Sad su ti šanse mnogo manje da dokažeš nešto u svoju korist nego što bi bile odmah na licu mesta. Problem je što ljudi često imaju osećaj da su i oni malo krivi iako nisu pa neće da zovu policiju, druga stvar je da isto tako mnogi pretpostavljaju nešto jer su načuli od ovog ili onog, a ne mora značiti da je to identična situacija. Isto tako ne treba zanemariti činjenicu da ni svi policajci ne znaju baš da rade kako treba uviđaje i/ili idu linijom manjeg otpora pa urade kako im je lakše. Postoje i tu načini da se istera pravda, da se stavi primedba na sadržaj zapisnika, da li je sve uneto i kvalifikovano kako treba... Procedura je komplikovana i treba biti uporan, ali treba i znati pa i potražiti pomoć onoga ko se u to razume a ima interes da istera stvar do kraja (čitaj advokat). Naravno da ima još jedna začkoljica, da u zemlji Srbiji stvari mogu i da budu takve da je neko osuđen preblagom kaznom, da zastari predmet, ali to ne znači da ne treba pokušati, nije sve što policija napiše zakucano i rešeno, i da ti je napisana prijava ne mora da znači da je s razlogom, nego je možda zato što je onom ko je došao na uviđaj mrsko da traži auto koji te je isekao, ali ako imaš bar deo registracije ili postoje kamere, stvar se drastično menja. Probao sam ukratko da dam komentar, pošto je ovo tema o kojoj bi se mogli napisati romani, nadam se da ćeš uspeti da pohvataš šta je pesnik hteo da kaže. P.S. ako ćeš da se raspituješ za kamere budi brz, da ne bude posle da je snimak obrisan, pošto one posle nekog vremena brišu šta je snimljeno osim ako se ne izvuče snimak. Želim ti brz oporavak!