Pozdrav drugari i kolege bajkeri,
Evo nakon par meseci gledanja iz prikrajka, doslo je vreme da odvojim vremena da se predstavim i aktivno ukljucim u zivot vase i nase zajednice.
Zovem se Mihailo, iz Beograda sam i imam 30(ak) godina... Eto ispunio sam i tu formu. Prosle sezone sam od kolege sa foruma pazario svoj prvi motor - Hondu Transalp i time zakoracio u svoje snove. Sto se snova tice, moram da priznam da nikada nisam sanjao kubike, konjske snage, obrtne momente... Sanjao sam putovanja i razlicite ljude koji se na njima mogu sresti; mirise, ukuse, zvukove i slike netaknute prirode, osecaje slobode, obesmisljavanje vremena... Motor sam video kao jednu od mogucih ulaznica u moj svet iz snova.
Nov u svetu motociklizma, ne i dvotockasa... Pre SUS motora, svoje snove sam ostvarivao uz pomoc samo jedne konjske snage, a unutrasnje sagorevanje je ipak imalo jedno drugo, za nijansu neprijatnije znacenje... Bicikl sam smatrao idealnim prevoznim sredstvom... Omogucavao mi je da osetim vetar, miris sume, ubod pcele , omogucavao mi je izuzetnu interakciju sa lokalnim stanovnistvom, a opet sam bio u mogucnosti da savladam znacajno vece razdaljine nego sto bih to mogao peske... Moja biciklisticka "karijera" je kulminirala 2010. godine kada sam izmedju ostalog obisao manastir Hilandar s jedne i centralnu Evropu i malo sire s druge strane, a sve to opisao u svom blogu: www.pedalanje.com.
U medjuvremenu se uozbiljila i profesionalna karijera koja mi godisnje ponudi 3-4 nedelje slobode, a to je ipak premalo da bi se biciklom savladale ozbiljnije destinacije... Vreme je za karijeru motocikliste!
I eto... prosle godine kupih svog Transalpa, osedlah ga, i u drustvu svog, za sada jedinog bjb prijatelja, Borivoja Krmka obidjoh 3500km po Makedoniji i Grckoj... Kad nadjem vremena bice i o tome reci u sekciji Putopisi... Do tada srdacan pozdrav!
P.S. Ne zamerite na malo duzem predstavljanju... Proveo sam neko vreme uzivajuci u putopisima naseg kolege Furious Pande, pa sam izgleda zakacio neki virus opsirnog pisanja...