Drugachija kultura, drugachije vaspitanje. Ima svachega kod njih na shta mi nismo navikli, i da, zna biti gadno, uglavnom deca (0-6god) pishke gde stignu, odrasli pljuju shlajmare i podriguju i prde bez pardona, to je njima najnormalnije, mljackaju dok jedu najstrashnije.
Al ako se tvoj poznanik zbog toga vratio, onda mu je prag tolerancije izuzetno nizak.
Npr kinezi se kod mene ishchudjavaju shto iskljuchivo pijem hladna pica i josh trazim led da mi stave u ista, shto jedem sladoled kad je napolju hladnije, shto leti idem na sunce bez kishobrana i kada mi oni stave kishobran iznad glave ja ih odguravam i govorim kako zelim biti na suncu, shto sam levoruka, shto imam tetovaze i pushim (to nije normalno za zensko kod njih), shto volim sir (oni to ne jedu uopshte), shto kad je zima palim grejalicu i oblachim se ko beli medved, i naravno apsolutno ne mogu da razumeju i svaki dan vec 3 godine me to pitaju, zashto pijem kafu, a ne chaj.
Ja ovde muku muchim s gledanjem motogp, uzivo retko i mogu da uhvatim termin zbog vremenske zone, a i intrnet je katastrofa ovde, tako da uvek skinem torente pa gledam sve dan kasnije.
Super je ovde biti profa za engleski, uglavnom su ljudi jako zadovoljni. Prva godina je najteza ustvari, ono da se odluchish na taj korak, isprsish malo i finansijski, naviknesh na novo sve...al posle...posle sve dodje na svoje mesto.