Hvala na pohvalama, drago mi je da vam se sviđa... Meni je legendarno bilo kad sam na Pamukkalama šetao ispred neke obitelji i onda se odjednom žena prodere na sina "Ćuti, bre!"

7. dan - Petak, 1.6. Pamukkale - Goreme, 620km Današnji dan rezerviran za prebacivanje iz Pamukkala do Cappadocije, regije u kojem se priroda zaigrala i pritom stvorila zapanjujuće i stvarno fascinantne krajolike... Ruta je bila Pamukkale - Dinar - Cay - Konya - Aksaray - Nevsehir - Goreme. Cesta od Dinara do Goremea je blagi užas, prepuna rupa i lošeg asfalta, te mi tu uslijed drndanja i vibracija ispada vijak zadnjeg blatobrana, a drugi se počeo izvlačiti... Srećom, na vrijeme sam ga skužio pa ga dotegao... tj. dotezao sam ga još u dva navrata jer nisam imao odgovarajući imbus pa ga običnim odvijačem nisam mogao dotegnuti kak bog zapovijeda... usput sam si i malo omekšao prednji i zadnji ovjes da se kičma manje buni na udarce prilikom drndanja... Puknuta ekipa na benzinskoj s kojom sam proveo dobrih sat vremena u zajebanciji... a ne znaju ni riječi stranog jezika... Dolazim u Uchisar... nevjerojatno kako samo jedan zavoj može izazvati toliko oduševljenja prizorom... iza brda, nakon zavoja, svakog putnika dočeka prizor vrijedan poštovanja prema Majci Prirodi... Nakon naslikavanja po lokalnim makadamskim cesticama, dolazim u Goreme i tu nalazim smještaj u Coco Cave hotelu za 18EUR (s doručkom, internetom i privatnim parkingom ispred hotela). Smještaj i nije za neku preporuku pa ako ćete ići, savjetujem da potražite neki drugi. Pored hotela građevinski radovi, dvorištu kuće pored hotela lokalno stanovništvo nabija mjuzu preko razglasa do ponoći, internet radi samo oko recepcije, ne u sobi, parking je na cesti i nije vidljiv iz hotela, doručak preskroman, hotel je mrvicu dislociran pa je za svaki drek trebalo šetati 10ak min do centra... ono, za prenoćit i nije tako strašno, ali ako netko planira ostati više noći, brijem da ima i boljih hotela, samo su većina njih popunjeni u ovo doba... u gradu je moooore turista... i grad živi isključivo od turizma... Navečer se spuštam do grada na klopu, jedem provjereno dobru stvar (spicy chicken sote, pivo Efes, ukupno cca 8EUR) i laganini borba do iza ponoći s koncertom u dvorištu pored hotela... a ujutro treba ustati već u pola 5 jer dogovorih izlet balonom (125EUR), koji je neizostavan ukoliko posjećujete Cappadociju...

S obzirom da je ovo svjetski poznato turističko odredište, mislim da nijedna od ovih na fotkama nije Turkinja...

Plaćao sam 2EUR svugdje osim u Konyi 2.2EUR (ovo je bilo među jeftinijima).

6. dan - Četvrtak, 31.5. Pamukkale S obzirom da sam na Efesu utukao mali milijun fotki, prva stvar ujutro je kupnja nove memorijske kartice za fotić... za turističko mjesto kao što su Pamukkale, prava je umjetnost naći otvorenu trgovinu u 10 ujutro... No, jedna trgovina radi, kartica od 4Gb je 40TL, uz malo cjenkanja spuštam na 35TL... nije veliki popust, al čovjeka veseli... Vrijeme sumnjivo, vrlo oblačno i hladno... imam cijeli dan vremena, odlučujem se na šetnju samo do ulaza, uživati u pogledu i pričekati da vidim kamo idu oblaci... Oko podneva se razvedrava te se oblačim u ljetno izdanje i krećem u pohod... Ulaznica je 20TL, vrijedi i za mineralne izvore i za Hierapolis.... Riječi su suvišne, pa vas ostavljam da uživate u fotkama... Pamukkale Hierapolis Nakon povratka u hotel, odmor u sauni, večera (spicy chicken sote) i laganini nargila (10TL)... morao sam probati... fora je, al nije ništa ekskluzivno...mogu se birati različite arome duhana, ja odabrao jabuku... puno, puno slabije od cigareta... i dosadi nakon nekog vremena...

Malo za zagrijavanje...

Crkva i grobnica sv. Ivana (ulaznica 8TL) Od ostalih znamenitosti, u blizini su još Artemidin hram (od kojeg je zapravo ostao samo jedan stup) i posljednje boravište Djevice Marije, koji me prilikom planiranja puta nisu nešto impresionirali pa sam ih odlučio preskočiti... Sjedam na leteću djevicu i pravac Pamukkale... približavajući se, primjetih prekrasna žitna polja, ko s razglednice... morao stati i uslikati... nakon što sam danima gledao u zelena polja pored ceste, ova zlatno žuta je bila pravi raj za oči i dušu... Stigoh predveče, Pamukkale nisu veliko mjesto pa lako nađoh smještaj... 15EUR... tu se odlučio zadržati dvije noći, obići stvarno fascinantno djelo majčice prirode i starorimske terme (Hierapolis), te malo odmoriti dušu i tijelo.

Kako volim uvijek malo skrenuti s puta i pogledati nešto što nije na klasičnoj ruti po kojoj svi hodaju, dolazim do dijela u kojem 15ak minuta mog boravka tamo nije došao nijedan turist.. meni super, uživam u miru i jedem fenomenalan dud kojeg je još davno posadio car August... Taman upadam na predstavu kako je to izgledalo u doma rimske vladavine... prekrasne mlade Rimljanke i borba gladijatora... ugodna predstava za turiste...

Efes (ulaznica 25TL)

5. dan - Srijeda, 30.5. Bergama (Pergamon) - Selcuk (Efes, Crkva sv. Ivana) - Pamukkale, 350km Prekrasan dan... i što se tiče vremena, i što se tiče sadržaja... stvarno ne znam da je potrebno trošiti riječi, impresioniran i oduševljen svim viđenim... Nije neka velika zamjerka, al cijena ulaza u prostor ruševina crkve sv. Ivana (8TL)... očekivao sam više sadržaja, neku priču... Uglavnom, nije razočaravajuće, al nije ni nešto impresivno... što je donekle i razumljivo s obzirom da sam tu stigao nakon Efesa... kojeg je teško nadmašiti... Bazilika u Bergami Pergamon (ulaznica 20TL)

4. dan - Utorak, 29.5. Istanbul - Bergama, 500km Ujutro doručak, pakiranje i pokret... Prelazak mosta i eto me u Aziji... napokon kreće onaj meni najvažniji dio putovanja, zbog kojeg sam i odlučio doći u Tursku... S obzirom da je prilikom izlaza s mosta pištao alarm na naplatnim kućicama, odlučujem se kupiti onu njihovu karticu za cestarinu, da me putem ne muči briga hoću li moći izaći iz zemlje bez kazne... Jer na ulazu u Tursku upisuju u bazu broj registracije, a brijem da prilikom pištanja alarma kamera snimi regu... Plan je danas stići do Bergame. Nekih 650km kopnene rute... U jednom trenu se začudim kako me gps odvodi prema trajektu... Trajekt Gebze - Yalova mi skraćuje put za cca 150km... i zahvalan gpsu, plaćam trajekt 12TL za motor, ukrcavam se i uživam idućih skoro sat vremena u sunčanom vremenu... Od Yalove u Bursu, nakon toga u Balikesiru ulijećem u pljusak koji me prati skroz do Bergame... Cesta super, dvije trake u svakom smjeru, prometa u promilima, policija na označenim punktovima tak da nema iznenađenja i dolazim predvečer u Bergamu... Turski asfalt... Nalazim prvi hotel, neka ekskluziva s bazenom i prekrasno uređenim dvorištem, odbijam zbog cijene od 50eur... Nalazim drugi, Akropolis Guest house, 25Eur s doručkom... prekrasno uređeno dvorište, vlasnik neki gastarbajter povratnik, priča njemački, soba uredna, motor u ograđenom dvorištu... Večera i desert...

Fotići su Canon Powershot A720 IS (četvrtaste fotke) i mobitel HTC Sensation (wide fotke)...

Na putu za Taksim... Taksim Al će ovo biti lijepo kad izraste cvijeće... Malo slatkih i slanih delicija... I malo ulice...

3. dan - Ponedjeljak 28.5. Istanbul Nalazim mjenjačnicu, mjenjam eure u turske lire po tečaju 2.25 TL za 1EUR. Kasnije nalazim mjesta gdje se može promjeniti po 2.3, al prošao voz zasad... Dnevni obilazak Istanbula... Nakon nekoliko džamija, stvar prestaje biti zanimljiva i pogledavam turistički plan grada što se još može obići... jebote, sve same džamije... ova, ona, velika, mala, plava, crvena, nova, stara, ... koooma... Obilazim Grand Bazaar, Taksim, Topkapi palaču... šetam uz obalu i tako prođe dan... Izlog ljekarne...

Istanbul by night...

2. dan - Nedjelja, 27.5. Dimitrovgrad - Istanbul 650km Kiša od jutra... pokret u kišnjaku, dolazak nakon par minuta na granicu Srbije i Bugarske... Srpski dio prolazim brzo, na bugarskom dijelu otvoren samo jedan ulaz, a ispred mene kombi BiH regi kojeg baš i ne puštaju olako, pa se tu zadržavam cca 20ak min... nema usb stickova niti nekoliko punktova, sve se obavlja na jednom mjestu...nakon ulaska u Bugarsku, točim gorivo za 9kn/L i pičim prema Sofiji... Srpsko-bugarska granica Do Sofije ima 60ak km, cesta full ok... ima dosta kamiona, al ima i dosta mjesta za pretjecanje... Bugari (kao i u nastavku putopisa Turci) imaju vrlo česte policijske punktove, ali su korektni jer se ne skrivaju (kao neki, jel ), nego parsto metara prije svakog punkta postoji znak "radar". Auto im nije parkiran u šumi, a policajac u refl. prsluku iskače iz grmlja pa su lako uočljivi... Također za razliku od nekih, ne sjede u birtiji dok pada kiša, nego svoj posao obavljaju i po najvećem pljusku... Ali, skužio sam da su im glavna meta kamioni, mene nisu baš previše doživljavali... na znak Radar usporim, par puta su mi pokazivali da ubrzam da mogu iza mene zaustaviti kamion... Prije ulaza u Sofiju postoji znak za tranzitni obilazak grada... obilaznica je očaj živi, rupe veličine i dubine dječjih bazena, s obzirom da je sve poplavljeno, nisu sve vidljive pa svakih parsto metara vidim parkirane aute sa strane s razvaljenim felgama... jebga, nisu imali sreće... ja srećom nijednu nisam pogodio... da jesam, velike su šanse da bi to bio kraj mog puta... Prolazak obilaznicom traje dobrih 40ak minuta, zbog nemogućnosti pretjecanja kamiona po takvim uvjetima (pljusak, loša cesta i promet iz suprotnog smjera)... u jednom trenutku svi staju jer, naravno, životinje imaju prednost prolaza... Kiša me prati kroz cijelu Bugarsku... dolazim do granice s Turskom... bugarski dio prolazim bez problema, turski dio ima nekoliko punktova... na svakom ista priča... putovnica i svi papiri od motora... mnogo zakomplicirali, al eto... šta je, tu je... Prolazim i to nakon nekih 40ak minuta... eto me u Turskoj... tu se susrećem s prvom džamijom, pa pada i foto sešn... MALI INTERMEZZO O TURCIMA... Prilazi mi Turčin i tu se po prvi puta susretnem s turskim mentalitetom koji mi kasnije pratio dosta često u mjestima veće koncentracije ljudi... Naime, naslušao sam se i načitao o Turcima kao posebno srdačnom, ljubaznom i gostoljubivom narodu... Nažalost, ja ih nisam doživio takvima... vjerojatno sam imao visoka očekivanja, koja su u prvih nekoliko kontakata tako splasnula da sam kasnije bio vrlo nepovjerljiv prema svima... Ljigavi, slatkorječivi prevaranti, lažna ljubaznost isključivo s ciljem da se okoriste... to su bila moja prva iskustva na ulazu u zemlju, te kasnije u Istanbulu... Kasnije sam bio toliko oprezan, čak bih rekao i paranoičan, da više ni s kim nisam ulazio u dublju komunikaciju... osim na benzinskim pumpama u teškim pripizdinama, pogotovo tamo gdje radi mlada ekipa... vidiš im na licu i po pokretima da su im srca nevina, da imaju iskrene namjere i ne prilaze ti samo zato da od tebe izvuku koju liru... Oni su danima morali popravljati lošu sliku koju stekoh o tom narodu u prva dva-tri dana... NASTAVAK... Autocestom do Istanbula bez plaćanja cestarine, na naplatnim zasad ništa ne pišti, izlazim s autoceste zaljepljen za neki auto... Smještaj u hostelu rezerviran tjedan dana prije puta, gps kordinate imam tak da nema problema s nalaženjem... dolazim u hotel oko 20h po turskom vremenu (19h po naški)... Raspremanje, tuširanje i pokret na večeru i noćni obilazak Istanbula... Za večeru sam se odlučio na domaći specijalitet, kebab... dobio nešto što liči na ogromni smrdljivi čevap i odlučio ubuduće se više ne igrati s tim domaćim specijalitetima na koje moja osjetila nisu navikla... od tada samo provjerene stvari (piletina na razne načine)...

1. dan - Subota, 26.5. Požega - Dimitrovgrad, 580km Ujutro kavica sa Strašilom i Monstrumom, tankiranje i pokret po kiši oko 11h... Kiša prestaje kod Slav. Broda, dalje do kraja dana suho, ali ne i toplo pa ostajem u kišnjaku... Dolazak u Dimitrovgrad pred Bugarsku granicu oko 18h, smještaj u hotelu Amfora, 15EUR s doručkom. Motor u njihovu garažu, raspremanje, odmor, večera i spavanac... kičma počela zezati negdje oko 16h, ali nedovoljno da bih se zabrinuo... Crvena reka u Srbiji... Večera...

0. dan - Petak, 25.5. Zagreb - Požega, 175km Pokret predvečer do Požege... S obzirom da je prošlo tek pola godine od operacije kralježnice, zabrijao sam da bi nakon cjelodnevne vožnje svaki kilometar mogao biti bolan, pa čisto da si za subotu skratim put jer najavljuju dosta kiše... a i da usput pozdravim servisera... Između Kutine i Novske pljusak... s obzirom da sam motorom nekoliko puta godišnje na relaciji ZG - PŽ, u 9 od 10 slučajeva sam pokisnuo negdje na relaciji između Popovače i Novske... valjda kiši odgovara ovaj predivan kutinski čisti zrak... Tak da mi danas to nije bilo ništa neobično, nije bez vraga to močvarno područje s obzirom koliko padalina ima...

Sve ok, zato sam i pitao za više detalja jer nisam znao kakav je plan obilaska... I fotke su super...

Može li malo detalja, što sve planirate obići? Moj prijedlog je da pokušate naći smještaj bliže prijevojima, 30km zapadno od Bolzana nije baš mjesto odakle ujutro nakon doručka i kave možete krenuti u brdo, već do brda morate još malo potegnuti... blizu su vam jedino Stelvio i Gavia (ako zanemarimo ova dva manja prijevoja kod samog smještaja) ... do ostatka prijevoja (koje definitivno morate obići) se morate voziti u odlasku i u povratku u pansion... Zato bih bolje preporučio da sličan smještaj potražite u okolici prijevoja Pordoi, Sella, ili još bolje u okolici Falzarega, Giaua, Fedaie... pa jedan dan organizirate posjet Stelviu i Gavii... Također bih preporučio kraj osmog, a nikako kraj devetog mjeseca za posjetu, zbog vremenskih uvjeta. Dolomiti su ipak dio Alpa i tu je klima dosta drugačija nego ona na koju smo navikli... na Stelviju prošle godine krajem juna nezapamćen snijeg, pretprošle godine na grossglockneru i nockalmu također snijeg i temp oko 0C početkom rujna... što se vidi i na fotografijama u foto albumima koje sam stavio...

Ako treba kakav konkretniji savjet, ja sam u Dolomitima ko kod kuće... https://picasaweb.google.com/moover1978/DolomitiGrossglockner2009 https://picasaweb.google.com/moover1978/MotoIzletAlpeDolomitiDrugiDio# https://picasaweb.google.com/moover1978/MotoRouteDesGrandesAlpesStelvioIDolomiti2010#

Dok je Straš bio zaokupljen krpanjem Suze daktejpom, ja sam fotkao... Na Rumunjskoj granici... Monstrum jede kukuruz, ja se zezam s fotićem, Straš se pravi da popravlja... Kawasaki defibrilatorom pokušava oživjeti babu Suzu...

Samo ti podhebavaj...

Još malo pa pokret...

Evo kako je meni bilo prošle godine u Italiji... http://www.motori.hr/forum/index.php/topic,175431.50.html