Resili drugar i ja da krenemo na Kopaonik sa kinezima. Podmazani lanci,alat u torbi za svaki slucaj,i krenuli na put u subotu rano ujutru. Motori su se usput ponasali zadovoljavajuce. Brzina je bila od 80 - 100 km/h. Nisu se pregrevali,iako su usponi u par navrata bili bas junacki. Sve u svemu,sa jednim stajanjem od 45 minuta u Kraljevu,na Kopaoniku smo bili za 4 sata i 30 minuta.
Ja sam u nandzarastoj jakni
I onda smo odlucili da ih probamo u ozbiljnijoj offroad voznji,iako nemaju gume za to.
Pokazali su se super,uz malo vise proklizavanja prosli smo svuda gde smo naumili. Viljuska super radi,kao i zadnji amortizer. Toliko su bili neustrasivi da sam na kraju krenuo sekirom da probam da nesto pokvarim
Ali uprkos svim mojim naporima i dalje se nista nije kvarilo ,i dalje su isli,plastike nisu otpadale,masina nije zakucala na 1000 km... Ne mogu sad da se setim svih recenica koje se upotrebljavaju .
Ostali smo da nocimo,i u nedelju oko 2 krenuli nazad za Beograd. Brzina je opet bila u proseku 80 km/h,tako da smo bez stajanja stigli u 5:30 popodne. Jedino smo svratili u Lazarevac da vidimo sta je ostalo od moto skupa. U krivinama smo obarali toliko da su ostajale varnice iza nas .
730 km na satu posle dva dana voznje. I za pravo cudo,nista se nije raspalo...