Posle jednodnevne vremenske distance i pregledanih fotki, mogu da kažem da se osećam veoma ponosno na našu akciju i to što sam bio deo nje. Nismo ni svesni, u trentku koliko to sve znači, srećom postoji pisani i foto trag tako da uvek možemo da se podsetimo i sebi damo snage za nove izazove.
Nisam se javljao odmah jer sam bio totalno slomljen posle posete paviljona sa decom. Ta slika u meni izaziva pomešana osećanja. Tuga, bes, energija...sve pomešano. Na kraju ostaje velika želja da se pomogne onima koji tu pomoć očajnički žele i trebaju.
Ja se uvek rukovodim rečenicom našeg velikog Ive Andrića: ”Život nam vraća samo ono što mi drugima dajemo"
Dajmo onima koji imaju potrebu i vratiće nam se u životu. Kuline imaju tu potrebu.
Do novog viđanja svima hvala.