Nisam planirao da pisem putopis, ali evo da podelim svoj put sa vama, imam jako malo slika, ali nadam se da ce vam se svideti.
Prosle zime, posle godinu dana druzenja sa TDR-om zamenio sam ga Super Tenerom, i poceo da razmisljam kakvu bih turu mogao napraviti, da bude relativno ozbiljan put, a s'druge strane da bude, za mene, finansijki izvodljiv. Prva zamisao je bila neku ruta Kragujevac - Trebinje - Podgorica - Topola. U Trebinju i Podgorici imam rodbinu koji nisam video jako dugo, a i sa finansijske strane je ta varijanta bila najbolja.
Posle dogovaranja sa drugarom o tom putu, i nekoliko odlaganja, ispostavilo se da cu ili morati da idem sam, ili da ne odem. Naravno, idem sam.
Kako nikada nisam isao na neki duzi put, malo konsultacija sa iskusnijim kolegom, koji mi je pored saveta, nekih bitnih informacija, pozajmio i par stvari koje su mi neophodne za put.
Vece pre toga, pakujem se uz ogromnu pomoc moje devojke, planiram troskove, rutu, stajanja i sl. Sve nekako bez volje i bez one euforije koju sam ocekivao vece pred polazak na put. Iako mi je to bilo u neku ruku cudno, lako sam zaspao, i mirno spavao.
Alarm telefonu, otvaram oci, i eto je, sa zakasnjenjem, ali tu je. Zahvaljujuci tome, nema razvlacenja po krevetu, vec odmah oblacenje, proveravanje svega i cim pre na motor.
Dok sam pozavrsavao nekih gluposti po bankama, izvadio zeleni karton i sl, iz Kragujevca konacno krecem oko 09:00. Ruta je bila zamisljena OVAKO!
Polazak, dobro poznat put ka Kraljevu, odnosno ka Balosavi (3t-racing), ali ovoga put se odvajam ka Cacku. Dan je izgledao odlicno za voznju, ponedeljak 13.08. jutro je bilo relativno sveze, morao sam da zatvorim luftere na jakni, medjutim to je kratko trajalo, i jako brzo sam se pokajao i zazalio za jos par. Previse razmisljam, ne uzivam, put prolazi, negde u okolini Cacka uspevam da sredim misli, odnosno da ih se otarasim i da pocnem da uzivam u putu. Stajao sam par puta da proverim pritisak u gumama, jer mi je prednja bila pomalo sumnjiva. Na jednom od tih stajanja, na jednoj pumpi malo pred Uzice, stojim pored kompresora, cekam na red, koristim to za sms raporte. Prolazi VW van pored mene, beli, najobicniji, i posto sam ja kao klinac imao ideju da cu u jednom trenutku imati bend, i sa upravo takvim vanom ici na svirke, pratim ga pogledom. Staje na par metara od mene, i vidim Argentina na tablicama. Pridjem, momak i devojka su vec neko vreme na putu, iz Argentine su krenuli, i planiraju da obidju veci deo Evrope. Ponudio sam im svoj brroj telefona, posto oni idu ka Mostaru, pa ako im bude nesto zatrebalo, kada budu prolazili kroz Trebinje, da me slobodno pozovu. Zamolio sam ih da napravim fotku njh sa vanom, ali me nisu razumeli bas najbolje, mislili su da zelim da slikam samo van, pa je slika ispala ovako...
Devojka je ostala u vanu, a lik i dalje drzi tefter, gde je zapisao broj, i gleda...
Posle toga krecem ka Mokroj Gori, do Visegrada sam napravio jos samo par fotkica, koje cu sada okaciti, a ako vas nastavak, morace da dodje kasnije. sada sam ogranicen sa vremenom. Hvala na vremenu, i paznji...