Dobro došao

Liči mi na Ingu from Sviden ;D ;D

Evo ga, mislim da sam uspio. Nadam se da ćete vidjeti ono što i ja vidim ;D ;D ;D Imate sa strane ucrtanu džadu i sve potrebne referentne tačke. Tako bi bar trebalo da bude MAPA MAPA MAPA

Bogme, dobar zadatak. Da ga poželiš Zamisli, plate ti da ideš na Durmitor. Rajski ;D

Zeleni karton je usklađen sa polisom osiguranja. Prvo što ugledaš kada ga razmotaš je baš ono: Valid/Važi ... From/Od ... To/Do ... koje odgovara datumima sa polise. U slučaju da si ranije obnovio registraciju, do momenta stupanja te registracije, važi ti stara polisa osiguranja (i zeleni karton) i dužan si da nosiš te papire sa sobom. Što se tiče prelaska granice, nekad ti ga traže, čak i ako im ga daš, a nekad ga i ne pogledaju, iako je stavljen u saobraćanu na vidno mjesto da se šepuri i zeleni. Moja procjena je da su ti veće šanse da prođeš, nego da te vrate (sa tim novim zelenim, posebno ako je samo dan razlike). Uvijek imaš i mogućnost da na granici platiš dodatno osiguranje, u slučaju da ti se baš ide u Bijeljinu, a oni te baš ne puštaju jer nemaš zeleni karton. To je skuplja varijanta i čini mi se da se plaća 50KM za par dana, ali nemoj me držati za riječ u vezi cijene.

Koristio sam svašta 5D, 17-40, 24-105, 100/macro, polarizator i gradual ND, pa kako je gdje trebalo. Malo me je namučio forum jer smanjuje i uništava fotke. Našao sam da je 700px po širini navodno OK, ali i tu mi se čini da forum takne i naoštri fotku, a po visini mi se čini da je mjera 600px. Hvala svima za komentare. I još veće hvala što su me putopisi sa foruma natjerali da se malo pokrenem iz kuće

Bukumirsko i Rikavačko jezero na Google Earth. Mislio sam da ucrtam cijelu rutu, ali iz nekog nepoznatog razloga, Google mi ne dozvoljava da postavljam markere i crtam mape. Ranije sam mogao, pa ako neko zna u čemu je kvaka, neka kaže. Kako doći do jezera cestom i malo detaljnije o samom jezeru možete pronaći na mom sajtu. Ono što bi moglo biti zanimljivo nekom bajkeru pustolovu: Pored jezera je moguće kampovati. Postoje dva izvora koja se nalaze u blizini ove lokacije. Za one koji vole da malo protegnu noge, planinarske oznake su odlične i ima ih na skoro svakom većem kamenu. Ovo nije lokacija koja se obilazi usput. Potrebno je odvojiti vremena, i mislim da ispod pola dana nemate šta da tražite. Takođe, blizu ovog jezera, uz samu granicu sa Albanijom nalazi se Rikavačko jezero. Do njega možete doći tako što na raskrsnici za Bukumirsko jezero produžite makadamskim putem pravo. Na mapi je to jezero par kilometara jugoistočno u odnosu na Bukumirsko. Ova dva jezera, uz obilazak Kučke krajine bila bi dovoljna dnevna doza svakom bajkeru

I da ne bude ružan kraj, evo jedna panorama Bukumirskog jezera

Nakon klopanja na jednom proplanku, produžili smo dalje prema planinskim vrhovima. Iza Bukumirskog, tu se nalazi još jedno jezero koga zovu Dugo ili Malo Bukumirsko. Kraj poznat kao katun Jezera. Ono ljeti presuši, ali vegetacija na sredini livade svjedoči da je bilo tu. Prošli put (mjesec maj) doživljaj je isto bio neobičan. Veliki je kontrast, kada vas sunce grije, vi u kratkom rukavu, snijeg je na dohvat ruke, a nije ni vruće ni hladno. Malo kasnije, naletili smo na jedan planinski izvor. Nazvao sam ga "Tri gutljaja" jer je voda tako hladna da je četvrti veoma teško potpiti. Mala kaptaža, ali voda ljuta k'o zmija I odjednom, cijela je dolina zamirisala na jagode. To mi je bilo malo čudno, ali neki su se u ovoj situaciji bolje snašli nego ja Ja sam to gledao na malo drugačiji način Odavde je nedostajalo možda 30-40 minuta do planinskih vrhova, ali na njih se nismo ni planirali popeti, pa je lako pao dogovor da se vratimo nazad. Drugi put, pravo do vrha, posebno sada kad znamo za ovaj izvor. U povratku fotkali smo neke modelsice koje su kao i mi odmarali od klope i kulirali na vjetru. Gusjenglista iz obližnjeg katuna je radila vježbe istezanja. Iznenadilo me je kako brzo cvjet nestaje u njenim ustima. Malena je pravi žderonja, čak je i mene posramila koliko može da pojede A jedan njago, gledao me je kako puzim po livadi hvatajući gusjenglistu i čudu se čudio Opalili smo i jedan prirodni vatromet, da još više uljepšamo naš boravak u prirodi i lagano krenuli put našeg bajka sa pomoćnim točkovima. Čim smo prišli Medunu i Podgorici, temperatura je naglo porasla i vratio se onaj ružni osjećaj ljepljive kože i teškog disanja... FUJ, OPET VRUĆINA!

Nakon desetak minuta hoda, popeli smo se na jedno uzvišenje i ugledali jezero. Ihaaaaaaaaaaj... Duša mi je na nos izašla, pa sam u žurbi i očaran prirodom napravio malo muljaže sa filterom na objektivu. Zato je ova fotka kao da je gledate kroz gusarski durbin. A možda i nije loše što je takva Jezero je duboko 15-20 metara, a voda u njemu je izuzetno čista. Ko je junak i ima čelično srce, može čak i da se okupa u ovom jezeru. Ja imam pileće srce i više volim toplu bojlersku vodu, ali moram vam reći da smo na obali jezera zatekli i par kupača. Tu i tamo, površinu jezera uznemirile bi pastrmke loveći neku od lokalnih muva. U odnosu na prošli put, vegetacija je bila bujnija. Osim ove, cvjetala je i (ne)ljudska 'vegetacija'. Sa druge strane jezera zatekli smo gomilu smeća. Zaključio sam da je to neko ko voli crveni gulaš iz limenke, pije MB pivo i puši Marlboro. Toga je bilo najviše. Vidim da je neko pokušao očistiti prirodu pomoću Meriksa sa soda efektom, ali nije mu išlo. Prosto je nevjerovatno kako ljudi sami sebi mogu napraviti smeće od ambijenta u kom borave.

Dok sam tako razmišljao o hondi, africi i miru u svijetu, došli smo do završne etape puta - makadam! Jedna fotka kroz 'vjetroban', na bajkerski način Do jezera je ostalo oko 6km puta, od čega se prvi dio može nazvati pristojnim makadamom, dok je drugi dio već malo nezgodniji. Krupni šoder koji nije nabijen i veoma lako pršti pod točkovima, a cesta prilično izrovana i obogaćena kamenim žilama na koje ako naletiš ostade "karakter" (karter) na cesti. I tako, razmišljajući koji bi dvotočkaš ovuda najbolje prošao, stigli smo do raskrsnice za Bukumirsko jezero (katun Popovića). Signalizacija je odlična. Na kamenčiću od par tona crvenom je bojom napisano sve što jednom putniku treba. Sve po EU standardu. Odatle su se već vidjeli zanimljivi vrhovi, Torjak, Pasjak, Štitan... i ko zna koliko još ima onih kojima nisam upamtio imena. Priznajem, impresionirali su me, i stalno sam ih provlačio kroz fotke. Do te mjere, da sam naknadno gledajući fotke koje sam napravio zaključio da sam pretjerao sa njima

Par kilometara poslije ove pauze, pažnju nam je privukla jedna gromadica od par desetina tona koju je teško ne primjetiti. Prirodno popločana livada ljutim kršom, a ovaj veliki, kao da ga je majstor zaboravio ili možda namjerno ostavio kao marker putnicima namjernicima. Vidim na livadi par gomilica složenog kamenja, što me odmah asociralo na kamenje koje sam vidio na fotkama drugara koji su trenutno na Nord Kappu. Mislim se, kad svi slažu ove gomile, zašto i ja ne bih složio jednu. Bar kamena ima koliko ti duša želi Ovo mjesto sam nazvao Kučki Stonehenge, iliti Kučhendž Nastavljamo dalje, cesta krivuda, a gužve nema ni za lijeka. Tu i tamo naletili bi na lokalce koji su sjekli drva, ali oni su uglavnom bili parkirani pored puta. Što je cesta bivala uža, to su predjeli postajali sve ljepši. Onda sam počeo da maštam i zamišljam sebe na dva točka, da svemu ovom dodam novu dimenziju. Tako sam snimio svog dvotočkaša. Nije baš afrika twin, ali poslužiće dok ne kupim nekog ktm-a ili štroma Ovo mi je treći put u ovoj godini kako prolazim ovuda, i uvijek se iznova oduševim. Jeste dole ambis od sigurno 400-500 metara, jeste put uzak, ali pogled odozgo je fantazija. I samo da mi neko kaže da u Crnoj Gori nema piramida. Da ga čujem ;D

De si bre Mrljo, bolje te našao. Evo mene, doš'o u pratizane ;D ;D ;D

Nikako nismo mogli da nagovorimo Spejs Direktora na put. Stalno nam je migoljio, te mora da radi, te ovo, te ono, a ranije je situacija bila suprotna. Nije bilo te vojske kojom bi nas Direktor pokrenuo na put. Ali opravdano je, saznali smo da se Diša šimnkeriše po moru. Ako, ako, idemo mi bez njega, da beremo čaj i uživamo u planinskom zraku. Pošli smo na put našim motorom sa pomoćnim točkovima. Jeste da je malo čudan, ali u prosjeku, dolazi po dva točka na osobu. Put do Bukumirskog jezera ide preko podgoričkog naselja Masline, do Meduna i Ubala, pa dalje uskim cestama koje prolaze kroz prekrasne planinske krajeve. Pokušaću na kraju da cijelu trasu ucrtam na Google Earth i napišem malo preciznije instrukcije kako doći do jezera. Vrlo brzo smo napustili grad, prošli Medun, pa Uble i došli baš u ove lijepe "prelijepe krajeve". Vrijeme je bilo odlicno! Svi oblaci su otišli na more, da tamo smetaju Space Direktora. Tako mu i treba, kad nije pošao sa nama Ovo je dio koji se zove Kuči, tj. samo jedan njihov dio. Osim kamena, ne može a da se ne primjeti lagani vjetar koji silazi niz planinu i pravi umjerenu klimu od 20 do 22 stepena. Sve je obogaćeno mirisom svježine i veoma ljekovito djeluje na nekoga ko se od 35-40 stepeni žege brani jedino klimom. Takav ugođaj je teško opisati i nema te klime koja ga može simulirati. Tu možete pronaći i ovčice koje imitiraju Boba Marlija, a osim toga, uživati u ogromnim količinama kamena: No woman, no cry ;D Pečenjeeeee Cijeli kraj je ispregrađivan ovakvim zidićima. Odavno ih nisam vidio, podsjetili su me na moje ljetnje raspuste u Hercegovini. Šteta što ove zidove više ne praktikuju, već one obične, metiljave, od drveta i bodljikave žice Nešto se mislim, sigurno bi Dane i Koma po ovim brdima uživali. Laganice, 80km/h, tek da se ne osjete džombe po putu. Kao u Moldaviji ;D Malo dalje, postaje dominantan planiski masiv Žijevo. Količina trave značajno se smanjuje, i mijenja je, već pogađate, vrhunski kvalitetan krš U dobrom kršu, uvijek se nađe i dobrog krompira: Priznajem, kad god vidim cvjetiće, probudi se žena u meni Ni ovom planinskom cvijeću, nisam mogao da odolim. Malo me namučilo da ga uhvatim, jer je plesalo u ritmu vjetra.

Vidi pečenje hoda po livadi ;D ;D ;D

A na Budvu ste se navukli, sunce li vam žarko ;D ;D ;D ;D Sada znam zašto je teško Direktora nagovoriti da idemo malo put $evera

E pa drugari, čestitam situaciju ;D ;D

Već nekoliko puta virkam ovaj putopis i nikako da nešto napišem. Ukratko, dobio sam neodoljivu želju da odem tamo. BWM provod, ne bih odbio, ali on nekako dođe kao šlag na tortu, na kraju balande. Ono što me uvijek opčini jeste priroda, a prizori koje ste prošli i zabilježili su prva liga. Svaka čast za putopis.

Romantično. Al' je lijepo zaljubiti se

Na sve moguće načine treba uzeti novac nedužnom i napaćenom narodu ;D ;D ;D Ne opravdavam kad pokupe motor nekome ko ga je parkirao u sred bašte nekog kafića ili zakrčio ulaz u banku sa njim. Bilo bi super da se pauk zaista koristi za ono što mu je i namjerna, ali obzirom da znam kako to kod nas funkcioniše, oni će samo da kupe ove obične, male, nedužne motorčiće... Mada, ima i tome lijeka, parkiraš motorče tamo gdje pauk ne može da dođe i miran si.

Bogme lijep putopis, putopiščina Volim lijepu priču, koju prate lijepe fotke.

Ja se još vrtim po Karpatima, pa ti vidi ;D ;D ;D Da ako se neka dobra duša sjeti, pa nam okači bar drugu epizodu, da vidimo šta je dalje bilo.

Ladno ste motore vozili na prikolici i presli toliki put da ih uprljate u blatu. Zar nije bilo blata negdje blize ;D ;D ;D Lijepe fotke i slatka avantura, bez obzira sto ste ublatnjavili motore ;D

Kako sladak stativ ;D Čestitke za arsenal, neka te dobro služi.

Sa 'kinezima' ne možeš npr da zalediš dugačku kosu u pokretu neke zanosne djeve u studiju, i generalno bilo koji iole brži pokret može biti blago zamuljan. Moja procjena je da kinezi imaju prilično dugo trajanje bljeska (recimo 125-tinku, a to je u odnosu na neke bowense i do 6-7 puta duže, znači spooooro). Sa druge strane, nemoj ni od 430EX očekivati čuda, u smislu da osvjetliš cestu sa pet motora u nekom mračnom tunelu, ali da malo naglasiš akciju, popuniš sjene, i sinhronizuješ ga na npr 1/2000, to ćeš svakako moći (vodi računa da je domet blica kada koristiš HSS mod opasno smanjen). Isto tako, kineze ne možeš ponjeti negdje na livadu, osim ako za njih ne obezbjediš izvor napajanja, a taj je težak ko crna zemlja. Koliko god poželiš ;D ;D ;D Sve zavisi šta tačno želiš da radiš