Rovigo, Venecija, Manfalcone, Trst odakle cu put presjeci kopnom do Opatije. Put je prenatrpan svakojakim vozilima svih mogucih klasa, tako da nesto i nemam neku zelju da svracam igdje, a posebno u Veneciju iz koje mi vec dolaze neprijatni mirisi okolnih ustajalih mocvara. Raskrsca i zaobilaznice u Veneciji su stvarno velika i treba dobro biti skoncentrisan gdje se treba iskljuciti i pripaziti na vozace i budaletine koje ulijecu sa svih strana, pogadjate bez zmigavaca, no like. Prosao sam nekako i tu cuvenu Veneciju i onda u blizini Manfalconea krajickom oka spazim neobicno lijepu brezovu sumu, drvece pravi fenomenalan hlad i tu se odlucujem za kratak predah u toj maloj oazi usred magistralnog puta. Malo selfiranja stas. Vjerovatno je ova sumica privatnog tipa ali ne vidim nikakav znak zabrane. Nakon predaha i osvjezenja pentram se na Afriku nastavljam put prema Trstu po vrelini i po malim mjestascima pa u neznanju vec ulazim u Sloveniju.

Nakon nekog vremena iznenadi me poziv, po glasu osjetim da je mladja osoba zenskog identiteta, kao gospodine rezervisali ste smjestaj kod nas ali niste dosli do ovog roka koji je naznacen u bookingu i ja cu biti primorana da vas izbrisem sa liste gostiju i izvrsim naplatu rezervacije....Ja se nisam stigao ni pozaliti reko halo gospodjo de malo bolje provjerite te vase datume rezervacije, nista spusti ona meni slusalicu .ebi se ti Dragane, reko zalicu se bookingu, klap tu tu, tu tu. Ja isfuran maksimalno prvo smjestaj je skup, drugo sezona je pocela i nema nekog izbora. Kad ne lezi vraze eto ti nje ponovo zove, jao ja se ispricavam gospodine doslo je do pogreske u bookingu, stvarno ste rezervirali za sutra i dobro ste nam dosli, precutim sve moguce i nemoguce psovke ujedem se za jezim i kazem, nista gospodjo sutra cete mi se ispricavati mislim se...Prespavam ostatak vremena u miru. Ujutro ustajem silazim na dorucak, otvaram vrata dnevnog boravka, kad mi rotvajler ne otkinu ruku, istraumira me pasce, skloni njih gazdarica ja sjednem da klopnem cuvenoItalijansko nista za dorucak, sreca ima konjetine od juce pa se domirim, jedem tako one maze, a civava stara 14 godina me snima sa kreveta samo gledam kad ce krepat jadnice, kao fata on muve u letu sta ce stari cukica.

Peglam tako tim nezanimljivim putem, ali sta da radim sam birao pa nema zaljenja i dolazim povrh grada Ravena na Jadranskom moru, mjesto se zove Ostellato i udaljeno je na oko 40-tak kilometara od mora, al mi je mrsko da idem po ovoj vrucini dalje ovako natovaren samo da bih se osolio, tako da ostajem u seocetu, docekuje me starija gospodja, rotvajler, dalmatiner, koker spanijel i josneka sitna raja-ima ih ko pasa. Imanje privatno lijepo i okruzeno vinogradima i njivetinama kuruza, jecma i ostalih kultura. Smjestam se na spratu kuce, ok sve ima i raspitujem se kod gazdarice ima li negdje uopste prodavnica u blizini i kada radi, poucen prijasnjim siestama, pa da skoknem u nabavku klope i cuge. Tusnem se na brzinu i skacem na Afriku nako u sorcu i patikama ko pravi Italijanski bajker i nadjem taj supermarket, jbga ko nasa malo veca prodavnica, nista posebno ali paznju mi privlace veeelike salamurine, prsute i sirevi u frizideru radnje. Nadjem i neke salame od konjetine-koja se pokazala kao pun pogodak i sunke, dok je zena sjekla to sve i pripremala kako smo se uspjeli sporazumjeti rukama i nogama ja krenem u napad na frizider sa pivom, totalno razocaranje imaju samo 3 mala piva Birra Morretti. Dok tako zalosno gledam u pivo dok se zemlja ispod mene okrece, nesto i mene okrenu u dobrom pravcu te ugledah na sred radnje 4 tocilice sa vinom i cijenom od 1,65 evra po litri . Sta cu kako cu nekako se sporaumjevam snjom da hocu da kupim nesto od toga, ali naravno izbija ona radoznalost u covjeku pa jbga moram da probam sve 4 tocilice. Sve je sasvim pristojne kvalitete i bolje od bilo kojeg naseg flasiranog jeftinog vina i odlucujem se za Proseko jer mi nekako najvise sjeda u tom momentu njegov pjenusast okus, vracam se nazad na gajbu sa punim rusakom hrane i vina, opustanje uz tivi i tek tad skontavam da se nesto kuva sa Englezima, oce valjda da se otcijepe. Spavanje odlicno ima klimu, tus, wc sve sto treba napacenom coeku sputa...teska patnja . Bukiram tu smjestaj u Voluskom blizu Opatije jer mi je to sledeca stanica do kuce.

Budjenjeee, i dorucak nako u Italijanskom stilu kontinentalni, bezze maze na tvrda krua, i napitak. Svracanje do pumpe tocim 14 litara, cijena je 1,34evra i krecem u pravcu Ravene ovim Italijanskim ravnicama. Nista posebno nema za vidjeti, put je na trenutke dosadan pa se ufatim kako podjedjedje zapjevam nesto nako neobavezno iz sveg glasa, ponekad me neko i cuje jer vidim da se ljudi trznu i okrenu zamnom, jbga dosadno i vruce.

Ali naravno da ne bude sve kao iz bajke nesto mora i da zajebava-KOMARCI u ogromnim kolicinama i rojevima, oci kopaju. Pregledam smjestaj sve je stvarno ok za te pare i uredno i cisto jedino sto nema tv, ali ima free wifi i to mi je dosta, 26 evra sa doruckom. Daje mi gazdarica neki fazom sto se usteka u uticnicu koji navodno ubija komancerose, klasika tusiranje, raspremanje, klopanje i onda borba za cug sta kako i gdje nabaviti ladnog piva, doduse gazda me docekao sa ladnom malom pivom koja je nestala u vidu magle. Skontam da mi je ostalo jos par deci Jacka D. odem do frizidera nafatam leda, kole imam i zurka je mogla da pocne . Lagano opustam misice uz Lemija i guglam po mapama gdje cu otprilike stici sutra pa shodno tome i bukiram smjestaj. I stvarno komarci su se utisali pa sam i ja mogao da utonem u san.

Siroki put vodi do vrha jezera Lago di Como gdje se ukljucuje na Italijanski magistralni put za 4 trake fizicki odvojene, takvi putevi su oznaceni plavom tablom, ali se putarina ne naplacuje. Vozi se uz samo jezero kroz puno, puno tunela, naravno voznja je u Italijanskom stilu samo gas gas, pa ne stizem ni da uslikam jezero koje ostaje lagano iza mene dok idem prema sledecem smjestaju u malom seocetu Orsenigo. Tu mi nastaje prvi problem sa bookingom, navodno ih je google oznacio na jednoj adresi koju sam nasao navigacijom ali te kuce tu nema, vozim se u krug i kako god okrenem nema sta, to je to mjesto. Pitam usput komsiluk, niko ne zna engleski ni njemacki i odjebavaju me ladno, jer pobogu siesta je Dragane kako to ne znas... Skontavam neki kafic, vidim parkiranu Ktm krosericu i neke klince, startam ih zna li iko engleski, javlja se neki sminkercic(u stvari svi su takvi), i pregleda onu moju mapu pa booking i bez pogovora sjeda na motor i vozice se ispred mene do te lokacije koja je na 10 kilometara dalje od ovog kafica. Dolazimo na to mjesto ali to nije to i onda se i on gubi, sreca imam telefon sa bookinga zove on njih, nista niko se ne javlja. Nista vracamo se mi nazad do kafica i pravimo malu pauzu za pivo. Sjedi tu ista ekipa od maloprije, neki momcic frizurica ovo ono, pored njega cura pretjerano debela darkerka al pozitivna i simpa totalno, reko daj nama dvojici cugu i pitaj njih sta ce piti , ladno su svi ostali u cudu i zahvaljuju se nece nista, ali zato za nas sto stize metar meze u vidu raznoraznih cipsova kokica i ostalih djecijih radosti. Nekako stupi klinac u kontakt sa gazdaricom objekta koja mu objasnjava gdje se to nalazi, on se nesto kurobeca fata se za glavu ne konta ni on dobro, ali nakon ispijanja piva krecemo. Vracamo se na ono isto mjesto gdje smo bili maloprije i skrecemo sa puta u sumu i dalje nastavljamo makadamom kroz gustu sumetinu i bas mi malo sjeda enduranje da se rashladim malo od silno asfalta i 30 stepeni. Stigli smo, pozdravljam se sa klinjom zahvaljujem se, razmjenjujemo fb profile ovo ono, i docekuju me ljubazne gazde sa kucicom u po sumetine, raj nema sta.

Evo malo prezivam poslije rucka uz kaficu pa cu nastaviti sa pisanjem i sa slikama. Hvala svima na podrsci i interesovanju

Zabolise oci i ukoci se dupe pa cu malo pauzirati

Prosao sam jezero Marmorera i penjem se sirokim planinskim putem koji vodi na Julierpass 2284 metra nadmorske visine koji je stvarno lijep i isto toliko i hladan, zapadna strana-doba dana sta li je, pa moram da zakopcavam jaknu i luftove ali ne mora se stavljati unutrasnja postava. Na sledecem vecem raskrscu skrecem desno i spustam se prema Italiji, prolazim pored jezera Silvaplana i vozim putem koji ode za Chiavennu.

Dodje i taj ponedeljak pa je vrijeme za polazak, 4 dana svice malo li je. Bukirao sam smjestaj u malom seocetu Orsenigo 10-tak kilometara od jezera Como zbog skupoce, a i sezona odmora je vec pocela. Zaputih se prema Churu uz ovaj put desnu stranu jezera, trazim pumpu na kojoj mogu platiti kesom nisam neki ljubitelj onih automata i sipam 13 litara-20 evra kad se prebaci iz franka. Bacam kratak osvrt na Chur i krece lagano serpentinanje prema vjestackom jezeru Marmorera koje se nalazi na 1600 metara nadmorske visine. jezero i okolina su prelijepi ali duva neki hladan vjetar pa nema puno zadrzavanja.

Uzdravlje zemooo, bilo je bas dobro

Nedelja, kisni dan u Zurichu idealan za ljeskarenje i prezivanje po krevetu, mada se izadje malo do jezera prosetati i zaboraviti telefon jbga, pa nemam slika sa jezera, a i nije nesto . Pratim prognozu, vidim ponedeljak i skoro cijela sedmica ce biti ok, barem u ovoj regiji gdje sam se zaputio, a zamislio sam putanju prema jezeru Lago di Como pa gdje stignem.

Zaboravih koju iz pivare staviti. Evo je mrzla Ko dijete u vrticu

Jelenko je 2 franka pa ti vidi brale, a ima i njega

Sutradan budjenje bez mamurluka, dorucak ovo ono i kum dolazi po mene pa cemo ici u WIntertur na nekakav Albani Fest, kontam neki albanski fazon al nema veze ide se. Prije toga cemo samo svratiti do posla gdje kum radi, a sasvim slucajno coek radi u maloj pivari , pa cemo samo malo degustirati neki novi Indian Pale Ale Picimo na voz i usput mi ovo upada u oci kao sjajno rijesenje za parkiranje bicikala Cijelo vrijeme u glavi imam nase vasare i zborove pa mi malo bezze, ali srecom imamo i koje ladno pivo u rusaku pa mi je lakse. Medjutim od pomalo razocaravajuceg konta u mojoj glavi ispostavilo se da je fest aj zdrao dobar, Albani Fest u Winterturu, ko je u mogucnosti neka ga posjeti, ima za svakoga po nesto, ali najvise klope sa svih strana ove nase male planete i naravno nasao se tu i sator sa nasom muzikom, kolcetom, prasicima i janjcima.