Trojac bez kormilara Cope, Goran_Bgd, i moja malenkost našli smo se u 10:00 na Adi i krenuli put Ravne Gore.
Za poèetak nas je zaustavila patrola kod OMV-a. Rutinska kontrola. Policajac steže ruku Goranu kad je video da ima A od 1973. -æe i nastavljamo.
Da se ne bismo smarali sa kamionima po Ibarskoj skreæemo u Brajevu i "krotimo krivine" prelepim putem kroz neka sela.
Kormilara (Lalajka) smo pokupili u Lazarevcu. Mislili smo da idemo preko Ljiga, ali pošto je Lalajko morao da utera neki dug u Bogovaði idemo preko Mionice.
Put do dužnika je bio veoma interesantan. Beskrajno prav put posut rizlom sa rupama. Prava poslastica za Copeta i mene. Ja sam vozio jedno 100 km/h, Cope je išao ispred mene i nestajao u oblaku prašine... :oops: Ko zna dokle bi mi stigli da nas nije zvao Goran_Bgd: "E, hoæete vi da se vraæate. Vi ste otišli jedno dva kilometra dalje od nas!"
Svratili smo da se okrepimo na èesmi kod rodne kuæe vojvode Živojina Mišiæa, ali vode nije bilo... (Lalajko davaj sliku!)
Put do Ravne Gore uzbrdo je prièa za sebe. Lepe i pregledne krivine, a krajolik pravo osveženje posle one ture za Pešèaru.
Usput ulazimo u neki kamenolom. Goran nas sa svojim Kawasakijem prati u stopu! A Lalajko pokazuje Copetu kako se hvataju kadrovi...
Stigli smo do imanja SPO-a!
Hteli smo i do Dražine peæine, ali sam jedino ja mojom skelom moga da proðem. Išao bi i Cope svojom grdosijom u to ne sumnjam, ali je prevladao zdrav razum Lalajka i Gorana...
E povratak je usledio preko Baške planine ka Ljigu. Potpun off-road. Goran je samo pitao koliko ima ovakvog puta i krenuo. Sve pohvale imajuæi u vidu da je put vodio kroz šumu i veæim delom bio u nekim džombama, prepun sitnih kamenèiæa...
Bilo pa prošlo i stigosmo do sela Ba sa sve Goranom! Znak je malo izbušen mecima. Baš kao na Korzici...
Svratili smo i do moje vikendice koja je nadomak Ljiga. Procvetala magnolija! :wink:
Lalajko bez veæih problema silazi do glavnog puta, bez obzira što je tek pre par dana uzeo L tablicu kako bi polagao za V kategoriju!
Stari as :finger: silazi stojeæi. Posle se pita što me klinci po kraju pitaju: "Jel' onaj tvoj ortak uvek vozi stojeæi!?"
Sledi okrepljenje "Kod Tome" u Ljigu i saznanje da u gumi imam ekser! :shock:
Cope ga odstranjuje stomatološkim zahvatom. Sreæom guma nije bila probušena.
Od ovog silnog lomatanja nekog su zabolela i leða...
Na kraju lagani obrok "Kod Uèe" u Ljigu u jednom prelepom restoranèiæu pored reke i vodenice. I vrlo popularnog cenovnika: 4 Coca Cole, 2 kisele, porcija pastrmke, 10 æevapa i dva puta po pola porcije vrata na žaru = 1250 din.
Sve u svemu veoma lepa tura... Neka ostatak ekipe doda svoje impresije!