I ja se zahvaljujem na informacijama, bit ce vise nego dobrodošle Ovako kvalitetnih informacija nikad nije na odmet. Koliko je eura 100 dinara?

Svaka cast ljudi!!!!! Ovo je hvale vrijedno.... Ja obecajem da cu mu donirati kebab u Istanbulu ako se dogovorimo da zajedno idemo ;D

S ovim se slazem Voznja lagana putna od 80 do 100,110...kao sto si rekao razgledavanje,i slikanje ,uživanje i mi smo planirali kampiranje ali ne u tolikoj mjeri ali kao sto si rekao sve se da dogovoriti. Mi bi htjeli malo uzivati i u Turskim kupeljima i tako, priustit si i malo luksuza, zavrijedili smo ;D Ali budemo se vec dogovorili, pošaljem ti broj na pp pa se čujemo.

Ne znam koliko vremenski vrijedi karnet ali ja planiram putovati 26 dana tako da mi i nije vazno( ali budem provjerio), planiram 6 dana u svakoj zemlji tako da mi ostaju 2 dana za ne planirano, ako idemo u isto vrijeme mozemo dio puta zajedno putovati, bilo bi mi drago bar dio puta putovati u drustvu, naravno neobavezno, svatko ima svoje planove i ako se oni razilaze nastavlja svatko svojim putem Sto se tice trajekta to i nije bas tako strasno 220 eura u tamo i nazad. Zovem cijeli dan Sirijsku ambasadu u BGD ali na jedan broj je stalno zauzeto a na drugi se nitko ne javlja

Ja planiram jako slicno kao i ti, Istanbul-ankara-kapadokia-gaziantep-onda Sirija, alep-palmira-damask-JORDAN-Aman-Petra-aquaba i onda trajekt za egipat do nuwiebe-kairo i giza, planirali smo posjetiti i dolinu kraljeva ali od 01.05.2008. je zatvorena Tutankamonova grobnica zbog rekonstrukcije a i sa vremenom smo naknap pa cemo produziti za Alexandriju i onda nazad za Nuwiebu-aquaba a onda povratak na Jerash-Irbid-SIRIJA-uz obalu na Tartus-Lattakia a Turska nazad skroz uz obalu, ovo je ovako iz glave ali to ce biti naravno još puno detaljnije isplanirano. Necu ici na nikakav trajekt osim onog iz Jordana za Egipat, sve drugo voznja. Zaboravio sam napomenuti i Wadi-rum, to nikako nebi propustio, kazu za nju da je najljepša pustinja na svijetu.

Hvala na broju budem nazvao pa prenesem informaciju. 10000kn je oko 1300 eura. Idem sa KTM 990s, sa Aprilijom bi ipak bilo prebrutalno, bar sto se suvozaca tice ;D a i Aprilija je na prodaju, nakon 5 godina druzenja došlo je vrijeme da se rastanemo :'( Ipak sam curu dosta napatio kroz Grcku i Albaniju ;D Vidim po karti da se od Alepa planiraš odvojiti prema iračkoj granici i vratiti istim putem nazad, koje mjesto ides posjetiti? Palmyra je nize dolje ako se ne varam ....

100% provjereno karnet za egipat je 240kn + depozit 10 000kn , uključuje 5 ulazaka i izlazaka iz zemlje, vrijedi i za Siriju i Jordan u slučaju da i oni zahtjevaju, to je za državljane Hrvatske ali to ovisi od zemlje do zemlje, znam da su neki Austrijanci dizali kredite da bi karnete dobili. Za Sirijsku vizu u Budimpešti me traže 30 000 forinti ili 110 eura, a ako je u BGD 30 eura onda dolazim tu Imaš broj od njihove ambasade?

Evo ovako, najnovije informacije: Egipatsko veleposlanstvo kaze da ne treba carnet vec samo ona potvrda ali nakom 6 sati zovikanja od HAK( koji tvrde da to vise oni ne rade, bar na 7 brojeva su me preusmjeravali i nitko pojma nema) do Min. gospodarstva, gospodarske komore i ne znam cega vise gdje su me preusmjeravali ??? i dobijam broj od HAK-a(oni koje sam prve zvao ) ali sad oni tvrde da treba i za Siriju i Jordan i naravno egipat + međunarodna dozvola, cijena je 10 000 kuna ili ti 1300 ojra ali to vrate kad se vratiš nazad, i tek nakon sto su me cijeli dan zajebavali i Egipcani i Sirijci i Jordanci a najviše HAK, sjetim se Labaša , nazovem i naravno da dobijem pravu informaciju, znaci ipak za Egipat treba carnet A sta je tu je, 10 000kn pokusati izdvojiti i tjesiti se da cu imati 10 000 viska kad se vratim

Samo sam htio napomenuti da nije obavezno cijepljenje ali i mi razmišlajmo o cijepljenju protiv malarije jer sezona počinje početkom maja a tad planiramo tamo biti... Obavijest za carnet sam dobio od egipatske ambasade ali danas ih moram ponovo zvati tako da cu još jednom provjeriti, ali čudno mi je da je carnet tako skup jer je član foruma Gixer za Iran platio 10 000 kuna( cca 1300EUR) koje su mu vratili kad se vratio u HR.

Zdravo, za te zemlje ti ne treba nikakvo dodatno cijepljenje, provjereno i kod turističkih agencija i na hzzo-u. Carnet za Egipat ti isto tako ne treba, samo moras napisati izjavu da ne misliš prodavati motor niti ga koristiti u komercijalne svrhe, ovjetiri u Veleposlanstvu i prevesti na arapski kod njihovog službenog prevoditelja, ni za ostale zemjle ne treba carnet (bar ne za državljane Hrvatske). Ja krecem na put 31.04. 08 iz Siska za Beograd i planiram skoro isti put samo ja produžujem za Egipat.... Viza za Jordan se dobije na ulasku u zemlju. Sutra ce mi se još javit iz Sirijske ambasade u Budimpešti pa ako bude kakvih novosti javim, inace u Veleposlanstu radi žena koja priča "Jugoslavenski" ;D

Nama tog mjesta na svijetu gdje se ne pije pivo tako druže ne budali ;D A nakon sto sam izasao i iz CG cuo sam da je i Nikšička pivovara počela koristiti rezerve ;D

Loki, za pivo ti verujem 100% ;D ;D tko zna zna a nismo bas puno popili u Skopju na susretu ;D

Necu ja sam fina guza ;D Ma sto se mene tice kava moze biti 100 eura kad je ja ne pijem ali zato moja draga iz za mene popije kave, ja se drzim sigurnog, pive ;D A i tu si tablu nasao u nekoj Grčkoj vukojebini gdje si bio prvi turist pa su tablu pisali kako si im ti govorio ;D

Pa eto kapučino 2 eura..... A nema pive tak da ti cjenik ne važi ;D

mi smo bili u kampu 15-ak km od Krfa i cijena je bila 14 eura za nas dvoje i motor sa našim šatorom, a kamp je fenomenalan ima vlastiti ogroman bazen, kuhinju sa friziderom na korištenje, roštilj, odličan sanitarni čvor, trgovinu i kafić u krugu, kad smo mi bili bio je skoro prazan pa smo na miru mogli uživati u bazenu A što se tice ostalih cijena ne bi se baš slozio da je jeftino, kafu ispod 2 eura nismo popili , pivu ispod 3,5 nismo nigdje u kafiću našli cak više po 4 eura, a cijene u trgovinama isto dosta visoke osim ako se kupuje u super marketima, npr. u maloj trgovini pivo u boci 1,5 eura dok u super marketu se moze naci za 0,70 centi.

Svaka čast na putopisu Kako vidim da vozis i GS-a 1200 pa dobro da nisi sa njim pao, još se ne bi vratio iz Mexica ;D

Svaka čast na putopisu i slikama!!!!! Ja na žalost nisam uspio tako dobro obici Krf jer mi se ispraznio akumulator i cijeli jedan dan ( a 3 nočenja smo bili tamo) smo proveli ležuci kraj bazenu u kampu dok se akumulator punio a bogme i nama je dobro došlo Cilj je bio obici kompletan Krf ali na Kraju smo se zadržali u kampu 15 km od Krfa prema Sidariju i malo do Sidarija obilazak Krfa i okolnih mjesta ali bit ce bolje drugi put

Evo po savjetu ponovo postam dio od Krfa....nadam se da ce sad svi moci vidjeti Napuštamo Krf Izlazak sunca sa pogledom na Albaniju Cesta prema Ioanini Ulazak u Albaniju i susret sa hrpom bunkera Prekrasan krajolik Gjirocastra Smještaj smo našli lako, vrbovao nas frajer naulici, smješteni kod njegove majke koja iznajmljuje sobe.Ostavili stvari malo se odmorili pa otišli u obilazak grada i nešto pojesti.na vratima restorana pozdravio nas dečko od 15tak godina na engleskom pa smo odlučili svratiti u restoran .......Konobar je bio uslužan i što je najvažnije pričao engleski. Naručili janjetinu, hladnu juhu od krastavaca i vrhnja....Ja naravno pio skupu rakiju za 100 leka (120 leka je 7, 5kn) koju je pio Enver Hodža (navodno kad bio došao u Gjirocastru pio samo tu rakiju) pa zadovoljni krenuli dalje u obilazak grada.Gjirokastar je rodni grad Envera Hodže pod zaštitom UNESCO-a. Obišli stari grad u kojem je sada smješten, pomalo zapušten, vojni muzej, topovi, tenkovi iz 19 i 20 st. Hladna juha od vrhnja Janječa rebrica Ratni muzej Pogled na grad sa tvrđave Naravno ja ne bi bio ja da ne nanjušim birtiju....i tako smo usred tvrđave našli birtiju gdje se ja sa rukama i nogama se sporazumjevam sa gazdom....naravno gazda časti sa rakijom ( inace Albanci piju jaaako puno rakije i mozemo je nazvati njihovim tradicionalnim picem) pa ja rundu, pa gazda i tako :mrgreen: :drunk: :drunk: Nakon 5,6 rakijica nastavljamo razgledavanje i spuštano se nazad u grad gdje ja onako nacvrckan odlučujem si kupiti šiptarsku kapicu u jednom etno dučanu....Bio sam glavna atrakcija...čak me je i žena iz UNESCO-a slikala :mrgreen: Kapica, Skenderbeg konjak i evo me ko pravi šiptar 15.dan: Krenuli iz Gjirokastre dalje prema Draču.Cesta je bila katastrofa nekih 100 tinjak km.sve do Fiera.Nekako smo uspjeli i to prevaliti pa je put od Fiera do Drača bio puno bolji Glavna cesta Gjirocastra – Fier Gdje je bio ovakav makadam se dalo voziti 50 – 60 km/h konstantno, samo što je često bio i puno lošiji a nigdje bolji Krajolik Dolazimo u Fier....na kratko se zadržavamo i nastavljamo dalje prema Draču. Na prvi pogled simpatičan grad... dosta toga je u gradnji .U Draču smo trebali pronaći hotel Bella Vista i Tonija. Slučajno smo stali u kafiću uz put i ispostavilo se da smo stali baš u tom hotelu i da je Toni, vlasnik iza naših leđa. Sve u svemu hotel nas je oduševio a još više konobar koji je znao engleski i koji se ponašao više nego profesionalno. Hrana je bila odlična a sobe imaju klimu i balkon, te garaža za motor, a plaža par metara dalje sa svojim ležaljkama. Otišli se okupati u Jadranskom moru pa navečer otišli u grad Drač. Soba Pogled iz sobe na plažu Drač, grad jako sličan primorskim gradicima na našem primorju Gablec u okruženju malobrojnih mercedesa :mrgreen: Navecer uz veceru u hotelu upoznajemo gospođu Jan i njenog sina Billiya iz Walesa te dok kasno u noc uz vino čakulamo, oni su vec drugu godinu za redom u Albaniji na odmoru. 16.dan: Ujutro krenuli za Tiranu. Našli se sa Tomislavom iz hrvatske ambasade u Tirani, popili par pića, posjetili nacionalni muzej poslikali trg te krenuli put Skadra... Dolazimo u Skadar te slučajno umjesto za Podgoricu skrečemo za Ulcinj te primječujemo restoran na samoj obali rijeke, stajemo na ručak. Odjednom trči konobar i nešto lupeta na albanskom i mene zove da dodjem.... kad ja dodjem do motora i imam i šta vidjeti, motor leži, propao nogar kroz asfalt, pomažu mi konobari podici motor ja psujem ko kočijas...mislim da albanija da tad nije cula takve psovke....pukla ručica kvačila i to na samom vijku za podešavanje, ja lud :opakoljut: :punk: ne mogu vozit dalje... Kad konobar sjeda u auto i ode nekamo te nakon 10 min se vraca sa nekim starim, stari uzima ručicu i jedno sat vremena studira oko nje, ja još luđi....uzima rucicu i ode tek nakon sat vremena se vraca sa zavarenom ručicom, ja sretan ko malo dijete, sastavljam kvacilo, placam 10 eura i možemo nastaviti prema Baru. Pogled iz restorana Riba Levarek koja je bila više nego odlična :hrana: Da napomenuo bih da nismo platili ništa ni na ulasku u Albaniju niti na izlasku, nikakvo osiguranje ni bilo šta drugo. Dolazimo u Bar, naravno u Pulenu kod Gashe ali gazda spava i ne bi ga ni topovi probudili....pijemo Nikšičko i krečemo. Dogovor je da se nađemo na Skadarskom jezeru u restoranu sa Ivanom (Vecicrnogorac) koji ce iduca dva dana biti naš domačin. Nakom par min što smo stigli javlja se i Gasho (još krmeljav od spavanja :mrgreen: ) te dolazi, uskoro se javljaju Chala i Pudla da su i oni blizu te se svi nalazimo na piću. Nakon kratkog zadržavanja idemo svatko na svoju stranu, oni za Bar a mi za Podgoricu. Kako je vec bilo oko 22h idemo po Ivanovu curu Anu koja dolazi iz BG te odlazimo malo vidjeti nočni život Podgorice, upoznajemo ekipu te lagano pijuckamo..... 17 dan: Ivan nam na nase oduševljenje ponudi da idemo sa autom na kupanje u Budvu i da nam pokaze razno razne znamenitosti Budve Npr: I onda smo se okušali u zanimljivom adrenalinskom sportu koji se zove: Pronaci bankomat koji prima Diners, ali nismo bili bas uspiješni pa se ipak odlucujemo za plažu. Ivan i Ana (njegova) Navecer izlazak na veceru i povratak doma jer ujutro je plan krenuti oko 8h. 18.dan: Ujutro polazak za Ostrog, Ivan i Ana idu sa nama da nas isprate.....cesta do samostana me izmorila da sam jedva Nikšičko držao u ruci poslije..... Poslije kratkog razgledavanja slijedi rucak te oproštaj od naših domačina. Veciju se još jednom zahvaljujem na gostoprimstvu, opet se pokazao kao prava ljudina, nadam se da se vidimo u 8 mj kako smo se i dogovarali samo ovaj put u HR Mi sami nastavljamo preko Trebinja, Dubrovnika za Vodice. Ni ne stajemo u Dubrovniku samo prolazimo. Nakon sto pizdarija, smo skužili da nam je Diners kartica riknula... točimo sa zadnjih 100kn a trebamo doci do Vodica gdje nas čeka kartica koju smo ostavili kod Anine sestre za svaki slučaj, a do vodica 270 km još.....Uspijem preci 65 km na rezervi što mi u životu nije uspijelo (obično crkne vec na 40-45km), sad zamislite kak sam se vozio po autoputu od Splita do Šibenika. Fino čovjeku na naplatnima objasnim situaciju i ponudim da mu donesem novce kroz sat vremena (ostavio bi putovnicu ili nesto kao jamstvo) ali me on bezobrazno odjebe a ja osjecajuci se ko zadnji magarac sto sam uopče stao ubacujem u prvu i gas :evil: ...da, da opet sam pobjegao ali pošto je bila tema od 10 stranica u kojoj su me kudili dušebrižnici i nevinašca molim da se to ovdje preskoči... i da :jesus: :jesus: Predvečer stižemo u Vodice tamo jedan dan uživamo a onda krecemo za Sisak . Motor nakon Albanije 20 dan: Ujutro krecemo preko Knina za Bihać. Bihać Restoran Alma u kojem morate probati pastrvu, ražnjice ili krumpirušu... Gazda Rudi i ja Put Bosanske otoke Otoka I napokon Sisak :peace: Ekipa naravno u Birtiji, Marko, naš dragi nikad trijezni Urarmili te draga mu..... Evo i kad ste pomislili da nikad necu završiti....napokon kraj :mrgreen: Nakon 20 dana i nesto vise od 4000 km stigli doma. Zahvalio bi još Igoru iz Motoplusa u SK na nosaču kofera za milleta, deckima iz Moto 13 te Gixeru na koferu :naklon: Nadam se da nisam previše nadrobio

Bok, i bilo je odlično posebno Makedonija koja nas je oduševila, upoznali smo toliko krasnih ljudi da ne mogu da vjerujem.... Tebi i tvojoj drgaoj još jednom hvala na dobrodošlici i dočeku....naravno pozdravi cijelu ekipu

Nesto malo više od 4000 km A leđa nisu problem vec ruke zbog čestog kočenja po lošim cestama, samo moram svojoj dragoj dignuti spomenik, jer kao suvozač izdržati taj put na RSV-u... svaka joj čast

Evo da i ja nesto napišem... Nakon prošlogodišnje nezgode 4 dana prije puta, put se odgađa za ovu godinu i proširuje se za skoro 1000 km više. Plan puta je Bosna, Srbija, Kosovo, Makedonija, Grčka, Albanija, Crna Gora. Dan prije puta idemo u nabavku nove kacige za moju dragu i čižme za moju malenkost....dečki iz Moto 13, Saša i Zvone su sve nabavili samo trebamo da to pokupimo. Još i dobivamo na poklon sprej za gume za nedaj Bože :palacgore: Spremni smo za pakiranje i krecemo doma ali ipak idemo do Falcona popit pice sa ekipom, što se nije pokazao najpametnijim potezom jer zaglavljujemo do ne znam koliko u noć i ne bas pretrijezni dolazimo kuci te pakiranje ostavljamo za ujutro. Po planu naravno ne krecemo jer prvobitni nadobudni plan je bio pokret u 7am ali mi se tek u 8 budimo sa laganim mamurlukom :mrgreen: Krečemo iz Siska u 9am pa za Hrv. dubicu, Prijedor, Banja luka gdje nas docekuje prijatelj Igor (Igorgs nick sa foruma) te krecemo na janjetinu u restoran kraj staze Zalužani. Prekrasan restoran i priroda samo sto je vatrogasna vježba sa Helikopterima narušavala mir. Ana i Igor Nakon sto smo se dobro najeli, točimo, pozdravljamo se sa Igorom, zahvaljujemo na gostoprimstvu (Svaka cast ljudino) i nastavljamo po planu prema Sarajevu uz kanjon Vrbasa prema Jajcu. Kanjon Vrbasa me uvijek oduševi, bez obzira na to koliko puta prolazio njime :wink: Junak :mrgreen: Dolazimo u Jajce sa planom da popijemo pice te nastavljamo dalje ali počinje jako nevrijeme i mi gubimo volju za vožnjom po takvom vremenu te uzimamo hotel, skidamo mokru opremu sa sebe i u suhoj odjeci nastavljamo razgledavanje Jajca, koje nas je oduševilo :palacgore: Hotel, povoljan, sa odličnim sobama, u centru. 17 EUR po osobi sa doručkom..... nastavljamo razgledavanje Kako je Dr.Chala vec poslikao i pokazao puku sve znamenitosti bivše komunističke države, ja će se zadržati na povijesnim znamenitostima :mrgreen: 2 Dan: Krecemo ujutro oko 8am prema Sarajevu ( ovaj put po planu :mrgreen:) Vrijeme nam opet ne ide na ruku, oblaci, kiša, hladno ali kao i svi junaci ne predajemo se vec hrabo grabimo dalje :mrgreen: Na putu uz Vlašić planinu stajemo kraj zanimljive prodavaonice da pogledamo sta ima. I primječujemo da je blago receno da nema cega nema :mrgreen: Upoznajemo vlasnika koji odmah reže kukuruzni kruh i Vlašićki sir za zameziti malo a naravno vadi i Vlašićku šljivovicu da i zalijemo malo, moram priznati odlična kombinacija :mrgreen: :palacgore: iz pristojnosti kupujemo pol litre rakije ( nekom jako teško palo :mrgreen:) A tu upoznajemo i malu Lisu: Krecemo dalje prema Sarajevu s ciljem da prije stanemo u Travniku, a tamo taman naletili na dječji izlet, sve puno klinaca koji zvjerinjaju okolo :mrgreen: Plava voda, kažu najljepše mjestu u Travniku :wink: Evo kako se piva hladi :mrgreen: Pice u konobi i nastavljamo dalje: Dolazimo u Kakanj, razgledavanje, pice i krecemo za Sarajevo. Dolazak u Sarajevo. Na samom ulasku u grad kraj mene se stvori motorist na GS-u (nije Gasho :mrgreen:) pita kud idemo i upozorava da ne ostavljamo stvari na motoru jer ima puno krađa. Stali smo i upoznali se sa Almirom, te nas je on odveo kod svojeg prijatelja Dina kod kojeg u trgovini možemo ostaviti motor dok mi obilazimo grad.Popili smo cugu sa Almirom, razmjenili brojeve i krenuli u obilazak grada.Pojeli čevape kod Hodžića,(bili su odlični, kažu domaci da Željo nije što je nekad bio pa reko da probamo i kod drugih) kupili nezaobilazni parfem od cigana(kojeg je spusti sa 200 kuna na 20-samo za nas) te pokupovali još neke tričarije na Bašćaršiji. Sa Almirom na piću Odlični cevapi :palacgore: Tržnica na kojoj se dogodio svima znani masakr u ratu Kazalište Na putu do motora opet sreli Almira, sve su stvari bile tamo a da je netko i htio ukrasti nešto mogao je samo uzeti, još uvijek, čiste čarape i gaće( s kojima neki i nisu obilovali a netko nije oskudijevao), pozdravljamo se sa Almirom i Dinom zahvaljujemo na susretljivosti i gostoprimstvu .Dalje nas je put vodio kroz planinu Romaniju te nas je počela pratiti i kiša s kojom smo i ušli u Višegrad. Romanija Višegrad Vjerojatno je i kiša pripomogla dojmu koji nam je grad odavao-kišan , tmuran i siv.Jedino što smo i htjeli i imali vidjeti bila je na Drini čuprija.Jedva smo našli nekakav motel za 17 eura po osobi,(Okuka) sa doručkom, ali nismo mogli birati. Bilo je suho i toplo a to nam je tada bilo dovoljno. 3dan :Ujutro smo dobili volju da poslikamo čupriju i krenemo dalje. Most je sagrađen u periodu od 1571 do 1577 godine, na mjestu gdje je put poveziju Bosnu sa Carigradom. Most spada u najstarije očuvane mostove u BiH Danas nas je očekivala nova držva(makedonija) ali i novih 450 km.Ne bi bio problem napraviti te kilometre ali da je cesta bila dobra.Prešli smo preko prijelaza Priboj i našli se na divljem zapadu.Preko Nove Varoši stigli do Novog Pazara tako lošim cestama da su nam bubrezi zamijenili mjesta.Cesta je izgledala kao patchwork uzorak sa dijelovima asfalta iz svih razdoblja, valjda od doba Austro-Ugarske do Tita Uskotračna pruga Sarajevo-Ustiprača-Međeđa-Višegrad-Užice zatvorena po nekim informacijama 27.05.1978 a svecani ispracaj 01.08.1978., po njoj je vozio legendarni Ćiro. Nastavak izbijanja bubrega Odmor u Novoj Varoši uz pivicu Krecemo dalje prema Pazaru, napokon nakon 2 dana sunce Prekrasan krajolik ublazava patnje koje prouzrokuje loša cesta Novi pazar izgleda katastrofalno, samo stajemo na benzinskoj i bez zadrzavanja nastavljamo put Kosova za koji su nas upozoravali da nemamo tamo ništa raditi i da se moramo paziti drumskih razbojnika.Sa određenim strahom na što ćemo to naletiti prešli smo granicu i našli se u sasvim drugom svijetu.Ceste su bile vrhunske naspram ojnoga što smo prošli a ljudi (mladi)govore engleski tako da nije bilo problema u sporazumijevanju. Nigdje nas nisu presreli drumski odmetnici, nisu nas opljačkali niti ubili. :mrgreen: Mala privatna pumpa u Kosovskoj mitrovici U Prištinu nismo ulazili radi manjka vremena ali ono što smo vidjeli je bilo razvijenost i kretanje prema zapadu iako se na svakom uglu moglo vidjeti koliko je tome pridonio strani kapital. Malo nakon Prištine stajemo u jedan restoran, te narucujemo Skenderbeg odrezak i lazanje, a ja naravno moram probati Kosovsko pivo :mrgreen: Punih želudaca nastavljamo put Skopja gdje nas očekuje Zoran i njegova supruga Silvana te ostatak ekipe. U Skopju je taman bio motosusret pa smo spavali u šatoru. Skopje nas se dojmilo ali nismo baš previše vidjeli jer je pala noć a glavna atrakcija je bio motosusret. Oko 3 sata ujutro ljudi su se počeli razilaziti a mi uspjeli zaspati u šatoru usred muzike i galame. Zoran i ostatak ekipe iz Velesa su se pokazali vise nego dobri domačini, zahvaljujem se još jednom ovim putem na dobrodošlici :palacgore: 4dan: Jutro, spremanje, kavica u Skopju te put Tetova. Dolazimo u Tetovo, stajemo na kavu, upoznajemo vlasnika kafica s kojim razmijenimo par rijeci i kontakte te dobijemo pokoji savijet za nastavak puta i krečemo na ručak na Popovu šapku. Pogled na Tetovo Popova šapka, 1800mnv Nažalost za ručak tek osrednji roštilj :? Nastavljamo put Mavrova... Kontaktira me Seadin (na forumu Itilas) te mi daje broj od prijatelja Trajka koji nas dočekuje na Mavrovu te nas vodi do privatnog smještaja kod Nikole i Lidije (Caffe restaurant Stone, u centru Mavrova) Platili smo sobu 7 eura a sve što smo popili u njihovom kafiću nismo platili. Navečer su nas odveli u restoran na odličnu Šarsku pljeskavicu sa sirom :hrana: Motor parkiran u kafiću 5.dan: ujutro smo odlučili obići malo Mavrovo i crkvicu koja je u određeno doba godine potopljena. Lidija nas provela pećinom Šarkova dupka iznad njihove kuće.... Jezero i crkva Crkva koja je sagrađena pošto je stara potopljena Zanimljiva ograda :mrgreen: Natpis u kupatilu :mrgreen: Bilo nam je žao napustiti te divne ljude, ali smo morali krenuti dalje. Razmijenili smo kontakte i naravno obecali da cemo se opet vidjeti. Krecemo uz Crni drim za Debar. Posjet muškom samostanu Sv. Ivan Bigorski Krecemo dalje kraj jezera, mislim da je to gdje se ulijeva Crni drim,koji je pod zaštitom UNESCO-a zbog svoje čistoće Ženski samostan Rajčica Stajemo u Debru na piće i nastavljamo dalje do jedne livadice koja nam učinila prikladnom za piknik. Primječujem da postoji put kroz sami potočić kojim ljudi sa autima prelaze na drugu stranu gdje cesto kampiraju, i hard enduro narav mog RSV odlučuje da savladamo i tu prepreku duboku nekih 20 - 25 cm i naravno uspijevamo ( jest da sam skoro zaglibio na povratku :mrgreen:) sto se i vidi na slici ali terenske dume Dunlop d208 to ne dopuštaju :mrgreen: Lagana voznjica po livadi :mrgreen: Potočić maaaleniiii I piknik :wink: I tako punih želudaca nastavljamo prema Strugi....prekrasan gradić na obali ohridskog jezera... Stajemo na pivu i nastavljamo dalje prema Ohridu. I napokon u Ohridu U Ohridu smo našli apartman u centru, 25 eur nocenje, smjestili se i otišli u razgledavanje Ohrida. Ohrid se smatra najstarijom ljudskom nastambom u Europi. 6 dan: Ujutro kava u gradu. Odlučili smo unajmiti brodić za posjet crkvici Sv.Kaneo.Sprijateljili smo se sa vozačem čamca Bobijem, pa nam je nakon vožnjice skuhao i kavu u čamcu, koju smo zalili sa Skopskim pivom :mrgreen: Kava u čamcu Pada dogovor da se i ujutro vidimo na kavi i krečemo u za Sv. Naum. Pojeli smo zabranjenu ohridsku pastrvu za koju su nas opelješili 150 kuna ali je vrijedilo jer ipak smo jeli zabranjeno voće a pastrva je zaista bila dobra. Ohridska pastrva je specifična po tome što ima ružicasto meso (slično kao losos) :palacgore: :hrana: Vracamo se u Ohrid pa smo i tamo nastavili sa obilaskom crkvica, Sv Pantelejmon, Sv.Sofija......zidine na koje se nismo popeli. Tko kaze da su bunkeri samu u Albaniji..... i tamo nastavljamo sa obilaskom crkvica, Sv Pantelejmon, Sv.Sofija......zidine na koje se nismo popeli. Sv Pantelejmon. Sv. Dimitri 7 dan. Ostajemo još jedan dan u Ohridu, zujimo razgledavamo, grad nas je oduševio, pronalazimo Irish pub gdje smo jeli najbolji giros ikad :wink: 8 dan. Ujutro krecemo preko Bitole, Prilepa, Kavadarci za Dojransko jezero. Bitola Prilep, prekrasan gradić Aleksandar Makedonski Tikveško vinogorje Kavadarci Vardar Dojran u kasnim poslijepodnevnim satima došli u Dorijan gdje nas je i oprala kiša. Našli smo smještaj za 3 eura po osobi i upoznali ribara iz Skopja i njegovu ženu, pošto sam na ulasku u dvorište zapeo sa bočnom torbom za vrata i otkinuo je, ribar kao stručnjak za pletenje mreža ponudio mi je pomoč i zašio torbu, kako on kaže garantira samo do Amerike :mrgreen: ali uz dobru volju i bez obzira na to što sam mu sto puta pokazao kako to treba izgledati on uspije naopako okrenuti čičak od torbe i to tako zašiti....naravno ja to tek ujutro pred polazak skužim :mrgreen: malo ga je piva i vino zeznulo. Navecer smo krenuli malo u razgledavanje tog simpatičnog mjesta i jezera... :wink: 9 dan. Krenuli iz Dojrana prema Grčkoj, četvrta zemlja na našem putu. Ušli u Solun, nažalost, pojeli očajan kebab i krenuli dalje iz gužve i vručine prema Platamonasu, gradiću na obali Egejskog mora.Pronašli odgovarajući kamp kod Jorgija, postavili šator, okupali se pa krenuli napraviti roštilj. Egejsko more Kupanac Mille moze da posluzi i kao drzac za šator :mrgreen: Plaža Prekrasan gradić Platamonas Navecer smo se upoznali sa vlasnikom kampa- Jorgeom i nakurili roštilj te se dobro zapili petzine i ostalog pica :mrgreen:....sreca da je moja draga bila prisebna pa me odvukla u šator vec u 20h jer još sat vremena i ja bi i propjevao na Grčkom :mrgreen: 10.dan: probudili se rano, spakirali pa popili pice u samom centru za 7 eurića u hotelu Dionis pa krenuli dalje prema Meteorima, kroz Tesaliju. Prošli smo kroz Larissu, popili još jednu skupu kavu i pivu, poslikali neke ruševine usred grada i krenuli dalje prema Meteorima. Larisa Našli povoljan smještaj u apartmančiću kod Sofije u Kalampaki za 20 eura. Smjestili se i otišli obići manastire. manastir Sv Trojstva Unutrašnjost: Vitlo pomoču kojeg su dizali namirnice i redovnike u samostan Poznata zvona Silazak I nastavljamo dalje :wink: ž Mreža pomocu koje su dizali ljude i namornica u samostane http:// Apartman u Kalampaki Kalampaka 11.dan: svi bircevi ujutro rade od 10 pa smo jedva našli birtiju u kojoj smo mogli popiti jutarnju kavicu.Krenuli dalje prema Krfu, cestom punom zavoja za Ioaninu, nismo ulazili u grad već pojeli retardirani sendvić u fast foodu sa retardiranim konobarima koji nemaju pojma engleski, pa krenuli vidno iživcirani dalje prema Igumenitsi kako bi ulovili trajekt. S obzirom da je bila nedjelja i da ništa ne radi na trajekt smo došli taman prije polaska.Ukrcali se i via Odisejev otok usred Jonskog mora.....Trajekt smo platili 22 eura za oboje i motor što je stvarno ok. U Grčkoj je skupa cuga i hrana ali ostale stvari(suveniri, smještaj, trajekt, cestarine)..) su nas čak i ugodno iznenadile. Put za Ioaninu Malo mjesto između Ioanine i Igumenitse Dolazak na Krf Smjestili smo se u kampu 15tak km udaljenom od glavnog grada Korkire pa smo odlučili tek sutradan obilaziti grad. U kampu smo imali i bazen i kuhinju pa uživali u večeri i vinu te otišli spavati u našu kučicu. Fenomenalan kamp sa savrešenim sanitarnim čvorom, kuhinjom sa frižiderom na korištenje, ogromnim bazenom a cijena samo 14 eura za nas dvoje i motor 12.dan: Ujutro otišli u obilazak Korkire.Bio je ponedjeljak pa je jučerašnji dojam o mirnom gradu naglo se rasprsnuo, gomila ljudi, turista, automobila i motora, nesnosne gužve i vručina, hrpe smeća usred grada i njihov vonj umanjile su ljepotu koju smo doživjeli jućer(u nedjelju).Bilo kako bilo, naoružani ˝dobrom voljom krenuli smo u obilazak grada, popili i opet skupu kavu i pivu i lagano ljuti na cijene od 30 kn/pivi krenuli u naš apartmančić kraj bazena. Šok..... ceste pune smeća u samom centru....miris koji se širi necu vam ni pokušavati dočarati http:// Odlučujemo da napravimo roštilj i ostatak dana provedemo uz bazen sa hladnom pivom u ruci. Šta Grci znaju šta su Souvlaki..... :mrgreen: Kad ih banijac napravi to su Souvlaki...... :mrgreen: 13.dan:Plan je bio obići ujutro orijentalni muzej u korkiri i trvrđavute cijeli Krf, ali nam je crko akumulator te smo bili bespomoćni do 18 sati.Ostali cijeli dan uz bazen pokušavajući naći malo hlada, jer je vani bilo +45.Nakon što nam se akumulator napunio otišli u grad, obišli tvrđavu, ja se okupao u Jonskom moru.Odlučili probati grčki souvlaki što se ispostavilo da su obični ražnjići, suhi i pregoreni.Oduševila nas je jedino salata Tzatziki od kiselih krastavaca sa vrhnjem i češnjakom. Nakon večeri krenuli ća spremat stvari za ujutro. 14.dan: Rano ujutro 4:30 (po našem vremenu 3:30) ustajemo i slažemo šator jer naš trajekt krece u 5:45, jedva stigli kupiti kartu i pronaći pravi trajekt.Ukrcali se pa natrag za Igumenitsu prema Ioannini pa dalje prema albanskoj granici.Put nam se nije činio tako dugačak i naporan kao prije tri dana, a sva sreća da je Gjirokastar vrlo blizu granice pa smo u gradu bili već oko 2 sata popodne.Put je dobar načičkan malim bunkerićima. Cesta iznedađujuće dobra...... Napuštamo Krf Izlazak sunca sa pogledom na Albaniju Cesta prema Ioanini Ulazak u Albaniju i susret sa hrpom bunkera Prekrasan krajolik Gjirocastra Smještaj smo našli lako, vrbovao nas frajer naulici, smješteni kod njegove majke koja iznajmljuje sobe.Ostavili stvari malo se odmorili pa otišli u obilazak grada i nešto pojesti.na vratima restorana pozdravio nas dečko od 15tak godina na engleskom pa smo odlučili svratiti u restoran .......Konobar je bio uslužan i što je najvažnije pričao engleski. Naručili janjetinu, hladnu juhu od krastavaca i vrhnja....Ja naravno pio skupu rakiju za 100 leka (120 leka je 7, 5kn) koju je pio Enver Hodža (navodno kad bio došao u Gjirocastru pio samo tu rakiju) pa zadovoljni krenuli dalje u obilazak grada.Gjirokastar je rodni grad Envera Hodže pod zaštitom UNESCO-a. Obišli stari grad u kojem je sada smješten, pomalo zapušten, vojni muzej, topovi, tenkovi iz 19 i 20 st. Hladna juha od vrhnja Janječa rebrica Ratni muzej Pogled na grad sa tvrđave Naravno ja ne bi bio ja da ne nanjušim birtiju....i tako smo usred tvrđave našli birtiju gdje se ja sa rukama i nogama se sporazumjevam sa gazdom....naravno gazda časti sa rakijom ( inace Albanci piju jaaako puno rakije i mozemo je nazvati njihovim tradicionalnim picem) pa ja rundu, pa gazda i tako :mrgreen: :drunk: :drunk: Nakon 5,6 rakijica nastavljamo razgledavanje i spuštano se nazad u grad gdje ja onako nacvrckan odlučujem si kupiti šiptarsku kapicu u jednom etno dučanu....Bio sam glavna atrakcija...čak me je i žena iz UNESCO-a slikala :mrgreen: Kapica, Skenderbeg konjak i evo me ko pravi šiptar 15.dan: Krenuli iz Gjirokastre dalje prema Draču.Cesta je bila katastrofa nekih 100 tinjak km.sve do Fiera.Nekako smo uspjeli i to prevaliti pa je put od Fiera do Drača bio puno bolji Glavna cesta Gjirocastra – Fier Gdje je bio ovakav makadam se dalo voziti 50 – 60 km/h konstantno, samo što je često bio i puno lošiji a nigdje bolji Krajolik Dolazimo u Fier....na kratko se zadržavamo i nastavljamo dalje prema Draču. Na prvi pogled simpatičan grad... dosta toga je u gradnji .U Draču smo trebali pronaći hotel Bella Vista i Tonija. Slučajno smo stali u kafiću uz put i ispostavilo se da smo stali baš u tom hotelu i da je Toni, vlasnik iza naših leđa. Sve u svemu hotel nas je oduševio a još više konobar koji je znao engleski i koji se ponašao više nego profesionalno. Hrana je bila odlična a sobe imaju klimu i balkon, te garaža za motor, a plaža par metara dalje sa svojim ležaljkama. Otišli se okupati u Jadranskom moru pa navečer otišli u grad Drač. Soba Pogled iz sobe na plažu Drač, grad jako sličan primorskim gradicima na našem primorju Gablec u okruženju malobrojnih mercedesa :mrgreen: Navecer uz veceru u hotelu upoznajemo gospođu Jan i njenog sina Billiya iz Walesa te dok kasno u noc uz vino čakulamo, oni su vec drugu godinu za redom u Albaniji na odmoru. 16.dan: Ujutro krenuli za Tiranu. Našli se sa Tomislavom iz hrvatske ambasade u Tirani, popili par pića, posjetili nacionalni muzej poslikali trg te krenuli put Skadra... Dolazimo u Skadar te slučajno umjesto za Podgoricu skrečemo za Ulcinj te primječujemo restoran na samoj obali rijeke, stajemo na ručak. Odjednom trči konobar i nešto lupeta na albanskom i mene zove da dodjem.... kad ja dodjem do motora i imam i šta vidjeti, motor leži, propao nogar kroz asfalt, pomažu mi konobari podici motor ja psujem ko kočijas...mislim da albanija da tad nije cula takve psovke....pukla ručica kvačila i to na samom vijku za podešavanje, ja lud :opakoljut: :punk: ne mogu vozit dalje... Kad konobar sjeda u auto i ode nekamo te nakon 10 min se vraca sa nekim starim, stari uzima ručicu i jedno sat vremena studira oko nje, ja još luđi....uzima rucicu i ode tek nakon sat vremena se vraca sa zavarenom ručicom, ja sretan ko malo dijete, sastavljam kvacilo, placam 10 eura i možemo nastaviti prema Baru. Pogled iz restorana Riba Levarek koja je bila više nego odlična :hrana: Da napomenuo bih da nismo platili ništa ni na ulasku u Albaniju niti na izlasku, nikakvo osiguranje ni bilo šta drugo. Dolazimo u Bar, naravno u Pulenu kod Gashe ali gazda spava i ne bi ga ni topovi probudili....pijemo Nikšičko i krečemo. Dogovor je da se nađemo na Skadarskom jezeru u restoranu sa Ivanom (Vecicrnogorac) koji ce iduca dva dana biti naš domačin. Nakom par min što smo stigli javlja se i Gasho (još krmeljav od spavanja :mrgreen: ) te dolazi, uskoro se javljaju Chala i Pudla da su i oni blizu te se svi nalazimo na piću. Nakon kratkog zadržavanja idemo svatko na svoju stranu, oni za Bar a mi za Podgoricu. Kako je vec bilo oko 22h idemo po Ivanovu curu Anu koja dolazi iz BG te odlazimo malo vidjeti nočni život Podgorice, upoznajemo ekipu te lagano pijuckamo..... 17 dan: Ivan nam na nase oduševljenje ponudi da idemo sa autom na kupanje u Budvu i da nam pokaze razno razne znamenitosti Budve Npr: I onda smo se okušali u zanimljivom adrenalinskom sportu koji se zove: Pronaci bankomat koji prima Diners, ali nismo bili bas uspiješni pa se ipak odlucujemo za plažu. Ivan i Ana (njegova) Navecer izlazak na veceru i povratak doma jer ujutro je plan krenuti oko 8h. 18.dan: Ujutro polazak za Ostrog, Ivan i Ana idu sa nama da nas isprate.....cesta do samostana me izmorila da sam jedva Nikšičko držao u ruci poslije..... Poslije kratkog razgledavanja slijedi rucak te oproštaj od naših domačina. Veciju se još jednom zahvaljujem na gostoprimstvu, opet se pokazao kao prava ljudina, nadam se da se vidimo u 8 mj kako smo se i dogovarali samo ovaj put u HR Mi sami nastavljamo preko Trebinja, Dubrovnika za Vodice. Ni ne stajemo u Dubrovniku samo prolazimo. Nakon sto pizdarija, smo skužili da nam je Diners kartica riknula... točimo sa zadnjih 100kn a trebamo doci do Vodica gdje nas čeka kartica koju smo ostavili kod Anine sestre za svaki slučaj, a do vodica 270 km još.....Uspijem preci 65 km na rezervi što mi u životu nije uspijelo (obično crkne vec na 40-45km), sad zamislite kak sam se vozio po autoputu od Splita do Šibenika. Fino čovjeku na naplatnima objasnim situaciju i ponudim da mu donesem novce kroz sat vremena (ostavio bi putovnicu ili nesto kao jamstvo) ali me on bezobrazno odjebe a ja osjecajuci se ko zadnji magarac sto sam uopče stao ubacujem u prvu i gas Predvečer stižemo u Vodice tamo jedan dan uživamo a onda krecemo za Sisak . Motor nakon Albanije 20 dan: Ujutro krecemo preko Knina za Bihać. Bihać Restoran Alma u kojem morate probati pastrvu, ražnjice ili krumpirušu... Gazda Rudi i ja Put Bosanske otoke Otoka I napokon Sisak :peace: Ekipa naravno u Birtiji, Marko, naš dragi nikad trijezni Urarmili te draga mu..... Evo i kad ste pomislili da nikad necu završiti....napokon kraj :mrgreen: Nakon 20 dana i nesto vise od 4000 km stigli doma. Zahvalio bi još Igoru iz Motoplusa u SK na nosaču kofera za milleta, deckima iz Moto 13 te Gixeru na koferu :naklon: Nadam se da nisam previše nadrobio

O ajde da si se i ti uvatio posla.....Vec sam se uplašio da si se vratio na onu plažu i legao a nema mene da te dignem pa još ležiš tamo ;D

Žena mu je dosla u Podgoricu tako da on ne smije ni pomisliti na maloljetnice a kamoli pogledati ;D budu mu jaja u škripcu završila ako ga ona vidi ;D

Dobro si se ti javio... Dje su tvoje slike i putopis... A bit ce ;D Budem poslozio do iduceg tjedna....imam oko 2000 slika pa treba da to malo preberem ;D A jesi ti bio onaj dan na kraju u Budvi? Upoznao sam jednog covjeka ( vlasnik kafica, tamo kad se spustas do plaže, gdje smo zadnji put bili na cugi) koji kaze da te zna te da te je zvao i da si tamo u nekom restoranu, nakon toga smo te mi pokusali dobiti ali se nisi javljao.......

Ma nije imao covjek vremena da piše i stavlja slike.....morao je da mene ugosti a kako svi znaju da sam ja jako zahtjevan gost a on se je jako trudio i sad je umoran i dolazi k sebi ;D Ali bit ce slika, ja vidio