2. dan, srijeda 16. rujna Benići – Posedarje – Zadar – Šibenik – Split – Makarska – Dubrovnik Buđenje u pola 6, trpanje stvari na motor i možemo krenuti... Zekan prije polaska. Vrijeme je na trenutke bilo oblačno, na trenutke sunčano, no najbitnije od svega, kiša nije padala. Guštao sam vožnjom uz obalu; široka cesta, slab promet... Nisam radio česte pauze kako bi imao čim više vremena za razgledati Dubrovnik, u kojem nikad prije nisam bio... No svejedno, ne možeš bez okrijepe i malo odmora... Morinjski most, malo niže Šibenika... Pred Omišom neki radovi pa je bila mala gužvica, no ništa strašno... Pogled sa magistrale... Pa ulazak u... Kako sam jedno ljeto odmarao u Baškoj vodi, a cura radila u Brelima, odlučili smo tamo ručati. Na plaži smo zatekli neke umirovljenike koji uglavnom leže i čitaju neke knjige, dok ima i onih odvažnijih koji se bore sa dosta velikim valovima... Alo Vakula, oćel' bit kiše? Tu sam spavao prije 4 godine a sad se prodaje... Nakon ručka i kratke šetnje, krećemo dalje... Nakon nekog vremena dolazimo do jednog dijela, slabije naseljenog i slabije razvijenog. Grmlje i šuma sa strane, tek poneka kuća ali ne vidimo baš ljude. U jednom takvom mjestu odlučili smo opet malo stati i protegnuti noge... Vandali... Nakon par minuta odmora krećemo dalje i dolazimo do nekog jezera, naravno ja ne znam kojeg... Dolina Neretve... I napokon olakšanje nakon viđenog prizora... Ulazak u toliko iščekivani Dubrovnik! I čekanje kolege motorista koji nam je našao smještaj da dođe po nas... A za to vrijeme, što drugo nego naslikavanje... Smjestili se, istuširali, presvukli, popili piće sa čovjekom i ajmo brzo u šetnju, dok se još vidi... Nažalost nemam ni jednu fotku s njim... No taman je počela padati noć, što i nije tako loše, s obzirom na lijepe fotke... Ulaz u stari grad... Pa malo more i brodice... Ukoliko želite dragu počastiti sladoledom, u Dubrovniku će vas 4 kugle/ice koštati 40 kn... No onda smo otkrili jedan Irish pub i točeni Kilkenny! Sreći nigdje kraja, cijena prava sitnica... I uz pozdrav od gospođe iznad opraštamo se od Dubrovnika... :lol!: Krećemo na spavanje...

Moja želja za otići na neko višednevno inozemno putovanje skoro se ostvarila u 6. mjesecu kad se održavao moto susret u Mariovu. Spletom okolnosti ipak nisam otišao. Na jednom susretu u vodicama ovog ljeta, upoznao sam jednog bikera iz Makedonije i krenemo u priču, dopao mi se, kak se ono kaže, na prvu (ne u tom smislu perverznjaci jedni) i pozvao me da dođem kod njega u goste... Ja mu obećao da ću doći... Sve više i više razmišljam o tome i pitam curu; kaj misliš o jednoj vožnji do makedonije? Ona malo zatečena nije baš bila za tu ideju... Bilo mi je malo žao ali ja sam odlučio otići i ja idem... Sad samo treba isplanirati vrijeme i uskladiti obaveze... Kako je vrijeme polako prolazilo, i cura je stala na moju stranu i pristala na put, sreći nigdje kraja! Došao je godišnji u 8. mjesecu pa tako i konkretniji dogovori oko datuma sljedećeg godišnjeg, tj. oko datuma polaska... Obaveze nam nisu dopuštale da odemo prije ovog datuma kad smo i otišli... Do polaska je bilo sve manje i manje vremena a mene prala neka pozitivna nervoza, želja da krenem čim prije! Reakcija ljudi oko mene, kao i ukućana, mojih i njezinih, bila je da smo ludi i da bolje da ne idemo sami. No želja za putovanjem bila je jača od bilo kakvog straha. Trebalo se adekvatno opremiti, kako sebe, tako i motor... Jakna, hlače, čizme, kaciga (za nju), hlače, čizme (za mene), gume, servis (za zeca). Tjedan prije polaska prognoza nam nije bila obećavajuća... Bila je jedna primisao da odustanemo ali to je bilo kratkog vijeka, idemo pa makar i snijeg pao! Ajmo se sad napokon malo i provozati... 1. dan, utorak 15. rujna Petkov breg - Jastrebarsko - Karlovac - Plitvice - Posedarje - Benići Plan je bio krenuti u srijedu ujutro i prvi dan doći do Dubrovnika, no kako smo oboje radili ujutro u utorak, ipak smo se dogovorili da krenemo u utorak poslije posla i prespavamo u Benićima (mjesto kraj Paškog mosta) pošto cura ima kuću tamo pa imamo manje do Dubrovnika sutradan. Možete si samo misliti kako je taj dan vrijeme sporo prolazilo na poslu... No ipak smo i to dočekali... Sve je spremno... i napokon krećemo... Vožnja do Benića bila je jako naporna, nakon plitvica smo uletili u gustu maglu i mokru cestu. Na dijelovima nisam mogao voziti brže od 50 km/h jer nisam ništa vidio ispred sebe. A bila je već i pala noć pa se i malo hladnoća osjećala jer sam ja poskidao sve termo podstave iz jakne i hlača, glumio sam frajera... Nakon što smo stigli do prvog odredišta, tuširanje i na spavanje jer nas sutradan očekuje vožnja do Dubrovnika...

Dražen, 28 godina, vozim Z750S, iz okolice Zagreba...