Sezonu motorisanja završavam ovde!
Pre oko 300 000 godina pojavljuje se razuman čovek (Homo sapiens).Osnovna karakteristika homo sapiensa je govor.Po fizičkim odlikama bio je isti kao i mi mada su postojale neke pod vrsta koje su se razlikovale kao što su neandertalci. Neandertalac je naziv za posebnu vrstu praistorijskog čoveka koji je naseljavao Evropu.Ime je dobio po dolini Neander u Nemačkoj, gde su pronađeni njegovi ostaci. Neandertalci su bili viši i snažniji od današnjeg čoveka. Imali su veći mozak, što naravno ne znači da su bili pametniji. Sudeći prema sačuvanim lobanjama, imali su snažne vilice i zube, oštru bradu izbačenu napred, nisko iskošeno čelo i izbačene arkade. Bili su izuzetni lovci, koristili su kremeno koplje, kremenu sekiru i bole (kamenje privezano za kožne kaiševe koje se vrteći u krug baca daleko i obmotava oko životinjskih nogu). Često su se sklanjali u pećine jer su one imale približnu temperaturu i leti i zimi. Za stanovanje su koristili samo prednji deo, pošto je unutrašnjost bila mračna. i vlažna. Neandertalci su bili veoma napredni za svoje doba. Oni su prvi sahranjivali mrtve uz određene ceremonije. U grobove su stavljali hranu, cveće i oružje, što ukazuje na to da su verovali u zagrobni život. Njihove zajednice nisu imale osobine horde ili čopora, jer su brinuli o slabima i bolesnima. S pažnjom su sahranjivali i one koji nisu bili sposobni za rad. Neandertalci su takođe prvi praistorijski ljudi za koje se zna da su živeli u okviru porodice. Život u paru i vezanost za zajedničko potomstvo predstavljaju veliki napredak u razvoju ljudskog društva. Neandertalci su izumrli između 40.000 i 30.000 godina pre n.e. a da niko ne zna zašto. Moguće je da nisu uspeli da se prilagode novom talasu zahlađenja ili su ih možda istrebili preci današnjih ljudi. Najverovatnije je da su se malobrojniji neandertalci izmešali sa razumnim čovekom koji je naselio Evropu.
Stanovnici Risovačke pećine živeli su u njoj pre 200 000god. Moyak im je bio zapremine 1500ccm a bili su visoki oko 165cm. Znači najstarije nalaziste ostataka na tlu Balkana. Krapinski čovek je iz mladjeg kamenog doba.
Slike!!
Ovoga puta ekipa je bila sastavljena samo od dva člana, izbledeli Kinez i crveni Ol'Reb'.
Wiki
Pećina Risovača nalazi se na ulazu u Aranđelovac iz pravca Topole. Predstavlja staniše čoveka iz ledenog doba i jedno od najpoznatijih nalazišta paleolita u Evropi. Kao prirodan objekat prava je retkost ne samo za nauku nego i za posetioce koji žele da saznaju nešto o čovekovoj prošlosti i borbi za opstanak.
Meštanima je pećina bila poznata i pre 1937/1938. godine kada je počeo rad kamenoloma, ali su postojala samo dva uzana ulaza u podzemnu prostoriju. Godine 1953. počela su arheološka ispitivanja i otkriveni su fosili pećinskog medveda, mamuta,nosoroga,bizona, pećinskog lava, leoparda, hijene, jelena itd. Otkopana je pećina u dužini od 187 metara sa dvoranama od korala raznih oblika i boja i sa predmetima i ukrasima kojima se služio pračovek.
Zbog prirodne vrednosti, kao i velikog arheološkog i paleontološkog značaja, pećina je 1983. proglašena kulturnim dobrom od velikog značaja, a 1995. sa okolnim prostorom (oko 13 hektara) stavljena je pod zaštitu kao spomenik prirode I kategorije.
Tragovi ognjišta, pečena zemlja, nekih 5-10m od glavnog ulaza.
Unutrašnjost pećine, je u stvari jedan dugi tunel, sa vrlo malo pećinskog nakita.Jedini živi stvorovi su slepi mišovi i kustos kaže jedna sova.
Zidovi pećine vrlo interesantni, kao da ih je neko zidao, u stvari to je posledica vodenog spiranja.
Pa onda Homo Sapiensi i njihovi potomci
Jedini stanovnik spava.
Vodič'kustos kaže da su ove kočice stare brat-bratu 200 000 godina. Krupniji ostatci mogu se videti u muzeju, kao i alatke , orudje i oružje Neandertalaca.Nadjen je i komplet kostur Pećinskog medjeda i lava. Ovih sitnih ima puno, samo treba da se čeprka po ovom peskovitom nanosu.
Pećinski hodnik
A ovo je ona, domaćica, vodič
Arheolozi i ostali kopači kostiju,produbili su prolaz, na pojedinim mestima. Ova ivica je bilo nekadašnje dno.
Ovo sam zaboravio kako se zove. Inače ide do vrha brda(?) izdubela i uglačala ga je voda.
Malo nakita, sirotinjskoga.
Poludragi kamen Onix, a po ovim linijama se meri starost pećine i tako to.
Primetili ste već , sigurno, one šinice, to je služilo kada se pećina odkopavala. Za uspomenu na te dane ostavljen je i jedan vagonet u najširoj i najvišljoj prostoriji pećine. I tu je kraj ove priče.