Kao i mnogi, prvo sam mislio odustati kad sam vidio koliko ima teksta, onda su me komentari ispod priče natjerali da ipak pročitam... Što reći nego fenomenalan doživljaj koji je još fenomenalnije opisan.

I dalje je sve aktualno...

Javljam se svima na pp, samo šaljite ponude...

Ekipa, trebao bih svašta nešto s prednjeg kraja od SC28/SC29 (1995. godina)... Vilice, maska, far, nosač satova, može i satovi, nosač maske... ak ima tko komplet oklope za sitnu lovu, dolazi i to u obzir... Naravno, u što boljem stanju za što manje novaca... Lokacija (država) nije toliki problem, rješit ćemo neku dostavu (u svim državama imam nekog da plati i primi paket)... Ponude preko privatnih poruka... Hvala i sve najbolje u 2013!

Ekipa, trebao bih svašta s prednjeg kraja od SC28/SC29 (1995. godina)... vilice, maska, far, nosač satova, može i satovi... Naravno, u što boljem stanju za što manje novaca... Lokacija (država) nije toliki problem, rješit ćemo neku dostavu (u svim državama imam nekog da plati i primi paket)... Ponude preko privatnih poruka... Hvala i sve najbolje u 2013!

Nemaju svi parsto eura viška u džepu za kofere, pogotovo ako treba za dvije-tri vikend vožnje godišnje... ;-)

Puno priče, malo konkretnih informacija... Evo onda iz prve ruke... Bisage - osim cijene, po meni nemaju nijednu prednost u odnosu na kofere, ako govorimo o motorima na koje se mogu staviti nosači bočnih kofera. Kompliciranije za postaviti i učvrstiti u odnosu na kofere (nakon što postaviš nosače bočnih kofera, skidanje i postavljanje kofera je pis of kejk). Ako voziš po pljusku, propuštaju vodu (znam da postoje navlake, ali one toliko lamataju i rade buku tijekom vožnje da je iritantno i stalno gledaš da nisu odletjele). Ne propuštaju puno, ali dovoljno da moraš svu prtljagu držati u vrećicama. Lako ih je ukrasti. Sadržaj bisaga moraš osiguravati lokotom u slučaju udaljavanja od motora. To je što se sad mogu sjetit nabrzaka. S jedne strane cijena, s druge sve ostalo.

Mogu, naravno... Ovo je slikano dan nakon kupnje... kupljena u estetski jako lošem stanju, cijena bila u skladu sa stanjem... Ostale slike će biti kad dođe iz radione...

Mana sunčanih naočala uguranih u kacigu je što je preveliki šok za oči kad iz sunčanog prostora ulijećeš u sjenoviti dio (npr. tunel)... Kod integriranih u kacigu, jednostavno podigneš naočale prije ulaska u tunel ili drugi jako sjenoviti dio...

Ako misliš putovati po kiši onda je kupnja kišnog odjela dobra investicija. Moje iskustvo - ne kupovati najjeftinije i ne kupovati ona jednokratna. Ta su dobra samo za maglu. Također iskustvo br 2 - kupiti dvodjelno barem dva (ako ne i tri) broja veće, radi bržeg lakšeg oblačenja preko opreme. Imao jednodjelno s kojim sam se dosta napatio, svako oblačenje trajalo barem 10 min uz muku i preznojavanje. Nakon njega uzeo tri broja veće dvodjelno, sad se obučem za 2 min. Kao zaštitu za sunce koristim Uvex naočale koje uguram u kacigu. Idući put kad budem kupovao kacigu, gledat ću da ima integrirane sunčane naočale.

Ovako ne izgleda tvornička SC29... Imam ja jednu u garaži... tj. trenutno je u radioni...

Slažem se. Ali stavi se u moju poziciju... nakon obilaska pola Europe i pisanja nekoliko putopisa u detalje, čovjek s vremenom jednostavno izgubi volju... A i pokazalo se da većina čitatelja ipak više voli gledati slike nego čitati romane... a i sam sam sada takav... prije nekoliko godina, dok nisam toliko putovao, upijao sam svaku riječ, svako slovo tuđih putopisa. Sad, ne zanima me koliko je litara kiše palo na m2 nekome na putu, ne zanima me što pol sata nije mogao naći upaljač da zapali vatru za zgrijati gulaš iz konzerve, ne zanima je jel platio gorivo karticom ili kešom... Sto ljudi - sto ćudi... putopise stavljam iz dva osnovna razloga... 1) Da se natjeram napraviti složenu detaljniju cjelinu kojeg ću povremeno otvoriti i prisjetiti se putovanja 2) Da dam svoj doprinos budućim putnicima, jer znam i sam koliko puno su mi tuđi putopisi pomagali da se pripremim za putovanja

Hvala još jednom... Kad sam slagao rutu i došao do Kapadokije, počeo sam ozbiljno razmatrati put do Sirije i Jordana.... rekoh, tko zna kad ću idući put biti toliko blizu... onda sam krenuo malo istraživati i skužio da nije vrijeme za eksperimentiranje po Siriji... Što se tiče smještaja, Istambul, Pamukkale i Goreme su puni hotela, pansiona... meni je tu najvažniji faktor bila cijena... sve našao preko www.booking.com U Bergami sam slučajno nabasao na Guest house, 25EUR s doručkom. Domaća atmosfera, domaćini vrlo ljubazni, dvorište ograđeno, nema problema za smještaj motora, sobe komforne s klimom i SAT-om...

Ovisi koliko daleko želiš ići... gorivo je bilo poprilična stavka u troškovima... između 2 i 2.2EUR/L... Jedino u Bergami sam tražio smještaj na blef (25EUR s doručkom za jednu osobu)... ostalo sam tražio preko Booking.com... u Istambulu sam bio 3min pješke od Aje Sofije za 12EUR/noć, u Pamukkalama 15EUR/noć, Goreme 16EUR/noć... sve s doručkom... Cijene ulaznica, kao i večera su opisane u putopisu, pa si možeš to ubrojati duplo ako ideš sa ženom... Kupilo se i nekih suvenira, išlo se u vožnju balonom... na nekim stvarima se štedilo, na nekim nije, pa je na kraju ispalo u prosjeku cca 100EUR/dan... s tim da sam svugdje osim u Bergami bio dvije noći (Istambul, Pamukkale, Goreme), tako da je tih dana bilo manje troškova na gorivo, ali se potrošilo na ulaznice, hranu i piće, suvenire...

Hvala na pohvalama... zoran.nis, imaš pravo. Nigdje nisam primjetio oznaku s imenom rijeke, a nakon kanjona je naselje Crvena reka... A rijeka ima specifičnu boju, u njoj vjerojatno nema ribe...

Izgleda odlično. Ali moja osjetila nisu navikla na tako intenzivan okus loja koji kao da je danima stajao na suncu... ne znam, nije mi sjeo... mislim, pojeo sam ja njega... da ne bi netko pomislio da sam ostavio...

Istina, za ovakve stvari vrijedi živjeti... Dimljena vješalica zakon! Cijela večera (vješalica, pomfri, salata, pivo i palačinke s čokoladom) - 10eur...

ZAKLJUČAK: Eto, šta reć? Koju posluku porati? Oduševljen prirodom i povijesnim znamenitostima, nisam ni na trenutak zažalio što sam se odlučio na ovo putovanje. Putovanje u Tursku me držalo godinama, svake godine sam zbog nečeg odgodio... Ove godine sam imao razne druge kombinacije, ali odlučih se za Tursku... želja je bila prevelika i nisam ju htio odgoditi za još koju godinu... Srce mi je sad na mjestu, vidio sam uživo i uživao svakodnevno u stvarima koje sam gledao na TV, čitao po netu (pa i na ovom forumu), gledao fotke i slušao priče prijatelja putnika koji su obišli Tursku... neke stvari je i teško pretočiti u slova, treba ih doživjeti... Svatko tko cijeni povijest, kulturu, običaje, prirodu, neće pogriješiti ako posjeti Tursku... Velika je to zemlja koja stvarno ima stvašta za ponuditi putniku namjerniku... Do idućeg putovanja - čitamo se!

10. dan - Ponedjeljak, 4.6. Silivri - Zagreb, 1300km Ujutro nakon doručka se spremam, sjedam na motor i odlazim prvo u šoping centar potrošiti 60 lira koje su mi ostale... kupujem sitnice i u pola 12 palim leteću djevicu i krećem put Dimitrovgrada, gdje sam planirao prespavati... S obzirom na malo žešću vožnju i pomicanje sata unazad, brzi prolazak kroz centar Sofije (poučen lošim iskustvom sa zaobilaznicom), te brzi prolazak tursko-bugarske i bugarsko-srpske granice, u Dimitrovgrad dolazim već u 17 sati... nisam osjećao umor, kičma se dobro držala, jedva sam čekao da vidim svoje i odlučio ja zapaliti dalje, pa dokle stignem... i tako, kroz prekrasan kanjon uz Crvenu reku, kod Niša se penjem na autocestu i u istom ritmu dolazim do Beograda gdje me dočekaše crni oblaci... Kanjon Crvene reke U daljini vidim grmljavinu i crnu zavjesu, te oblačim na vrijeme kišnu opremu i već nakon 2-3km me dočeka strašan prolom oblaka koji me pratio skroz do ulaza u Hrvatsku... Granicu prolazim bez problema, lampica rezerve se pali, a do sljedeće benzinske nikad stići... u Brodu silazim s autoceste i u rezervar od 19L točim 18.4L benge... mislim si, prošao sam 5000km, u Srbiji, Bugarskoj i Turskoj na svakom ćošku po nekoliko pumpi i onda dođem u lijepu našu i naravno pumpe na svakih 500km... Od Sl. Broda do Zagreba klasika - ravnica i po gasu... naravno, ni pred Zagrebom nisam izbjegao pljusak, tek toliko da me oblaci pozdrave na kraju ovog mog prekrasnog putovanja... dolazim kući umoran, pun dojmova i utrnute guzice... tuš i zasluženi odmor... Ujutro se budim, još sam na godišnjem... mislim si, mogao bih danas na neki đir motorom...

9. dan - Nedjelja, 3.6. Goreme - Ankara - Istanbul - Silivri, 770km Dan kad je moja pustolovina krenula svome kraju... obišao sve što sam planirao obići u Turskoj i povratak kući... Vožnja cijeli dan... krećem oko pola 11, prvo koma ceste kroz Cappadociju, prolazim pored Ankare i tu se priključujem na autocestu do Silivrija... Prolazim Istambul, nalazim smještaj za 30EUR... dajem 50Eur, dobijam nazad u lirama, s kojima ne znam što ću jer ujutro planiram napustiti Tursku... Hotel Osaka... nije preporučljivo ulaziti u bazen... Obilata večera u Burger Kingu i spavanac... Upaljač sam stavio da se vidi šta Ameri nazivaju King size hamburgerom

Za večerom sreo slovenski par kojeg sam upoznao na benzinskoj u Bugarskoj, te dvojicu grka koje upoznah na Pamukkalama... Nabacili malo spiku i nastavili svatko svojim putem...

Cavusin (Fairy chimnies) Zelme open air muzej

Ihlara valley (kanjon i dolina) Selime (na toj lokaciji snimani dijelovi Star Warsa) Derinkuyu - na povratku se skrenuo u ovlašteni Aprilia servis da mi stave izgubljeni vijak zadnjeg blatobrana, i dotegnu onaj labavi...

Derinkuyu underground city (15TL) vulkanski krater Golu

8. dan - Subota, 2.6. znamenitosti Cappadocie, 230km Goreme - Let balonom (125EUR)