Rečenicu sam napisala u šaljivom smislu, a za one koji nisu shvatili može i realističko objašnjenje.
Zašto je bezbednije voziti enduro po šumi? Pa, za početak, ne ugrožavaš druge ljude. 70% je manje moguće da dodje do težih telesnih povreda, jer padaš na meko tlo, a ne bradom u beton, što je najčešći slučaj kod lude vožnje po gradu (naravno, ko želi da se povredi, uvek je za to sposoban). Ako je poenta brzine povećanje adrenalina u krvi, može se proizvesti i drugim putevima, a ne samoubilačkim potezima zavrtanja ručice gasa do kraja u centru grada, čime se sebično ugrožavaju i tuđi životi.
E sad oko toga ko ima mozga.
Nisam htela nikog da vredjam, samo gledam na brigu o sopstvenom životu kao nešto što svakom čoveku treba da bude na prvom mestu. Time pokazuje da ima poštovanja kako prema sebi, tako i drugima. Ako neke samožive nagone čovek nije u stanju da obuzda zarad ljubavi porodice i prijatelja kojima je potreban, ako ne zarad sebe, ja za njega mogu da kažem samo da nema mozga.
Ne kažem da sad svi koji voze sportske motore nemaju pameti i treba da ih liferuju, već kažem da je čovek umno biće koje bi trebalo da ima kontrolu nad svojim postupcima, pa samim tim, da ne dozvoljava da jedna mašina (ma koliko zabavna ona bila) upravlja njegovim mozgom.
Hvala na razmevanju