Podsetila me mala Jovana KG, sa cijom sam se pricom odusevio, da i ja dam doprinos u spoznaji kako smo nekad izgledali i kakvi su nam bili motori. Divna vremena i prelepo druzenje u voznji po nekad nam zajednickoj drzavi. U to vreme {1968god.} do mora se stizalo za dva tri dana, jer se usput poneki motor pokvari pa slede mukotrpne popravke pomocu stapa i kanapa. U torbama smo nosili rezervne delove i po neki kljuc, a najbolja alatka bez koje se nije moglo bio je cekic. Nismo ni znali da postoji kisni kombinezon, vreca za spavanje a to smo nadoknadzivali sa najlonom i kartonskim kutijama, mada je i to bilo tesko pronaci. Bilo kako bilo bili smo mladi i srecni, jer smo jos tada shvatili da KVALITET ZIVOTA NE ZAVISI OD MATERIJALNIH VREDNOSTI< VEC OD KOLICINE SLOBODNOG VREMENA. Evo nekoliko slicica iz tog vremena mojih drugara i mene.
Cezetke i ja u sredini.
E onda je doslo ovo , i godinu ipo u cizmama al jako malo na moto-guciu.
Pole vojske nastavljamo gde smo stali.
Upoznajem ovo predivno stvorenje, ucim je da vozi motor, a kasnije mi postaje zivotna saputnica do danasnjih dana. I sada je iste kilaze i lepa kao i tada {bar meni tako izgleda.}
Ovo sam negde iznad Rijeke.
Moja Mala se umorila negde blizu mora.