Interesatna tema. Ovdje pročitah svašta. Prvo, džaba ti sve tehnike ovoga svijeta, ako ti Bog nije dao osjećaj. Kada pišem "osjećaj", mislim na max ugao motora u krivini, meni je smiješno da koljenom određujete koliko motor liježe, Kao da " koljenom znate" neku granicu, opet se vraćam na osjećaj što vam se urodi. Moj savjet za početnike, bez obzira koji motor ili biciklo vozili, samo ga osluškuj, on ili ono će ti samo reći, gdje je granica, kakvo crno koljeno ! I postepeno, polako, nađi granicu sebe i motora !
Drugo, koliko sam pročitao, niko na spomenu upravljač, prvenstveno mislim na obaranje u krivinu. Meni upravljač služi za upravljanje ! Ne izigravam majmuna na sicu, znači ne skačem po njemu. Da skratim, moja tehnika (dokazano dobra ) je, kontra upravljanje, sa kombinacijom opterećenja noga na nogare, znači, lijeva krivina, upravljač ide u desno (po potrebi ), sva moja težina ide na vanjsku nogu i rezervoar, što više naprijed radi opterećenja na prednji točak. Desna krivina, sve obratno. Ja samo čekam reakcije motora, znači, jednostavno ga osjetiš, onu granicu, nema veze kvalitet asvalta, hladne gume, kiša, suho, ovo, ono, samo ga slušaš, on te upozori kada je dosta. U mojih 30 godina vožnje (ne spore, nego uvijek na granici, na žalost ) nikada nisam pao, nikada ! A nije isto voziti motor ( a ni auto ) po Krševitoj Hercegovini i po ravnicama, gdje su njive oko puta, za razliku od kamenja i provalija.
I još nešto, molim braću bajkere, da radi nas starijih, pripaze na izražavanje, tj. da upotrebljavaju naše riječi, a ne šatro-strane !