Pozdrav,
Prošle godine sam imao saobraćajku, isti slučaj, čovjek mi je na semaforu dolazio u susret i skrenuo lijevo ispred mene i tako mi "oduzeo pravo prvenstva prolaza"! Vozio sam 50 na sat, ali bikvalno, jer sam se kretao iza automobila koji je na toj raskrsnici skretao lijevo. Čovjek me nije vidio, tačka! Ulazeći u raskrsnicu sam "snimio" situaciju i u momentu skontao da taj vozač ne gleda pravo, nego lijevo. Ponovo sam ga pogledao (pričamo o djelićima sekunde), on je već namotao! Udario sam ispred prednjeg točka (Zastava 128 je u pitanju), udarac karlicom u korman (guvernalu ili kako je već sve ne zovu), prvi salto i dalje se ne sjećam. Probudio se ispred Urgentnog centra ne znajući koja je godina, a ne šta se desilo! Moram napomenuti da sam u momentu udesa imao kacigu, kožnu jaknu sa svim protektorima (Dainese, ne neku bedeviju), rukavice, pantalone i cipele.
Epilog: Karlica mi se razvukla tj. otvorila na Pubičnoj kosti 2,5 cm i nikad se neće sastaviti. Odmah sam imao operaciju i namontirani mi spoljni fiksatori koje sam nosio mjesec dana. Povredu mokraćnih kanala su otkrili tek poslije mjesec dana nakon upale istih, tako da sam kasnije imao još dvije operacije nekog inficiranog hematoma i mokraćne bešike. 55-i dan sam prvi put stao na lijevu nogu, ukupno oko 3,5 mjeseca bolnice. Nikad više onaj stari! 20% umanjenja tjelesne sposobnosti.
E sad, ovo vam pišem u nadi da, ako je moguće, pokušate da zamislite kroz kakve sam bolove i patnje prošao. Da ne pričamo o porodici, mom sinu, poslu, ... Dakle, meni se ovo dogodilo kao najobičnijem učesniku u saobraćaju. Jedina "greška" je to što sam bio na motoru. Višegodišnje iskustvo me naučilo da na motoru nikad nemaš ni zeleno, ni prvenstvo, ni "otvoren" put ... Džaba, sranja se dešavaju!
Žena mi je bila na nekoj svadbi, tu blizu, u etno selu. Ona mi je rekla da je neki momak poginuo na motoru. Ljudi iz svadbe, koji su ga vidjeli kad je prošao neposredno prije udesa, rekli su da je prošao pun gas. To mi je ispričala moja žena kad je došla kući. Tek prošle nedelje sam saznao od drugar aiz BN da je to bio Marko, ustvari!
Istu ovu "moju" priču sam ispričao i pokojnom Marku, kada je bio kod mene u N. Sadu, u martu, mislim 26. On nije izvukao pouku, jednostavno, bio je temperamentan i mlad. I ja sam u njegovim godinama samo po gasu! Ko će razmišljati o tome šta može da ti se desi? To nam je u genima, ne učimo se na tuđim greškama. Sad sa 40 godina na svijet gledam drugačije. Mogu reći da onda nisam razmišljao uopšte. Ništa se Marko nije razlikovao od mase drugih vozača motora, samo što je nije imao sreće. Mnogima od vas su se desili "Golfovi", samo što su vaši skrenuli prije ili poslije! Stvar mijenja drastično činjenica to što je vozač Golfa bio pijan! Ovaj moj je bio 0,00. Da je bio pijan, dušu bi mu uzeo! Ovako, nije me vidio. Svi koji provode dovoljno vremena za volanom, znaju da ne možeš baš uvijek sve da vidiš. Jbg, ja sam mu oprostio.
Koliko god nas ostali vozači ne vide, tu je uvijek i naša (ne)odgovornost. Sve dok ne shvatimo koliko smo, ustvari, ranjivi na motoru, ginuće "mladi lavovi"! Mogu ja sad tu da drvim u nedogled! Jedino što mogu reći kao zaključak jeste to da mi vozimo motore, a ne oni nas. Ti si taj koji "odvrće" gas!
Našeg Marka više nema, to je najtužnije. Dali će njegova prerana smrt uticati na razmišljanje drugih motoraša? Vjerovatno neće, kao ni mnoge tragedije koje su snašle mnoge prije i poslije njega!
Neka im je laka crna zemlja, Bog da im dušu prosti!!! Markovoj porodici i prijateljima moje iskreno saučešće!
Pozdrav!
P.S. Biće onih koji će da sumnjaju u moje vozačko iskustvo, kao ja sam neki ... Za takve: Položio '89. "B" kat., '90. "C" i "E" kat., '93. "D" kat., '00. "A" kat. (kad sam odlučio da ne bježim policiji više). Skoro 14 godina vozio kamion, od toga 8 godina po Evropi, imao preko 50 motora kaznih klasa, ...