jao,znas kako ja ne volim da pricam o stvarima koje su iza mene,pogotovo zato sto ja sam sa ove strane,tog decka vise nema....jos vise me ljuti sto u nasoj zemlji vlada ogromna nepravda,nevini stradaju,krivci idu dalje,mozda sam zato puna besa.decko i ja smo bili na suzi,prelep topao dan....to je tebalo da mi bude najlepse putovanje,zalosno ali tu se zavrsilo. isli smo manjom brzinom,tacnije 50 ,60 km/h,odjednom nam je paznju privukao taksista koji je bio u traci do nase.naglo je stao,pokupio musteriju,umalo ga auto ne udari otpozadi. nastavljamo dalje,u sekundi sam samo cula svoj glas,vrisnula sam.to je sve cega se ja secam. kada sam se probudila iz kome,sreca kratko je trajalo pa nema posledica,cula sam. taksista je naglo napravio polukruzno,isao je brze od nad,nije ni gledao u retrovizor,kaze zurio sam,musterija je trazila da se okrenem. letela sam 30 m,lagana sam,samo 40 kg,pritom k5 ima dosta visok rep,to je bio katapult.....slomila obe noge,ruku.....o psihickim povredama,one nikada nece zarasti,sve dugo je proslost. eh sad,covek koji je to uradio ima veza i veza,u muriji,sudu.....odlazu sudjenje,nebi li slucaj zastareo.....a mogao je zivota da me kosta....eto to je nesto na brzaka....