-
Broj tema i poruka
4879 -
Pridružio se
-
Posetio poslednji put
Tip Sadržaja
Profili
Forumi
Galerija slika
Kalendar
Articles
Sve što je postavio član: Vuja
-
Gledam šta se dešava i sve je više aktivnosti oko foruma a sve manje na njemu. Šta ja znam, to je dobro i nije dobro, no važno je da se ljudi druže. I bez obzira na sve, pomislio sam da bi lepo bilo kada bi se oglasili, šta kod koga ima novo, čime se bavi i kako mu/joj prolaze dani. Kod mene, nisam baš siguran ali čini mi se da ima oko dva meseca od kako su počele pripreme za Deda Mraz akciju. Asocijacija Motociklista Srbije je dobila upravljačko ustrojstvo i bio je čitav niz sastanaka na tu temu. Prošlogodišnja akcija samo podseća na ovu sada, mnogo je više ljudi uključeno u organizaciju, mnogo je ustanova kontaktirano i što je najvažnije uspeli smo da u akciju uključimo i nove gradove: Niš, Novi Sad, Temerin, Zrenjanin. Akciju su pomogli lokalni i regionalni moto klubovi kao i pojedinci a sve sa jednim ciljem, pomoć deci bilo da je reč o predškolskim ustanovama ili ustanovama za decu sa specijalnim potrebama. Kako je ova akcija ''na nacionalnom nivou'' bez obzira što u ovom periodu povoja uključuje samo nabrojane gradove a potrebe za donacijama su znatno veće, organizacija je složena i zahteva jako mnogo rada. Ne bih da kukam ali mislim da svi koji učestvuju u akciji trpe mnogo, od posla do porodičnih odnosa, teško se tako nešto shvata u današnje vreme kada je sve otišlo u .... A sve je počelo jako naivno, skupljali smo pare koliko smo mogli pa su se par firmi obratile u nameri da daju svoj doprinos. Ove godine opet smo skupljali pare ali je ljudi više, akcija po obimu veća i problem gde god se okreneš. Ja sam radio samo jedan manji deo poslova, koordiniram PR timom Asocijacije i u fokusu interesovanja su mi bili mediji. Naravno, nije ceo svet u Beogradu i baš zbog toga što Beograd jeste treba pomoći sve gradove koji u akciji učestvuju, nema smisla da njihov trud prođe nezapaženo. Bio sam i u ustanovi u kojoj smo bili prošle godine, u Sremčici i u koju ćemo ići i ove. Šta da kažem, baš teški prizori, čovek uopšte ne treba da brine da će datti previše. Deca oduševljena, prilaze da se rukuju, pitaju gde su motori... Onda sledi čitav niz sastanaka sa temom ''ko je gde i koga gde imamo''. Lepo je to što mi dajemo svoje pare ali ima u ovom društvu još nekih sa znatno više para pa neka se otvore tamo gde treba. I, na svu sreću, dobio sam neku informaciju da je neka pevačica slavila nešto pa dala sve poklone ustanovi u Sremčici. Hvala dobrom Bogu pa smo uspeli da u javnosti skrenemo malo pažnje na njih. Ovog trenutka radim saopštenja za medije a imaću i nekoliko gostovanja na nekim televizijama. U subotu je naša beogradska akcija, skup ispred Dvora (Skupštine Grada sa strane Savezne skupštine), defile do Sremčice, novinari i kulturno umetničko društvo u autobusu koji nam je ustupio GSP Beograd a nakon toga druženje sa pasuljem na brodu ''Stara Stenka''. Po sadašnjim informacijama očekujemo oko 100 Deda Mrazova na motorima. GSP odobrio autobus, policija obezbeđuje defile, odela su nabavljena, sa kafanom je sve ugovoreno, paketići se sutra pakuju od prikupljenih donacija, baloni za deljenje deci i kićenje motora naručeni, ukratko, sve ide kako treba... Samo umor je tu, stižem da radim sat ili dva dnevno pa se zalihe para tanje. Do 28. kada se sve završava u Novom Sadu najverovatnije neću raditi pa nema potrebe da mislim koliko sam mogao da zaradim za ove dane... A nije mi žao nijedne date ili ''izgubljene'' pare jer sam potpuno siguran da ne postoje mesta gde je pomoć potrebnija. Na neke od ustanova su svi zaboravili, kao da ne postoje, svi okreću glavu na drugu stranu... Pa šta da pričam dalje kada su sapuni velika stvar za njih a mi dolazimo sa paketićima, računarima, televizorima i DVD-ima... Daće Bog, sledeće godine biće još bolje, nadam se da se nećemo zadržati na ovom nivou i da ćemo imati para i snage da pomoć uručimo i ostalim ustanovama kojima je potrebna gde god to po Srbiji bilo. Eto, kod mene to a van toga NIŠTA, ni novo ni staro, do kraja akcije - samo oko nje. Šta kod vas ima novo, čime se bavite u ove vetrovite dane? Da li još neko nešto čačka osim Picasa koji čupa džigericu? ;D
-
...a javlja mi se da je taj broj malo veci od 17... Ma optimizam vodi do pobede!
-
Majku mu, 17 fali do 100. A defile sa 100 Deda Mrazova nema ni u jednoj bajci...
-
Uh što mrzim ''nekih par santimetara'', onih što prave razliku 250/251. Tih par santimetara kvare devojci poštenje. ;D
-
Ma nije, strelica je u pravom pravcu a Michelin Macadam je guma ali je taj točak toliko kriv da je skoro nemoguće voziti. Dobio sam točak od Makice koji je super, kupio sam novu unutrašnju i trayal spoljnu kramponku i sve mi to stoji u kuhinji, nemogu da menjam po kiši. Taj prednji točak je jako bitan, on mu daje sve na upravljivosti a trpi mnogo veće opterećenje nego bez prikolice pa baš mora da je savršen.
-
Sad će mnogi pomisliti da sam odlepio ili podetinjio, ali nema veze. Tako ja odem sa decom u Igraonicu u okviru tržnog centra Zira, ubacim ih u onu skalameriju za skakanje i divljanje pa natenane gledam modele. Imam izgovor, ja to zbog dece... Međutim, loš izbor ili je prodato sve što je valjalo... Ništa zato, povadim ja sve iz rafova na polako birkam, mora da može nešto da se probere. Retko ko obraća pažnju ali modeli su rađeni u razmeri i zaista su verni originalu ali u većini slučajeva ti tipovi se nisu kod nas vozili masovno, možda je bio poneki motor takve vrste ali to je zaista retkost. Kod ''kopanja'' nađem Gucija, oduševim se, pomislim da ću Dukija da obradujem... Kad ono samo kutija iskićena logotipom, unutra neki trkački model koji je potpuno bezličan, eto tako, smo je ''trkački''... Prodavci neće da se udubljuju u asortiman i uzimaju šta bilo. Dok sam studirao radio sam jedno vreme u prodavnici igračaka i kada se otvori velika kutija u kojoj su ovi modeli na površini je spisak svih modela i to u velikom broju primeraka kako bi kolekcionari mogli da vode evidenciju. Nažalost, ovde je uspeh postignut pristupom ''daj šta daš'', kupio si neki motor i dosta ti je, šta bi više... Motor što sam dobio moram da sakrijem od dece inače neće potrajati. Neznam koje je marke, oblik mašine podseća na jawu (dvocilindrični, sa dva izduva) ali znak na rezervoaru liči na stari MZ-ov. Ipak je suviše sitno za takve analize a i nije mi baš važno jer sam našao drugih korisnih stvari na njemu. Fascinantno je kako je urađen sistem za kačenje prikolice, tu zezanja nema, iako je igračka svaka im čast kako su ga odradili. Prvo, koncept je predvideo i šipku koja ide ispred cilindra a koja se račva sa jedne strane na prikolicu a sa druge se spušta ispod cele mašine do zadnje viljuške, originalan rol bar, nema šta. Iako je Bokilic uradio daleko jaču vezu motora i prikolice (plašili smo se da im se putevi ne raziđu ;D) ovo se nekako lakše skida, naravno ne na modelu nego na pravom motoru. Najveća prednost kod ovakvog rešenja je u razmaku prikolice i motora, mnogo je veći. Mogao je Boki i tako da uradi ali ja nisam znao šta hoću, plašio sam se prevelike širine. Međutim ovako je bolje, lakše se seda a i bolji je pristup mašini radi eventualnog ''čačkanja'' sa te strane. Tu je ipak desni dekl koji se ponekad otvara... Evo slike dole pa može da se vidi da nema baš previše razmaka. Nije usko, taman je ali je možda moglo da bude šire. A ako bi išao na doradu širine onda bih svakako stavio jači amortizer, ''mora da može da se nabudži''. Danas bar ima veliki izbor amortizera a ovde ipak ide samo jedan pa može ad se besni... A ne, nikako, eto zamki koje je Picasoo namestio, iseče čovek odličan motor pa sad i ja treba da rasturam nešto što još nije završeno do kraja... Zverinjak, računaj da smo se kucnuli na toj fotografiji. Samo ja nisam čovek piva, tučem oštro.
-
Ukusi jesu različiti ali je meni bolji tvoj ''lančani'' volan od ove štangle. Pruža veći konfor kod sedenja jer su ovde noge opružene, ruke takođe pa zamisli kakav oblik kičma zauzima. A sa kičmom smo jači i ti i ja... :'( Kada već praviš motor napravi ga po meri kao šnajder, nema potrebe da praviš konfekciju... Sećam se kako sam bio zadovoljan Drag Star-om. I lep, i težak i veliki, idealno radi u nižim obrtajima i ne prija mu navrtanje u crveno, lepo vuče skoro od lera, veliki a lako upravljiv... Kada sam seo na njega, opet sve idealno, konfor kao u kabinetskoj fotelji. Međutim položaj me ubi, gađa me u taj jedan pršljen koji nevalja i nikako nemogu da se namestim. Opet, kada se ja namestim to je za motor nenormalno, nije ni tako za vožnju... Moj savet je da sedneš na hoklicu i ''gnjezdiš' se koliko god možeš pa nađeš sebi idealan položaj. I mislim da kičma ima više slobode ako su ruke bliže... A sličnosti i razlike čopera i bobera ne bi trebalo da budu suviše bitne, šta će ti savršeno lep motor strogo definisane kategorije ako nemožeš da ga voziš? Neka se estetika prilagodi zdravlju a ne obrnuto, to je ipak TVOJ motor. I sada se o tome odlučuje, ne treba ti brusilica u rukama u sezoni.
-
Imam fobiju od poštara zbog prikupljanja para. Nezna se ko koga više mrzi, da li oni mene jer moraju da se pentraju stepenicama na zadnji sprat ili ja njih što to ne rade. I danas zvoni poštar. Šta hoće bre, pare sam skupio, predao, čekam da mi jave kada će već jednom da urade te majce... Kazni nemam. Pisma ne primam. Računima se ne radujem, to ne mora da donose na noge jer ih i iz sandučeta uzimam preko volje... Paket iz Čačka, Vujo 032. Ja sav iznenađen, šta sad šalje, pa dao je koliko se sećam 50 dinara više, još ja njemu dugujem kusur. Kad ono nešto najlepše, poklon iznenadjenja. Fotografija je grozna ali je model IZVANREDAN, sve skakućem od sreće! Hvala Vujo032.
-
E pa ovo meni baš lepo izgleda.
-
Pa nije mi palo na pamet ali nije neizvodljivo... Mozda, ustvari zašto da ne. ??? Ne dopadaju mi se promene avatara mada je ovo potpuno drugačija prica, eto ga cim se osunča vreme pa da može lepo da se slika.
-
U Beogradu smo zbog organizacionih prilika morali da pomerimo datum za 27. ali to sa ZR nema veze. Dragica nastupa ispred Asocijacije Motociklista Srbije pa je svaki dogovor postignut sa njom validan.
-
Neverovatno ali ostao sam bez ideja. Znam samo da moram da napravim krov od ciradnog platna i time je posao izgradnje neke osnove završen ali šta dalje stvarno mi nije jasno. A tako je moćan sa 300ccm to je čudo jedno, plače za elektronskim paljenjem. Jedva čekam da Impuls završi svoj motor, to će biti baš nasvirana mašina, ne samo bušena, jer je Crnac ostao u domenu fabričkih opcija samo malo unapređenih. Ali ono će biti zmaj, to već nije šala.
-
Jest' brate, ne mrcvari nas. ;D
-
Ja sam nekako stekao utisak da novinari baš favorizuju Rossija, ne kažem da je neopravdano ali mi je baš uočljivo. Više puta se dešavalo da čujem komentar ''šta rade svi pa šta radi on'', kao da ima težinu svih ostalih takmičara... Mada mi je lično zanimljiv tip, možda pomalo navijam za njega...
-
Vožnja prazne prikolice mi pomalo liči na šminku, nisam ja neki čovek od imidža... Moraću da usavršim skidanje i postavljanje ostala je kratka intervencija sa Bokilicem čisto da se sredi taj karburator i da se sve utegne. Međutim, koliko god bio jednostavan sistem skidanja i kačenja ja nemam garažu a po ovom vremenu nije baš prijatno valjati se oko motora. Prikolica je super stvar samo je ipak dodatak za MZ a njemu ništa ne fali bez nje. Naprotiv!
-
Picasoo, dokle si stigao sa radovima, sta je na redu?
-
Ma kakve ludosti, ne zaboravljam da sam od Svilajnca do Beograda triput ispravljao krivinu... A mislim i da praznu prikolicu onako uopšte nije moguće terati, mora da ima neko opterećenje...
-
Potpuno si u pravu samo je tu pedanteriju malo teže naći kod muškaraca. Ja sam za svaku osudu, češće sam farbao motor nego prao zato sam ga na kraju i plastificirao.
-
Ih bre gde ode diskusija... Danas bar ima motora kakvih god poželiš pa treba ići u susret svojim željama a ne željama proizvođača. Pa šta sad, može nam se, neka nam udovoljavaju za pare koje im dajemo. Ja sam na MZ-u promenio skoro sve moguće varijante jer originalni delovi to omogućavaju. Npr., zadnji lančanik je isti ali prednjih ima od 15 do 22 zuba što dozvoljava ispunjenje svakoj mašti. Ali ili imaš snagu ili brzinu, nema oba sa 250 ccm pa se traži kako ti odgovara u okviru ponuđenog intervala. Nekako mi rasprava o snazi na stolu nije suviše od koristi, sem mašine ima motor još ponešto... Ako je uopšte ideja da se ''oseti'' mogućnost jedne i druge mašine onda to treba probati pa pronaći sebe u nečemu što postoji. MZ je klasičan cvaja koji ispoljava sve predosti i nedostatke 2T mašina, delovi su jeftini i ko ima želju da proba uvek može da se snađe za neki. Na kraju krajeva, tu smo da se pomažemo. Trenutno u mom slučaju dileme nema, na prikoličara bolje ide 4T mašina, ovo što ja radim je zločin. I baš me briga, za 100 evra nemogu da se nakupujem delova kada su karike 1 evro a klip 10... A za 200 evra eto ga enduro, za najmanje 250 može i čoper, pa ko šta voli... I jako lepo sve zvuči ali je zaista grozno voziti na dužem putu iza 2T motora. Moji prijatelji iz kluba kažu da im se pričinjava da mi iz auspuha izleću niti, vlakna... Sem naobjašnjivog smrada koji može da se reši mirišljavim dvotaktolom, otrov nemože, na dužim putevima dovodi do vrtoglavica svih iza... Ukratko, nema lošije i bolje već samo odgovarajuće i neodgovarajuće varijante.
-
Ovo što je Mrle rekao kao da je pričala Direktorka iz Sremčice. Mi smo tražili da se u dolasku, kada su mašine i auspusi vrući, ne prilazi motorima ali ipak se ne bih mnogo uzdao u njih po tom pitanju, dece je mnogo, treba to kontrolisati. Svi štićenici imaju uravnotežen život sa jasnim dnevnim rasporedom i naš dolazak je stvarno velika stvar za njih. Ustvari, zato i radimo sve ovo ali eto, efekat je veći od očekivanog, baš su se vezali za nas. Čim smo stigli na parking odmah su nam prilazili pojedinačno, oni koji su bili tu. Rukovanje ali baš od srca i osmeh je stvar koja me je iznenadila, ipak je prošlo godinu dana a ni mi nismo bili iskićeni u neka obeležja Asocijacije pa da se zna kojim poslom dolazimo. No, prvo pitanje svih je ''gde su onoliki motori?'' ''Biće motora, zato smo i došli, da se dogovorimo kada i kako'' ''A hoće li da bude mnooogo motora?'' ''Ma biće mnogo motora a vi vidite koji se kome najviše sviđa''... Međutim, dijalog može da odvuče u čudne pravce, Direktor me spasao... -''Jel' imaš bananicu?'' -''Nemam sada ali kad budemo dolazili motorima donećemo i bananice'' -'' I samo meni da daš, nemoj drugima'' -''Uh, to već nemogu da ti obećam, mi ovde donosimo poklone za sve'' I onda upada Direktor sa odlukom koja zadovoljava sve strane: ''Nađi ti mene u toj gužvi i ja ću da ti dam JOŠ JEDNU, eto ti ćeš dobiti dve...'' E, to je već uredu, opet osmeh na licu... Inače, umeju da traže cigarete i ja sam tom prilikom imao jednu praznu paklu pa kada traže ja je otvorim i pokažem kako više nema samo što nisam paklu bacio jer neću da pravim đubre okolo kada je sve čisto, čekam na neku kantu... ;D Sa naše strane gledano nije baš pošteno, može da se kaže ''šta si se stiso' za cigaru'' ali za njih je tako bolje, i vaspitači rade na tome da suzbiju žickanje bilo koje vrste. No, u osnovi, slatkiši se pojedu, igračke su uvek tu negde a oni pamte veeeliku kolonu Deda Mrazova na motorima koji su došli da ih vide, donesu poklone i daju im isto tako iskren osmeh. Ako bi i poželeli neki rezultat od prošlogodišnje akcije mislim da od ovog koji smo postigli veći nije moguć.
-
Sigurno nije, lepo piše 2 do 2,5% i to u ovoj drugoj varijanti za neke ekstremne napore za mašinu.
-
Karburator je verovatno zapušen, na preko 10 stepeni pali kao mina ali ako je ispod i ne pomišlje. A sa ovom skalamerijom nema guranja, preskače na lancu pa mi je žao da uništavam nove lančanike... Majce smo radili i u postupku su štampe, to je u temi http://www.bjbikers.com/index.php?option=com_smf&Itemid=53&topic=24531.140 samo što se odužilo na 9. strana, trajalo je prilično dugo. Ako si zaintreresovan videću šta mogu da uradim da te ubacim sada, samo javi što pre. A gorivo je posebna priča, Svakak je čistio taj karburator, rasturao ga na deliće više puta i iz njega stalno ispada kamenac, onaj gadan, bojlerski. Menjao sam pumpe, točio na svim stranama ali vodu uglavnom sipaju svuda, samo je pitanje koliko. Vožnja sa prikolicom je sada znatno lakša i sasvim sam siguran da ova stvar nije pravljena za neke brzine. Jednostavno to je to, 40, 50, 60, u gradu nema dalje... Do 5o se sa putnikom jako lepo razgovara, kao u kolima, preko toga već vetar smeta. Ali za grad idealna vožnja, samo je parkiranje kao kod auta - nemoguće. Ipak, treba imati dva motora, nedostaje mi onaj osećaj kada povuče... Za putnika to je pravi konfor, može da puši, pijucka ;D, fotografiše... samo MORA da balansira kao i da se vozi normalno. I nema opuštanja inače...
-
Neznam kako to ''topovi'' podnose ali vidim da ti je motor čist kao moj. ;D