Drago mi je da sam uspio koliko-toliko docarati prvo iskustvo velike ture! Sent from my iPhone using Tapatalk

Hvala! Genau so [emoji1320] Pozz iz HH Sent from my iPhone using Tapatalk

Hvala! Sent from my iPhone using Tapatalk

Hvala! Sent from my iPhone using Tapatalk

Hvala lijepo!! Sent from my iPhone using Tapatalk

Upravo tako, ovo je prvi duzi put, prekratio sam autoputem, iduci ce biti vise exploring i uzivanje u krivinama [emoji1303]

Osjecaj je subjektivan, volio bih da sam mogao drzati lagano putnu brzinu na 160-170, pogotovo na dijelovima autoputa sa uzbrdicom, jedini je to razlog zelje za vecom snagom Krivinarenje i lokalne ceste, Hamburg i okolina, bezbroj puta na obalu blizu Hamburga, ovaj motor je fantazija za to. Meni licno, za duzi put i vece dnevne kilometraze, potreban je veci, jaci motor (iz tog razloga, pogotovo nakon testne voznje, Africa Twin - 1100). Da, tako i ja nekako planiram, dodjem na start odmoran i svjez, a vec presao ~800 km prema jugu Majka je dobro, nakon operacije i radio-terapije, rak je u remisiji Hvala na pitanju, cijenim to! Sent from my iPhone using Tapatalk

Nedjelja, 30.12. Dan treci: Ustajanje rano, pakovanje motora, odlazim na bogat dorucak u hotelu (nisam uzeo dorucak kad sam bukirao sobu, mislio sam da cu naci nesta u gradu da jedem), dokupljujem dorucak za 6 eur.. Pijem kafu i provjeravam jos jednom sve, jos jedna cigara i krecem. Tu sam, na dohvat ruke do Hamburga. Pravim standardne pauze, tankam i vozim. Oko Seesen-a, na pumpi stajem i pricam sa dva covjeka, u nekim kasnim 60-tim, voze rocekt-e.. strasne masine, motori su kao ladje.. Komentarisemo motore, gledaju moj i ne vjeruju da je samo 750ccm, misli li su da je hiljadarka ili vise.. us osmijeh, konstatovao je jedan od njih, da je moj motor skoro cetvrtina njegovog (750 vs 2300 ccm) Vozim dalje, uz krace pauze, ima jos do Hamburga… Vidjeh prvu oznaku na tabli, pravac Hamburg, srce mi zaigra… to je to, vracam se kuci.. Cudno je to, vrlo brzo sam stekao osjecaj “kuce” u Hamburgu, valjda je istina ono sto se kaze da se covjek lako navikne na bolje… Ulazak u Hamburg standardni, autoput prolazi gotovo kroz samu luku, pogledi fantasticni, sretan sam ali sam nekako ocekivao da cu u ovom trenutku osjecati vecu radost... vozim znanim ulicama, osmijeh je na licu, imam jos jedno skretanje lijevo, pa desno i eto, tu sam, ispred svoje zgrade. Parkiram motor ispred zgrade, i onog momenta kada sam sisao sa motora, cini mi se da me tek tada spucala sreca, adrenalin, radost… Poceo sam skakat od srece (bukvalno), srce hoce da iskoci iz grudi, grlim motor, pazio me je, pazio sam ga. To je to, tura je zavrsena, nevjerovatan osjecaj, uzbudjenje, ponos, radost ali i sjeta jer je sve gotovo. Trip log Fulda-HH https://www.relive.cc/view/v8qV8Q8pD3O Ukupna kilometraza Prva solo tura, toliko toga sam dozivio na ovom putu, potpuno novo iskustvo, nisam ni skinuo kofere, vec sam poceo razmisljati o iducoj destinaciji… Kompilacija klipova sa povratka na sjever: https://youtu.be/A-x7klX6U3I Sta reci, rijeci ne govore ono sta osjecam, tek sam poceo da ozbiljno putujem, mnogo je planova i zelja.. Neka licna zapazanja o motoru: Potrosnjom sam jako zadovoljan, prosjek po bord-u je 4,2 l/100km, sasvim ok za mene, buduci da je 80-85% voznje bio autoput, sve preko 130 km/h. Sjediste fabricko je ok, ali najvjerovatnije cu mijenjati za shad comfor seat. Guvernale cu svakako podici, lakse je voziti stojeci, ali i sjedeci je veci komfor, sa fabrickom postavkom fali samo malo da bude perfekcija za mene. Snaga je ok, falilo mi je na nekim dijelovima barem jos 20 ks, a vjerujem da ce mi faliti jos vise kad bude bila suvozacica Lanac sam podmazivao na svakom drugom sipanju goriva, dotegao lanac u Gorici, vibriranje i brujanje se nije vise javljalo. Zastita od vjetra sa ovim piug touring vizirom je fantasticna, gume fabricke dobro drze (po kisi sam imao samo jedno driftanje slucajno, zamalo me je guzica pretekla), ali sam u sustini jako zadovoljan. Nadam se da sam uspio koliko-toliko docarati sta sam prozivio i kako sam se osjecao. Bilo je jako lijepo da se prisjetim svega i prozivim sve ponovo pisuci ovaj putopis. Iduci put planiram drugacije rute, manje autoputa, vise lokalne ceste, a dosadni dio od sjevera ka jugu cu najvjerovatnije prekratiti nocnim vozom (motor, kupe za spavanje i dorucak, povratna karta, sve je 440 eur. Voznja iste relacije, nocenje, hrana je priblizno ista cijena). Imam direktnu liniju iz Hamburga do Villach-a (Austrija), ili Hamburg - Lorrach (Svicarska). Voz krece u 20:00, a stize na destinacuju ujutro oko 8:00h. Iz bilo koje od ove dvije destinacije, vjerujem da je carobno voziiti lokalnim cestama i preko prevoja. A balkan i jadran su vrlo blizu. Zivi i zdravi bili, hvala za citanje i komentare! Lijep pozdrav!

Polazak Cetvrtak, 27.12., Prva etapa: Pozdravljam se sa porodicom, uz obecanje da cu pzaljivo voziti, brinu se. Osjecanja su jako pomijesana, uzbudjen sto sam ponovo na putu, tuzan jer se sve polako svodi kraju, sa upitnikom u glavi pitajuci se kada cu opet vidjeti mati, hoce li me docekati iduci put? Sta donosi corona? Hoce li je mama dobiti? Hoce li je prezivjeti? Stara je, i umorna je. Ali je i borac, veliki. Spakovan i spreman za put.. Prvu pauzu pravim kod Šmartno, odmah iza Ljubljane. Kafa, dorucak, hiljadu misli, previse briga. Sretan. Podmazujem lanac, jos jednu palim, i onda gas. Plan je da vozim do Minhena, gdje me ceka prijatelj, tu cu provesti 2 noci. Pravim pauzu na Jesinacama, kupujem vinjetu za Austriju, vinjeta k’o u prici :-) Montirao sam jos jedan nosac za vinjetu na drugoj strani viljuske.. Prelazim granicu Slo-At, picim dalje i pravim pauzu na pumpi u blizini Eben im Pongau. Interesantna stvar je da sam naisao na “hanfomat”, prodaja na automatu kojecega od hanf-a, canabisa i prodaja cbd ulja. Na istoj pumpi srecem momka iz Italije, Fabio. Solo vozac, putuje iz Spanije prema Svedskoj na svom scrumbleru.. Popismo kafu i ispricasmo se kao stari prijatelji :-) Ljepota bikerske zajednice Prelazak granice (At-De) dosta brz, dobro vrijeme, odlicna cesta. Nakon ulaska u Njemacku, stajem na prvu pumpu da odmorim. Prizor kao iz filmova, policija na sve strane, bunkeri, ograde, satori za testiranje… Kratko se zadrzavam, imam jos dosta do Minhena... Stizem u Minhen, motor parkiram na trotoar, pravac tusiranje i trk u centar. Nisam do sada nikad bio u Minhenu, prosao kroz Minhen bezbroj puta autom. Par piva, klopa i povratak u stan kod prijatelja, spavanje, dug je dan bio. Petak se nalazim za drugaricom, dogovaramo rucak na jezeru u blizini Minhena (90 km udaljeno), prelijepo i toplo vrijeme. Tu provodimo zajedno popodne, odlicno je bilo (sve do povratka nazad u Minhen) Nazalost samo jedna slika, jezero Münsing… Buduci da je izuzetno toplo, pri polasku na jezero, oblacim samo farmerke, cizme, jakna i rukavice. Ne pakujem ni kisno odijelo ni nista, kakva greska… Vracamo se prema parkingu gdje sam ostavio motor (i ona auto), oblaci dolaze. Ona se bavi jedrenjem i govori mi da ce biti kisa, vece nevrijeme, ja tvrdim da nece, navikao sam na oblake bez kise u Hamburgu… Sjedam na motor, ukljucujem se na autoput, kisa pocinje da pada.. sve jace i jace, voznja sa 160 km/h usporava na 15 km/h, gledam gdje da se sklonim, nema podvoznjaka, pumpe, drveta, stajalista… nista, samo cesta, kisa, auta i ja. Osjecam kako se kisa sliva sa jakne i tank torbe na farmerke, rukavice odavno plivaju u vodi, gace, carape sve je mokro… Voda sa koljena se sliva niz nogu u cizme, mijenjam brzine a noga pliva u vodi, cudan je to osjecaj… nema druge nego vozi dalje, necu se istopit, nisam od secera Dolazim nazad kod prijatelja, voda bukvalno curi sa mene, on otvara vrata i pita: “jesi li ti isao DO jezera ili U jezero?” Smije se on, smijem se ja, istresem vodu iz cizama ispred stana… susili smo cizme i rukavice do 3 sata ujutro fenom Cizme suhe, rukavice jok. Srecom, ponesoh rezerve rukavice tako da sam mogao voziti dalje. Subota, krecem rano ujutro, cilj je da stignem do Fulde (380 km). Treba biti lako, kratka je relacija ali… Uzasne guzve na putu, izlazak iz Minhena spor, kisa i dalje lagano pada.. vozim uz pus pauze i tankanje, ne slikam nista do Fulde, smoren od kolona i radova.. Nisam mogao praviti pauze svako sat vremena, saobracaj, radovi i spora voznja su diktirali drugaciji tempo, vozim po 2 sata, sve prva-druga, nemam gdje ni kako da zaobidjem auta… Smor samo takav, nemam strpljenja vise, jedva cekam da dodjem do Fulde.. Javlja se cudan bol iznad desnog bubrega, pocinju ledja da bole. Razmisljam da mi treba bolje sjediste i podizaci guvernale.. i barem jos 20 ks... Imam samo log trip od Minhena do Fulde (a i tu je nesta mobitel bugovao)… https://www.relive.cc/view/vAOZxo91Qyq Stizem u hotel u Fuldi, podzemna garaza, recepcionarka (vrlo simpaticna) mi kaze da mogu motor ubaciti u hotel, pored recepcije, jer sve je svakako prazno. ili ako zelim da ostavim u garazu. Biram garazu, jednostavnije je. Nosim stvari u sobu, tusiranje, vecera i odmaranje u baru ispred hotela.. Odlazim u hotel na vrijeme, sutra je finalna etapa. Nadam se da ce biti bolja situacija u saobracaju..

Hvala! Da, to je bila neka ideja vodilja, ali buduci da je sve nepoznato, isao sam sigurniju opciju (i mnogo dosadnu). Kako god, uzbudjenje je bilo na visokom nivou, upoznao sebe i motor, iduci put ide sasvim bolje i mimo autoputa. Bilo bi mi drago ako mozes, jer planiram da vozim za Bosnu preko Slo i Hr, pa ili dalje za Istanbul, ili Bar-Bari pa vozit Italiju. Nadam se samo da ce ovo s*anje od corone zavrsiti uskoro. Ako ne ove, onda iduce godine, a mozda bude i (odavno zeljena) Africa Twin, zavisi ako i kako se poklope sve kockice..

Hvala puno!

Hvala! Samo naprijed! Nevjerovatan osjecaj za prvi put

Hvala! Lijepo je da se covjek prisjeti tih dana u ovim hladnim periodima!

Hvala druze! Da, previse je autoputa, ali prvi je put, sada znam koliko mogu, pa je lakse planirati :-)

Vrijeme je da se i opere at, prijace mu Zadnja kafica na jugu