Za ljude koji me ne poznaju, a i one koji znaju o meni po nešto.
Bavim se trgovinom nameštaja, porodična firma je u pitanju i držimo do toga da je kupac uvek u pravu (po nekadašnjim principima, a ne po zakonu). Međutim, uvođenjem ovog zakona, princip važi za kupce koji dođu u salon i ljudski bez laganja iznesu problem. Problem bude rešen na obostrano zadovoljstvo. Elem, ostali koji dođu nadrndani, naoštreni da se svađaju, završe sa mojim telefonom u ruci i pozvanom službom za zaštitu potrošača. Kupio si robu, ali ne i budalu sa kojom možeš da se svađaš jer ti prethodnu noć žena nije dala ili ti je muž probio glavu što si kupila nešto a nema trenutno dovoljno sredstvava za to.
Na žalost, sve je učestalija pojava da se nešto kupi i koristi određeno vreme, pa da se to zameni ili vrati. Nije mi teško u određenim slučajevima gde je komad mali, lagan i ne uklapa se kako je zamišljeno, ali neki smatraju da ih zakon dovoljno štiti da su u stanju da poruče robu za opremanje kompletnog stana i da im to posle određenog vremena ne uklapa kako su zamislili. Zamislite, koliko je ljudi uključeno u to, vozila sredstva i čega sve, da ispoštujemo rokove, mušteriju, a onda se pojavi zakon koji kaže da si magarac i da to sve moraš da vratiš nazad i vratiš novac u celom iznosu, jer neko nema osećaja za lepo.
Nadam se da je jasno zašto sam odreagovao na ovaj način u temi. Ne znam nikog iz Pegaza i nisam bio njihova mušterija, znači nisam pristrasan, ali me vređa to što država misli da smo magarci pa rešava stvari onde gde može lako. Zavadi pa vladaj.