Vec sam tu, pa rekoh da napisem koji redak Dakle, slike kacim kad se vratim pocetkom avgusta. Ovde sam na letovanju, pa sam bio prinudjen da iznajmim motor - izbor je pao na bicikl sa motorom - XT :wink: Ide OK, ali je odrzavan do ku.ca, lanac nije podmazan NIKAD :shock: Anyway, ovde ima milion motora, pa cu pokusati da iznajmim jos koji dok sam ovde, mozda da napravim koji uporedni test za bracu forumase.. Takodje, postoji mogucnost iznajmljivanja i Buggyja kao i Trikeova, pa cu mozda i to da uzmem i da probam kako ferceraju.. Sto se tice cena: Skuter 50ccm dnevno 12-15 evra Motor 250ccm chopper 25-35 evra Motor enduro 500-600ccm 25-35 evra Auto ma koji dnevno 30-50 evra sve je full osigurano - sednes, vozis i boli te k. Toliko za sada, pozdrav svima Andrej-on-the-vacation :wink:

Za manje od 20 sati krecemo opet u Rumuniju. Samo na par dana ali idemo da vidimo prijatelje i prijateljice (pogotovo) a i poseticemo neka mesta koja ranije nismo. Bice to i dobar test za nase nove motore pred put u Poljsku. Javicemo se kada stignemo da prenesemo utiske. Pozdrav ekipi!

evo malo da napisem o ovom putovanju. 3 dana puta,ukuno 1650km,Bg,Zg,Slovenija,Austrija dakle istice mi viza pa reko da odem da je iskoristim a posto je lepo vreme kako nego motorom.Bezim sa posla u petak i oko 10h krecem put Ljubljane..Gume za motor sam narucio i cekaju me kod Furlana u Sloveniji..moja guma katastrofa,nema ni malo sare a kada sam kretao na jednom mestu se pojavile i zice :lol: krece najdosadniji deo puta,BG-ZG..j ane znam kako ostali mogu da putuju autoputem ali ja hocu da se zapalim svaki put kada krenem njime..narocito je dosadan ovaj deo do Zagreba jer i da vozis 400 ima da se naviknes i da se smoris...usput ne prelazim 130 jer ce guma da se razleti i vozim slalom u svojoj traci da bi sto manje bio na njenoj sredini...usput srecem Slovenca na GS koji me obilazi i zove na pice jer je vidieo da mi je guma u raspadu i ne mogu brze..covek je sjajan,pozdrav :kul: put nastavljam i nalazim se sa genijem koji se zove DR.CHALA :prayer: :prayer: :prayer: sedim sa doktorom uz pice i menjam plan ..ja sa mislio da idem do Graza na dan i da se vratim ali me iskusno savetuje da idem u Vilah...hvala na savetu ..odlazim put granice ali onda nastaje agonija :lol: dakle hoce Srbin da predje granicu i udje u EU a fali mu samo par stvari : 1. ISTEKLA MI JE VOZACKA DOZVOLA PROSLE GODINE,mrzi me da odem da produzim a to sam se setio kada mi je zatrazio policajac na granici,srecom bio Hrvat pa me pustio 2.NEMAM MIGAVCE,planiram da ih uzmem u Luisu ali do tamo idem bez 3.ZADNJA GUMA SE RASPALA I VIRE SVUDA ZICE kaze mi Slovenac pa decko gde si bre ti posao,gde ces sa tim gumama...poce da mi prica o dubini sare,ma reko sine daj da predjem granicu imam jos 10km do Furlana gde me cekaju gume...naravno nece da cuje mladi kreten i vrati me sa granice,kaze ostavite motor i predjite bez njega...naravno da sam popizdeo najstrasnije ali idemo dalje...Zovem Chalu koji mi je logisticka podrska i kaze mi da probam na prelazu pored ,ja tamo a ovaj kaze decko ajde lepo na glavni prelaz,ovo je samo za Slovence i Hrvate...ja se opet kao napravim lud i opet sa Chalom pravim plan da probam na treci a ako ne uspemo nista onda spavanje kod Doktora srdacnog domacina ,pa da se kupe neke gume u HR pa za Austriju ...na trecem prelazu ista stvar ,ne moze da se predje na njemu ..ali taj prelaz je udaljen od vulkanizera da su mi stigle gume samo 2 km... onda novi plan,nece Srbin da popusti ..Zovem Furlana i objasnim da ako hoce da uzmem gume da mora da dodje da uzme tocak preko granice,da ga odnese,namontira gumu,da ga vrati nazad a onda ja preko glavnog prelaza da dodjem da namontiram prednju gumu...sve je tako i bilo jer je Furlan PROFESIONALAC!!!! skidam tocak na granici pun gas okolo na glavni prelaz,momci me cekaju sat prek oradnog vremena i sredjuju i prednju pun gas sa novim gumama a Ljubljanu .. subota lep dan,rano krecem ka Austriji,putevi u Sloveniji su bolesni za motore,kultura u saobracaju se ne moze opisati,sto se tice tih stvari sve najbolje.. svracam na sokic i sendvic na Bled i pravac Karavanke tunel,pa u Vilah u Luis.. Tu sam se smorio kao zmaj od guzve i vrucine i resio sam nista da ne kupujem nego pare da sprcam na benzin i obidjem jos jedanput Sloveniju..idem preko Alpskog prevoja ka Kranjskoj Gori onda Vrsic onda silazak na Socu ,to je najlepsi deo koji sam vozio do sada,250km krivina do Ljubljane,sve puno motora,lepo vreme,ranije sam prosao tu Dominatorom sa devojkom ali sa Stromom je totalno drugaciji osecaj ...nisam stajao da slikam jer sam samo sipao benzin i cepao koliko sam mogao... dakle sve vreme su ovakve krivine Spavanje u Ljubljani i onda za Beograd...krece opet najdosadniji deo puta...do granice sa HR i ok,jer ima malo krivina tako da 190 postaje zanimljivo ali zato kroz HR i Srbiju strasn koliko je dosadno..u jednom trenutku sam skrenuo na magisralni put koji je bio oznacen kao glavni put a evo sta sam nasao,15km sam isao u jednom pravcu u nadi da ce krenuti asfalt ali sam se onda vratio nazad jer sam video da necu nikada stici do BG ali nije bio los off road trening..vracam se na autoput i pun gas za BG.. eto to je to ..moja preporuka je da se nabace motori na prikolicu do slovenije pa onda pun gas jer ja barem odlepim na autoputu...U SLO treba ici dolinom Soce,pa na Logatec,pa Ljubljana,strasan put i uzivanje neopisivo.. Hvala Chalo na pomoci

Danas sam se setio da sam vam ostao duzan za jedan putopis koji je odvozan u aprilu prosle godine. Posto nemam mnogo vremena da pisem, kao za put u Trebinje, potrudice se da postavim dovoljno slika kako bih vam docarao ono sto smo moja lepsa polovina i ja doziveli na putovanju. Dan 01 Beograd - Belusic 24/04/2006 387+ kilometara Dan 02 Belusic – Beograd 25/04/2006 255+ kilometara DAN 01 Rano ujutro startujemo iz Beograda. Celim putem vozimo lagano i uzivamo u prirodi. Djerdapska klisura Iznenadjenja na putu Lepenski vir Medjudrzavni incident Idemo dalje kad tamo... Rajkova pecina, nazalost zatvorena u tom periodu Borsko jezero A onda pun gas pa u Belusice na spavanje. Uhvatio nas mrak u sred sume, jezivo ali to je deo avanture. Stigli smo negde oko 22. DAN 2 Belusic Jagodina. Hvala bajkeru koji nam je pomogao da kupimo ulje. Put ka Resavskoj pecini Resavska pecina. Ako ste blizu ovo nemojte propustiti. Vodopad Lisine, nedaleko od pecine. Definitivno mesto koje treba posetiti. Samo pola sata voznje od pecine. Odmor i dobra klopa. Jos malo pa kuci Mi kuci kad ono ispred zgrade Toliko od mene za ovaj put

Malo fotki sa dvodnevnog djira po planini Dinari koju dijele Hrvatska i BiH.

Negde oko ponoci, petak na subotu....smoren zbog meca 1/4 finala Mastersa koji je Nole izgubio, konacno sam popustio pod doktorovim pritiscima i odlucio da ujutru krenem u Rijeku. Kroz glavu mi je prosao spisak ljudi koji bi mogli da idu sa mnom i za sve sam zakljucio da je kasno da ih zovnem...osim Smajsera. Tesko sam zabu u vodu naterao ("jel hoces"? - "hocu") i tako smo krenuli...u 5 jutru. Malo sam se potcenio. Do Grobnika nam je trebalo samo 4 i po sata (oko 600km), s tim da je poslenjih 20ak km bila magla kakvu nisam bas puno puta u zivotu video. Vozim, put dosadan....spava mi se...ali sva sreca pa mi Smajser pravi drustvo i drzi me budnim dok vozim.. Pored ovakvih prijatelja, neprijatelji mi nisu potrebni Stizemo na Grobnik. Cekaju na Chala, Franc i ostatak ekipe... Imaju svoj box. Motori se spremaju, doteruju, ustelavaju.. Ovo je program za taj dan: 08,30 trening grupa 1 - brzi vozaèi (krug ispod 1'43) 09,10 trening grupa 2 - srednje brzi vozaèi (krug preko 1'43) 09,50 trening grupa 3 - spori vozaèi i poèetnici (krug više od 1'50) 10,30 trening grupa 1 - brzi vozaèi (krug ispod 1'43) 11,10 trening grupa 2 - srednje brzi vozaèi (krug preko 1'43 11,50 trening grupa 3 - spori vozaèi i poèetnici (krug više od 1'50) 12,30 Rekreativna vožnja - vožnja sa suvozaèem -> zabranjeno pretjecanje !! 12,50 UTRKA Italy Cup 13,10 trening grupa 1 - brzi vozaèi (krug ispod 1'43) 13,50 trening grupa 2 - srednje brzi vozaèi (krug preko 1'43) 14,30 trening grupa 3 - spori vozaèi i poèetnici (krug više od 1'50) 15,10 trening grupa 1 - brzi vozaèi (krug ispod 1'43) 15,45 trening grupa 2 - srednje brzi vozaèi (krug preko 1'43) 16,20 trening grupa 3 - spori vozaèi i poèetnici (krug više od 1'50) 16,55 UTRKA TEAM (4 x 7 krugova) 17,40 Stunt Show-Free style Vreme je bilo...pa da upotrebim rec - lose. Relativno hladno..ne vise od 14,15C, sa povremenom sitnom kisom i maglovito. Medjutim, na kraju mi je drago sto je ispalo tako. Da nisam video svojim ocima, ne bih verovao da motori onako mogu da se voze po kisi. OK tu su gume za kisu (pod rukom su kao od sundjera...neverovatno mekane), ali opet....da mi struzu laktovima po asvaltu a pljusti kisa...malo je previse Njihov box: Francov motor....fuck meee!!! Karbon-kevlar na sve strane...60.000EUR Pa cak i felne!!! Fine tuning... Akcija pocinje. Na zalost u prvoj trci (Italy Cup) Sasa Kranjec je pao u Zagrebackom zavoju. Srecom, bez bitnih posledica i po motor i po njega. Kranjec je desni od dva motora koja su izletela: U istom zavoju, par sekundi kasnije izlece i Vugra: U pauzama naletimo na Nikea. Legenda sa motori.hr (ja ne znam da li ima zemlje u koju on nije stigao da ode sa vespom ili X9) Rekreativna voznja. Dozvoljeni i suvozaci. Na motorima koji nemaju ni fuzastere za suvozaca ne jos i sediste, to izgleda dosta smesno: Posle odlazimo na start-cilj da pokupimo Chalu koji nas vodi na lignje (sveze...iz mreze ). Doktor, naravno, u sred Rijeke jede cevape :shock: Da steknete utisak o vlazi i stanju staze: Nekima nije bilo dosta....ne znam zasto, u glavi mi je bila ona iz vrtiæa: tuci-guci majmune, dacu ti banane.. Zao mi je sto nemam uslikan trenutak posle ovoga....Chala potpuno spreman motor (ptehodno ga je glancao magicnom krpicom jedno sat vremena) sa zagrejanim gumama POLIVA BENZINOM. Da sam se smejao onoliko koliko mi je bilo smesno, siguran sam da bi polio i mene!! Franc u razmeni utisaka.. Pocinje timska trka....slike sa te trke nemam, imam samo video. Prizor je fantastican. Ko ne zna..motori su sa jedne strane staze, vozaci su na drugoj. Pritrcava se ugasenim motorima, pale se i svi startuju. Pogled na stazu sa tribina: Vi sa malim stromovima, a da razmislite o prigodnoj tablici: Proveli smo se sjajno. Domacini, kao i uvek do sada, na visini! Vidimo se uskoro ponovo... Vracamo se istog dana. U Beograd stizemo oko 11pm. Prevezao sam 1200km (prethodne noci sam spavao sat vremena, od 3 do 4 ujutru). Padam mrtav oko 1am. Dosta za jedan dan...

Preèli skoro 9000 km!Od toga cca 2000 km autoputa (do Pariza i od Villacha do Zg u povratku),ostalo su bile lokalne ceste i 48 prijevoja,od kojih 32 preko 2000 m nadmorske visine!Ukupno trajanje puta je puna 4 tjedna,od kojih smo prvi tjedan proveli u Parizu1. Dio Start iz Dugava sa standardnog polazišta nakon kavice i ugodnog iznenaðenja Vlucica! Negdje na putu u De u trenu kad nije bilo kišice! Negdje u Fr tankanje i pauzica! Išèekivanje domaæina u Parizu! Par shootova iz Pariza! Hižica u kojo smo bili za vrijeme boravka u Parizu! Nastavak Pariških kadrova: Pariški kadrovi se nastavljaju-night life: U Parizu...: Normandija i Bretanja: Prvo osloboðeno mjesto u danu D: Omaha beach – Pointe du Hoc: Jedno od nekoliko Amerièkih groblja u okolici: Jedno od zanimljivijih prometala: Selo u Normandiji: Utah beach: Ex pontonska Saveznièka luka na Golden beach: Malo arhitekture: Približavamo se Mont St Michelu: Sreli i Franca putem: Putem dalje... Mont St. Michel: Dalje: Cap Frehel - Bretanja: Ovo je inaèe prekrasno otoèje crvenih stijena i zelene vegetacije,unutar tirkiznog mora(jako je plitko)ali nam ovdje nažalost vrijeme nije bilo sklono,te smo stvarnu sliku tog otoèja vidjeli tek na razglednici,koju smo i kupili!Moram ju skenirati i uploadat ovdje! Još malo kadrova iz Bretanje: Smještaj pored Mont St. Michela:

Za sve zainteresovane, ovo je mali opis moje trke ka cilju - gradu Atini udaljenom 1200 km... Nikakve slike, nikakvi knjizevnicki pejzazi Plan je bio da se proslog Ponedeljka zaputim nazad u Atinu posto sam narednog dana imao obavezu da se pojavim u kancelariji. Inace, ko je dosao na BJB skup u Nedelju mogao me je primetiti na crvenom BMW R1100GS kojeg sam dobio na privremeno koriscenje od Pabla (falaaaa! Odmah da kazem da mi je bas drago sto se moj (ne)planirani dolazak u BG poklopio sa datumom skupa, pa sam na jednom mestu imao priliku videti skoro celo drustvo, upoznati se sa buducim planovima kluba i pojesti malo dobre srpske klope Veliko hvala za BJB majicu! Inace, u svom kratkom vremenu na motorima najvece kilometraze koje sam imao pod dupetom bile su do sesto kilometara u danu. Vise od toga nije moglo da se izvede na R motorima. Zato je put preda mnom predstavljao veliki izazov za mene. Bolji motor nisam mogao da izaberem za put - BMW R1100GS. Long distance touring motor u svakom pogledu. Kako je osvanulo jutro polaska, moja prva ocekivanja da cu napustiti Beograd do 11h odmah su se izjalovila, posto sam ja preoptimisticki procenio vreme salterisanja i shoppinga. U Guevari sam pazario Xenu, ali nisu imali kisna odela. Jbg, napolju je bilo lepo vreme, a za Grcku nisam ni sumnjao da nece videti kisu jos mnogo dana. Do podneva je sve bilo zavrseno pa sam (psujuci Marfija) mogao konacno krenuti. 300 km od Beograda, a ja ne skidam smeh sa lica. Motor je pravo otkrovenje, ide odlicno i ono najbitnije ekstra komforan. Posle ovoliko kilometara ranije bih morao da stanem par sati da se odmorim za sledecu rundu, ali sad sam konacno mogao da teram dalje bez ikakvih fizickih teskoba. Kao da sam krenuo pre deset minuta umesto pre vise sati! Na 600 km od Beograda, priblizavam se granici sa Makedonijom. Interesantno koliko je prazan ovaj deo puta, nigde zive duse na cesti... Prolazim jednu od poslednjih naplatnih rampi, ciji mi je sluzbenik zazelio srecan put u vidu uzvika "STANI BRE!". Granicu prolazim maltene bez stajanja, nikakva pitanja ili sumnjicavi pogledi. Udaljavajuci se od granice, rekapitulirao sam u sebi dosadasnju voznju. Niti jedan radar nije vidjen celi put kroz Srbiju, kako cudno. Sto se mene tice, pun snage za dalje putovanje. Put kroz Makedoniju nastavljam bez stajanja, prvo Skoplje, pa onda dalje ka Grckoj granici. Predivne pejzaze oko sebe mogu samo da u brzini pogledam, sunce je vec na izmaku a ja sam jos daleko od Soluna. Na ulazu u Grcku odmah se vidi da je to Evropa gde se ulazi... Nisu to barakice, kabinice i mrzovoljan pandur koji jedva ceka da izmisli nesto da ti naplati. Velika rampa, ljubazni sluzbenik, pogled na pasos, motor i za pet minuta prolazim dalje. Divota Autoputem sam brzo stigao do Soluna gde su nastali mali problemi. Solun je veliki grad, a ja nigde da nadjem tablu za pravac ka Atini. Pa dobro, i tako moram da nalijem goriva, stajem na jednu od mnogobrojnih pumpi koje su strukturni deo stambenih zgrada (jako cudno). Posto sam vec bio odustao od engleskog u Grckoj, rekoh radniku: "Pros Athina?". Iz navale grckih reci i mahanja rukom mogao sam da razlucim kuda treba da se ide, i za divno cudo izvukoh se iz te dzungle. Posle Soluna razmisljao sam gde bih mogao da stanem za odmor i eventualno nocenje. Sunce je vec davno bilo zaslo i nije vise tako zanimljiva bila voznja. Zato sam stao u mestu Eginio da se raspitam za smestaj, prvi kafic na koji sam naleteo. Iznenadjenje dana bio je konobar koji je ispostavice se Grk koji je osamdesetih godina studirao u Beogradu i koji trenutno osim sto radi u svom kaficu, s vremena na vreme prevodi u fabrici ugovore sa srpskim kompanijama Narednih sat vremena smo uz pivo pricali o nekom drugom vremenu, on se prisecao dana provedenih na Banovom brdu i utakmica Barselone i Zvezde. Posto sam se oprostio od grckog delije uz informaciju da mogu naci dobar smestaj u Larisi nastavio sam put. Sada vec skoro dvanaest sati na putu osecao sam kako me sustize umor. No racunao sam, stati negde i potrositi vreme na nalazenje sobe ili ustedeti i vreme i kintu i nastaviti jos 300 km do Atine? Nekako mi se nije zaustavljalo Poslednjih par sati pred dolazak u Atinu motor je pokazivao probleme sa snagom (inace primecene jos ranije u Beogradu) te sam morao da laganije vozim. Konacno u cetiri sata ujutro dolazim u predgradje Atine, autoput se siri u pet traka u jednom smeru. No uzalud sam se nadao da cu za koji minut biti u stanu. Nakon promasaja izlaza za moju ulicu (jer je tabla bila na samom odvajanju, idiotizam ) morao sam produziti dalje i pokusati stici u centar i tako se snaci. Elem narednih SAT vremena sam lutao po Atini, nimalo psihicki spreman za takvu zajeb...u. To sto je u pet sati ujutro saobracaj u gradu bio identicnog intenziteta kao i u pet popodne takodje nije pomoglo. Ovaj grad zaista nikad ne spava! 5:30 jutro utorka, otkljucavam vrata svog stana... Auh, raspremanje, sredjivanje, zakljucavanje motora i gle... vreme da se ide na posao. Pa dobro, nisam se naspavao, ali postigao sam ono sto sam zeleo - za jedan dan stigoh iz Beograda u Atinu. Da, dobar znak i najava buducih putovanja po Evropi. Ali ubuduce, noc cu iskoristavati samo za odmor i nista drugo

Za pocetak malo objasnjenje – nisam putovao motorom, pa ko hoce da nastavi, neka izvoli…. Dakle, posto sam se ove godine motorom obisao sve sto sam planirao motorom, red je bio da uposlim i mog jadnog cetvorotockasa, da se ne oseti zapostavljenim. To je bio jedan razlog, drugi je sto sam isao sa zenom (nije za duga motoputovanja) a treci – ovo sto smo mi planirali je bolje odraditi kolima (obilasci gradova koje spajaju autoputevi a motor i autoput su kod mene spojivi samo u krajnjoj nuzdi). Evo plana…Bec (moja zena ga nije videla leti), Salzburg, nemacki Alpi (kao nesto sto ce da nas ugosti pre spusta u Italiju), Verona, Lago di Garda, Pisa, Modena-Maranello (ovo sam ja ubacio iz ociglednih razloga), Firenca, Venecija, Trst (uleteo neplanirano) i kuca… Necu mnogo da davim, jer kao sto rekoh, nisam bio na motoru pa i ovaj moj post smatram offom, ali siguran sam da ima ljudi koji ce bar deo od ovoga da prodju na 2 tocka, pa se nadam da ce nesto od ovoga i da bude od koristi. Iz Bg-a krecemo rano ujutru (bio je radni dan a ja sam hteo da izbegnem jutarnji spic preko Gazele da mi put do novosadskog puta ne bi trajao kao Novi Sad-Budimpesta). Za nekih standardnih 6 sati stizemo u Bec. Tamo smo ostali 5 dana…obilazili grad i okolinu, vozili rolere, zdrali, pili….evo par slika samog grada Petog dana smo iz Beca krenuli za Salzburg, rodni grad W.A. Mozarta. Na putu do tamo…pa evo ovako je to izgledalo….vozis na secanje. Kisa kakva se dozivljava jednom u par godina (a mene ove godine hoce takve stvari tako da sam sada miran do tamo neke 2020) Tada sam stvarno bio zahvalan odluci da ne odem motorom Salzburg je prelep. Nije veliki, dovoljan je jedan pun dan da se obidje kako treba. Jedina mrlja u svemu je kazna za nepropisno parkiranje (zaboravio sam da je na tom mestu kolima dozvoljeno parkiranje samo do 11am a posle toga tu staju samo turisticki busevi) – 108EUR…pa dobro, malo da dopunim jadan austrijski drzavni budzet. Evo slika: Tu vidim i tipa koji je uspeo da spoji dve stvari CBR-RR i touring i postao shatoRRash: Iz Salzburga krecemo ka Nemackoj, prolazimo pored Minhena, ulazimo u nemacke Alpe (meni drugi put za mesec dana, pa se snalazim kao mator). Voznja kolima opet daje neku drugu dimenziju u odnosu na motor. Naravno da nismo isli po prevojima, to bi vec bilo previse a i vise vremena bih proveo u stajanju da Jelena povraca nego u voznji. Voznja kolima ti daje priliku da vise gledas u prirodu a manje u put. Vozim sporije nego sto to cinim motorom, koncetracija je puno manja i odjednom vidis stvari koje si propustio da vidis a bile su tu…odmah pored. Voznja motorom kroz Alpe zahteva punu koncentracuju jer se greske izuzetno skupo placaju a retki su pravci gde mozes malo da se opustis i kazes….uh, bas lepa priroda. Za tako nesto stanes i gledas na miru. Uz put dok sam tankao na jednoj pumpi dodje simpaticno drustvance. 4 tipa u 4 automobila: BMW Z4 M, BMW Z4 M coupe, BMW M5 i BMW M6. Pa gde im je masta?? Spavali smo u Garmishu. Nekako mi je prirastao srcu… Iz Garmisha sutradan nastavljamo ka dvorcu Neuschwanstein. Mislim da je zvanicno proglasen za najlepsi dvorac na svetu (njegova, ajde da je nazovem – replika, stoji i u Disneylandu). Nalog za njegovu gradnju dao je jedan prilicno opicen lik - Ludwig II, kralj Bavarije. Na zalost, nije docekao njegov zavrsetak, umro je 1886, pet godina pre nego je zamak zavrsen. Danas on izgleda ovako: Sa njega se pruza fantastican pogled na stari Ludwigov zamak kao i na dva jezera (nisu na ovoj slici):

E ljudi, odosmo Svaba i ja sutra da ostvarimo decacki san - Monaco Grand Prix. To planiramo da uradimo negde od moje 10. a Svabine 11. godine. Ruta ne izgleda posebno zanimljivo jer nam i nije bio cilj. Idemo u sredu ujutru za Zagreb. Tamo smo do 14h. Svabi cu da dam jedan tour po Zg-u. Ujutru krecemo za Milano (oko 650km) i stizemo, nadamo se, oko 16,17h. Tamo nas ceka neko moje drustvo. U Milanu spavamo i ujutru nastavljamo put ka Monacu. Milano-Monaco je oko 400km. Uzeli smo hotel u Antibes (jebiga, ne znam kako da ga stavim u padez). Mesto izmedju Nice i Kana Ovako su tekle pripreme… Svaba budzi instalaciju za komunikaciju radio vezom u moju kacigu. Ja sam se za to vreme maltretirao sa ubacivanjem softwarea za navigaciju u moj pocket PC Na kraju posle 5,6 sati jebade i nerviranja, sve je proradilo a Svaba je pomislio da sada moze da mi zaspi u gajbi!?! Detaljan izvestaj, sledece nedelje. Vracamo se u utorak...

Evo nase price. Za pocetak, kacim statistiku putesestvija. Slike kojih ima oko 130 (u smanjenoj rezoluciji, oko 150KB svaka) kacim popodne, a detaljni putopis veceras. RUMUNIJA 22-26.jun 2006 by Dexterr, Yoman & Andrejp OPSTA STATISTIKA PUTA Trajanje puta: 5 dana (22-26.jun 2006) Vreme voznje: uglavnom od 10:00 do 20:00 Tempo: po kvalitetnim deonicama oko 110kmh const, po lokalnim oko 80kmh Vremenski uslovi: uglavnom suncano ili mestimicno oblacno, 30C, osim preko Transfagarasana (teska kisa) i deonica Bukurest-Sinaja (kisa i kratkotrajni grad) Putna mreza: Od ekstremno losih puteva (30%) preko korektnih (50%) do potpuno novih, savrsenih (20%) PUTNA RUTA Dan 1: BG-Zrenjanin-Srpska Crnja-granica-Jambolia-Timisoara-Lugoj-Deva-Hunedoara-Deva-Oresti-Sebes-Sibiu Dan 2: Sibiu-Transfagarasan-Curtea de Arges-Pitesti-Bukuresti Dan 3: Bukuresti-Ploesti-Breaza-Sinaia(Peles)-Busteni-Predeal-Brasov Dan 4: Brasov-Pojana Brasnov-Rasnov-Bran-Zarnesti-Fagaras-Sibiu-Sebes-Oresti-Deva-Lugoj-Timisoara Dan 5: Timisoara-Jambolia-granica-Srpska Crnja-Zrenjanin-BG KILOMETRAZA Presli km: 521+360 (50 po Bukurestu)+175+473+195 (25 po Temisvaru) Ukupno km: 1724km Dnevni prosek: 1724 / 5 = 344.8km GORIVO Punjeno goriva: 20l Srbija, 60l Rumunija Gorivo placeno: 1700din-20Evra (Sr)+205 RON tj.novih leva-58.5Evra (Ru) Ukupno potroseno na gorivo: 80 Evra Cena na 100km predjenog puta (uz pretp. da je gorivo 1 Evro po litru): ispod 5 Evra Prosecna potrosnja goriva: 4.6l/100km Mesta tankovanja: Lukoil (Srbija), RoPetrol, MOL i OMV (Rumunija) TROSKOVI Troskovi pored goriva: Oko 120 Evra po coveku, od toga: Spavanje Sibiu 10 Evra, Bukurest 12 Evra, moto kamp 7 Evra, Temisvar 8 Evra Ostatak hrana (najveci trosak), barovi, ulaznice za Bran i ostale sitnice Total troskovi po coveku: oko 200 Evra LICNI UTISCI Subjektivni dozivljaj “kvaliteta” voznje: putevi ravni i pravi od granice ka Temisvaru i mestimicno izmedju Deve i Sibia, kao i autoput ka Bukurestu. Ostali putevi uglavnom krivudavi, pri cemu su mnogi sa velikom visinskom razlikom (mnogo ostrih krivina sa kontra nagibima, uzastopnih S krivina, U-turn krivina itd) Bezbednost voznje u odnosu na puteve: uglavnom korektna, mestimicno niska zbog prosutog sljunka ili zemlje, teskih radova na izgradnji ili renoviranju kao i zbog izuzetno mnogo rupa i razrovanog asfalta. Na pojedinim novim deonicama perfektna. Bezbednost voznje u odnosu na fruge vozace: ocajna. Rumuni voze agresivno, brzo i potpuno ignorisu motocikliste. Narocito opasno u gradovima, pogotovo na kruznim tokovima i raskrsnicama Putarine: nema (kupuje se RoVignietta, ali to smo ignorisali) Policija: primetna u selima i na novim putevima, samo nadgleda Zakljucak: preporuka svima!

Nakon poprilièno puno popijenog piva i pojedenog grilla u Beogradu, rano ujutro kreæemo prema Rumunjskoj. Friend Žarko nas prati do Panèeva gdje dolazimo prerano za jutarnju kafu, no ipak uspijevamo užicati istu u nekom kafiæu u centru grada. Sorry Dirty, nisam te zvao, bilo je pola šest ujutro, bilo mi je malo neugodno, bit æe prilike. Kroz Kovin i Belu Crkvu stižemo na granicu, a usput promatramo bregove Deliblatske pešèare, a ima i kamp u blizini, hmm, raðaju se ideje... Prelaz granice puka formalnost, a carinike i policiju uglavnom zanimaju motori i kuda idemo. Nešto kasnije stižemo do obale Dunava i laganini vozimo prema Orsovi. Cesta loša sa puno odrona, nigdje nikoga, promet zenemariv. Ima zanimljivih stvari za vidjeti - ribari, neki mali manastir, glava uklesana u kamenu liticu, bezbroj zavoja i udarnih rupa, bash nam pashe. Nakon solidnog ruèka u boli_glava_objektu usput, produžujemo dalje tražeæi neku lokalnu makadamsku cestu za koju nismo bili sigurni jel prolazna ili ne. Svatko slika i zastajkuje kada mu je volja i uglavnom se ne odvajamo previše, tek pokoji kilometar. No ovdje se nismo razumjeli, pa se pronaðosmo kasno popodne nedaleko Petrosania, jedno 130 km dalje :mrgreen: Ajmo u planine ! Iz Petrosania uzbrdo scenic cesticom do jezera Vidra gdje nalazimo smještaj u malom novosagraðenom pansionu. Ljepotu prirode teško je opisati, a posebni èar daje joj nedostatak ljudi - tek pokoji auto i dva enduraša usput, po našim mjerilima potpuno prazan prostor. Cesta iz Petrosania je djelomièno asfalt, pa onda osrednji makadam, raj za naše motore. U daljini se ukazuju vrhunci Alpi poprilièno solidno pokriveni snijegom, što u meni izaziva brigu - hoæe li prijevoj Urdele biti prolazan ?? Naveèer smo odgledali tekmu u kojoj je naša ekipa potpuno zasluženo ispala odigravši sramotno nekorektnu tekmu. No u prirodi kao tamo, nogomet je zadnja stvar po interesu. Ujutro vedro i hladno, prava planinska klima. Jedva èekam poèetak uspona, nakon 2 godine ponovo na istom mjestu. Svatko tko voli samoæu i loše ceste, ovdje treba doæi. Sve osim endura i 4x4 terenca je potpuno neprihvatljivo i ne može se proæi prijevoj! Usput samo pokoji pastirski nabrijani pas u želji da te ugrize, te na vrhu stado poludivljih konja, trèali su jedno vrijeme za nama, valjda smo im bili zanimljivi. Sreæa da snijega nema na cesti, moæi æe se ipak proæi! Šteta što je sam prijevoj bio u magli pa nismo mogli napraviti fotku po želji. No tako je to u planinama. Polako se spuštamo pored nekog križa i èesme i konaèno dolazimo u selo Rinca. Stotinjak km istoènije, iz grada Curtea de Arges poèinje uspon na prijevoj Transfagarsan koji je pokojni_ustrijeljeni diktator sagradio u vojne svrhe. Cesta i grip za 5+, krajolik kao na visokim prijevojima EU Alpi, ali...Ali ovdje ponovo nikoga, jedini bikeri koje smo sreli su BJB ekipa, a njih smo znali da æemo sresti. Padala je lagana kišica, no kad smo došli do tunela/vrha prijevoja, razvedrilo se. Mashala! Zamislite da preðete npr. Grossglockner u ovo doba godine i da u 60-70 km ne sretnete nijedan motor, samo nekoliko automobila i pokoju kravu na cesti. Potpuno je drugaèije od EU Alpi, nije nimalo komercijalizirano i osjeæa se neki iskonski_duh prirode. Svidjelo mi se ! Nastavljamo glavnom cestom prema Brasovu i onda poprijeko lokalnom do Brana, gdje se smještamo u Vili Bran po preporuci Chale - vrhunsko mjesto- govore dobro engleski, puštaju dobru glazbu, klopa, cuga, sve 5+... Sutradan smo napravili 600-ak km po kojekakvim cestama, pokušavali pobjeæi od kiše, prošli podosta zabaèenih sela dok nismo stigli do zacrtanog odredišta - grada Resita u kojem treba preæi barem 30-40 km kroz grad da se naðe smještaj, pogotovo ako tražite po mraku. Na kraju sam našao taxistu koji je dobro govorio srpski i èovjek me odveo do vrlo solidnog pansiona do kojeg nema teorije da ti netko objasni kako doæi po mraku, još je jedino ostalo naæi kompanjona koji se negdje izgubio - ipak smo stigli pogledati kraj tekme u kojoj je Maxi zabio gol protiv Meksika i odveo Argentinu dalje. Sutradan odlazimo u Karaševo - zanimljivo selo nastanjeno hrvatima, ukupno ih je ostalo u 7 sela oko 4000, tako su rekli u razgovoru. U lokalnom bircu trešti "narodna" muzika sa naših prostora, svi dobro govore hrvatsko-srpski, izazvali smo interes poprilièan. Na kraju je još uletio lik sa autom i SK tablicama :mrgreen: :mrgreen: Dalje nas put vodi kroz gradove Anina i Orsovita do Vršca i ulaz u SiCG. Ponovno carinike zanima tehnika, a papiri slabo. Isto kao i simpatiènog policajca koji nas je zaustavio negdje kod Zrenjanina. Tako se to radi ! One world, two wheels

Narode, za 15 minuta krecem za Solun, vracam se u ponedeljak vece. Idem poslovno / privatno sa nekim kolegama, nazalost ne motorom, ali mozete sledece nedelje ocekivati izvestaj o stanju moto trzista u Grckoj

Proslo je vec pune dve godine od ovog puta, ali ne moze da skodi. A ako ne skodi znaci da koristi. Moj drugar Muta i ja isli smo u Hrvatsku, na neki seminar, pa smo krenuli motorim. Destinacija nam je bila Trogir. Posto nam je to bila prva tura molim da uvazite nasu rumunsku opremu kao i kompletnu pojavu Krenuli smo iz Bgda auto putem, pa preko Zenice, Ploca do Trogira. Posle provedene dve nedelje u Trogiru, otisli smo malo do Zanjica u CG, pa na Kopaopnik preko Komova i kuci. Evo slika: Na granici Srbije i Hrvatske Moj stari voljeni Suzuki Jasno vam je sta se desilo na ovoj pauzi... Malo pritezanje rumunske opreme DR odmara Dok se gazda u kafani igra hirurga... usput smo naisli na ovo cross takmicenje... Malo slika iz Trogira... Konvoj od 50 Spaceka, ljudi krenuli iz Francuske u Grcku na more... Malo luksuza... Onda smo za te dve nedelje malo promenili prevozno sredstvo... Most Dr. F. Tudjmana... Kod majstora u H. Novom, pukla mi sajla gasa... Stigli kod drugara u kamp na Zanjicama Prespavali noc, malo u stilu Paris Dakara od pre dve godine Put preko Komova ka Kopaoniku... Ko kaze da bog ne cuva budale, pukla mi guma 200m od vulkanizera, taman kada smo se spustili sa Komova... Mala tura po Kopaoniku Dno Gvozdaca... Vrh Bele Reke II Ka Knezevim barama Od dna Duboke II ka Junioru i vodopadu... I naravno uz ovu sliku ide poseban pozdrav za mog druga VASU Malo uz Belu reku I Na Pancicevom vrhu (tj. Suvom rudistu) Vrh KGB-a Na kraju napornog dana, pivce ispred Rtnja i naravno kukanje drugarima preko telefona kako se tesko zivi... I posle povratak u Bgd!

Evo napravih par stotina kilometara, pa kao sto je i red, da postavim koju slicicu... Cesta... Virpazar, Skadarsko jezero... Mali zaseok na jezeru... A evo malo danasnjih, takodje sa Skadarsko jezera...

Posto kisa ne prestaje da pada, pokusacu da vam docaram kako je bilo u devetom mjesecu prosle godine, kada smo nas 20-tak isli na splavarenje rijekom Tarom. Ekipa je uglavnom bila iz Splita, izuzev mene, moje zene i tomee-a iz Cakovca... Dogovorili smo se za ovaj izlet pocetkom devetog mjeseca, I poslije nekoliko dana ga I realizovali. Prethodno sam obezbijedio sve neophodno da bi ovaj izlet bio nesto jako lijepo na zavrsetku moto sezone. Na sve sam mogao uticati, ali na vrijeme nikako. Ipak, za vrijeme odlaska do dogovorene destinacije, I za vrijeme raftinga, dan je bio pravi ljetnji. Problemi su nastali kada je trebalo da se vracamo, jer kisa nije prestajala do pred kraj naseg putovanja. No, idemo redom… U petak sam se cuo sa Niksom, I sve je teklo po planu. Obezbijedio sam im smjestaj u Baru po cijeni od 10 ili 12 eura po osobi, vise se ni ne sjecam, u jednom malom hotelu koji ima cuvani parking. Docekao sam ih u Budvi u vecernjim satima, a oni su stizali u vremenskim razmacima, u zavisnosti koliko ko smije dati gasa... Poslije dolaska u Bar, prvo su se smjestili, a onda smo otisli do grada I do cuvene picerije PULENA, gdje su se okrijepili I probali nadaleko poznato niksicko tamno… Ujutro smo krenuli oko 8.30, uz laganu voznju I zaustavljanje na nekoliko interesantnih mjesta prosli smo Skadarsko jezero, Podgoricu, kanjon Morace, Kolasin I dosli do Mojkovca, odakle smo skrenuli prema Zabljaku. Put nas je vodio kroz Kanjon Tare, koji je poslije kanjona Kolorada, drugi u svijetu po visini. Inace, rijeka Tara je duga oko 140 kilometara, a dubina kanjona na nekim mjestima iznosi I 1300 metara. Put je sasvim solidan, vrijeme toplo I stvarno se moze reci da smo uzivali. Na 10-tak kilometara od cuvenog mosta na Djurdjevica tari stajemo I skrecemo kod nasih domacina koji su sve pripremili za rafting. Mjesto se zove Splaviste I tu ostavljamo motore I licne stvari koje cuvaju ljudi iz ekipe koja organizuje splavarenje. Cijena ovog aranzmana je 50 eura I u nju ulaze hrana, pice, odijela za rafting, voditelj camca I prevoz od zavrsne tacke splavarenja do pocetne. Posto dugo nije bilo kisa, voda na rijeci je dosta niska, pa samo splavarenje je bilo vecini dosadno. Kazu nam da treba doci u 5-om ili 6-om mjesecu, I da je onda kao borba za zivot. Ipak, meni se vise ovako svidja… Krenuli smo, obuceni kao ronioci sa bocom neke kajsijevace I vrecom hladnog niksickog piva. Vec na pola puta je bar trecina bila pijana, a kasnije su im se I ostali pridruzili. Prolazak kroz ovaj prelijepi kanjon je bio zaista fenomenalan. Ostaci starih mostova, utvrdjenja I rjecice koje se ulivaju u Taru su se stapali sa ovim krajolikom. Poslije sat I nesto vise, dosli smo do rijeke koja se uliva u Taru, praveci prelijepe kaskade na uscu. Nedugo zatim smo stali I obisli Manastir koji se nalazi uz rijeku I koji je skoro obnovljen. Vecini gostiju je ovo bilo prvi put da su usli u neki pravoslavni vjerski objekat. Nastavili smo poslije nekih pola sata, mirnom vodom do naseg odredista, gdje su nas cekali dzipovi I mini busevi za povratak u kamp. A tamo, hrana postavljena po stolovima. Navalili smo na razne pite, sireve, kisjela mlijeka I hladnu jagnjetinu. Taman toliko da dodjemo sebi od onog alkohola I da mozemo lijepo sjesti na motor I odvoziti se jos 30-tak kilometara do Zabljaka. Na Zabljaku, gradu na najvecoj nadmorskoj visini, cekale su nas sobe u privatnom hotelu MB. Cijena je bila 16 eura po osobi, sa doruckom. Cakule su se otegle do duboko u noc, a ujutro nas je cekao povratak, koji nam nece bas tako lako pasti zbog veoma jake kise. Krenuli smo oko 10 sati, odlazuci polazak, nebi li se vrijeme smilovalo. Nista nije pomagalo, I vec do Savnika, koji je na oko 50 kilometara od Zabljaka, svi smo bili mokri. Nisu nam pomagala ni kisna odijela, ni razni oblici kesa I ljepljivih traka oko nas. Jednostavno, curilo je sa svih strana. Nekako smo se dovukli do Niksica I stali da se odmorimo. Kisa je I dalje padala, a mi smo se tu I rastali. Splicani su otisli preko Trebinja na Dubrovnik, a ja I moja zena, preko Podgorice, kuci. Cim smo izasli iz Niksica, kisa je prestala da pada. Po Niksinom kazivanju, isto se desilo I njima, tako da je ostatak puta bio OK. Na kraju smo jednoglasni bili da ovo treba ponoviti, I mozda probati u 6-om mjesecu, kada ce adrenalin proraditi svom jacinom… Evo i mape...

Posto se zima blizi kraju, natjerah sebe, da vam napisem par rijeci o mojem putovanju kroz Bugarsku I Tursku, jer ce se neko mozda odvaziti I krenuti tim putem. To sam odvozio u 5.-om mjesecu 2005.-te, samo desetak dana posto mi je stigao motor. U tih desetak dana sam ga morao razraditi, uraditi prvi servis I postaviti kofere. Zena mi je bila kod babe u Bugarskoj vec 20-tak dana, I trebao sam sto prije krenuti. 13.05.2005. Konacno sam sve sredio, postavio Givi kofere I kupio Tank torbu, napisao plan putovanja, razradio kilometrazu, jer je prvi dan trebalo da prevezem oko 1100 kilometara. Odlucio sam da krenem u 4.00 sljedeceg jutra. Po planu sam trebao biti u Burgasu oko 20 sati… 14.05.2005. Jutro je bilo svjeze I vedro. Temperatura oko 15 stepeni, ja obucen dobro I spreman kao nikada. Krenuo sam tacno na vrijeme I sve je bilo kako sam I planirao. Prelazio sam kilometre I brze nego sam mislio, no onda sam dosao do kanjona Morace I do temperature od samo 6 stepeni. Magla je bila toliko gusta da sam morao drzati vizir svo vrijeme otvoren. Srecom nemam problema sa sinusima, jer bi ovo bilo pogubno. Tako sam nastavio sve do Rozaja gdje sam prvi put vidio sunce toga jutra. I to zato, jer sam bio na visini od preko 1500 mnv pa sam samim tim bio iznad magle koja je pokrivala cijelu dolinu… Poslije kratkog odmora, nastavio sam dalje. Put me vodio za Novi Pazar, pa do Biljanovca, gdje sam skrenuo prema Kopaoniku. Prolazio sam podnozjem ove planine, a put je bio sasvim u redu. Nekoliko sela I velike obradive povrsine u zaledjima su davale veoma lijepu sliku ovog kraja. Tako sam prosao kroz Prokuplje I stigao do Nisa kojeg sam zaobisao kratkim auto putem u izgradnji. Nadam se da ce ga brzo izgraditi, jer ova dionica od Nisa do granice Bugarske je najlosiji dio puta. Veliki broj rupa, narocito u tunelima, primorao me da spustim brzinu na nekih 50-60 na sat… Srecom, veoma brzo sam dosao do granice koju je karakterisala velika guzva I mnogo kamiona koji su cekali red. Ipak, kada su me vidjeli sa motorom, pozurili su me, I cudili se kako ja cekam red… Carinik je bio vrlo ljubazan, dobro je govorio nas jezik, I sve je bilo gotovo za desetak minuta. Pitao me gdje idem I koji je razlog mog putovanja. Pitao me da li idem kao roker, jer sam motorom, a ja sam mu odgovorio da idem kao zet, jer mi je tasta iz Bugarske… Malo smo se nasmijali I sve je bilo ok. Putarina se za motore ne naplacuje u Bugarskoj, I za par minuta sam bio na veoma dobroj cesti koja je vodila za Sofiju… Pored Sofije sam prosao zaobilaznicom I izasao na auto put koji je vodio do Plovdiva. Brzine su mi bile sada mnogo vece, ali I odmor mi je trebao cesce. Od Plovdiva sam skrenuo ka staroj Zagori, a zatim pored Slivena prema Burgasu. Noc je vec polako padala, zena me zvala svakih 50-tak kilometara, a I ja sam jedva cekao da je vidim, jer bi to znacilo kraj ovom dugom prvom danu… U Burgas sam bio oko 21 sat, a ne oko 20, kako sam inace planirao. Bilo mi je dosta tesko naci skretanje za selo Jasna Poljana, pa sam kroz grad odvozao nekih 20-tak kilometara, dok mi nisu asistirali zenini rodjaci. Bilo je dosta hladno I u toplinu sobe sam uplovio oko 22 sata. Moj dolazak je propracen veseljem koje je zaliveno velikom kolicinom rakije koja je bila stvarno dobra. Uz obilnu veceru, lako sam zaboravio na umor… 15.05.2005. Citav dan sam proveo u setnji ovim zivopisnim krajem I selom koje se zove bas kao I rodno selo Lava Tolstoja, pa je njegova bista napravljena I ovdje. 16.05.2005. Dovoljno dugo sam bio bez motora, pa ga je trebalo malo I aktivirati, a I zena me stalno pozurivala. Odlucili smo da prosetamo obalom I obidjemo par mjesta u radijusu od stotinjak kilometara. Selo u kojem smo bili smjesteni je na 10-tak kilometara od mora, tako da smo vrlo brzo bili na veoma dobrom putu koji je prolazio pored sjajnih hotela uz obalu. Obisli smo Primorsko, Sozopol I Nesebar. Dok je Primorsko novi grad u kojem je turizam glavna grana privrede, Sozopol I Nesebar su dva prelijepa stara grada koja se moraju vidjeti. U Sozopolu smo I rucali, za sitan novac, a hrana je slicna Leskovackoj kuhinji, znaci jaka I veoma ukusna. Grad je jedan od najstarijih I najljepsih na crnomorskoj obali. Ispred grada se nalazi malo ostrvo koje se zove Sveti Kirik koji je povezan dugackim nasipom sa poluostrvom Skamni na kojem se nalazi Sozopol. Najstariji pismeni zapisi o ovom gradu se nalaze u starim Grckim zapisima iz 7-og vijeka prije nove ere, u kojima se kaze da je na ovom mjestu bio stari grad Apolonija, koji su osnovali Milecani I to 50 godina prije dolaska Persijanaca… Bio je srediste stare Grcke kolonizacije I stvarno se ima sto vidjeti… Nesebar je grad na ostrvu koji je takodje povezan sa kopnom jednom prevlakom. On datira iz kraja drugog milenijuma prije Hrista. Sacuvani su mnogi ostaci iz najstarijeg doba, a sa dvije strane se nalaze marine u koje uplovljavaju brodovi sa velikim brojem turista. Fantasticno… 17.05.2005. Danas opet odmaramo, jer sjutra krecemo na dugacak put, koji nas vodi do Istanbula, a onda polako I prema kuci… 18.05.2005. Posto smo se dobro naspavali I najeli, polako spremamo kofere I krecemo oko 11 sati. Imamo oko 350 kilometara do glavne tacke naseg putovanja, a posto idemo dobrim putevima, racunamo da cemo na odrediste stici u ranim popodnevnim satima. Oko 60-tak kilometara je do granice, I prelazimo je na velikoj nadmorskoj visini. Malo je svjeze, ali je sunce dosta jako I cim stanemo, odmah je vruce. Carinici na Bugarskoj strani se dive motoru, pitajuci da li je nov I koliko kosta. Prolazimo bez ikakvog zadrzavanja I stizemo na Tursku granicu. Tu nailzaimo na nesto vecu guzvu, ali dok smo platili vizu (10 eura), sve se vec normalizovalo. Poslije 15-tak minuta zadrzavanja u Free shop-ovima I mijenjanja nesto novca, odlazimo jako dobrim putem kroz cetinarsku sumu prema dolini u kojoj nas ceka auto-put. Poslije sat vremena lijepe voznje, bez ikakve guzve stizemo I prikljucujemo se na put Edirne-Istanbul… Krajickom oka sam primijetio da smo se prikljucili pored neke benziske pumpe, pomislivsi da ce ih biti kasnije jos, ali tu sam se presao, jer sam prvu sljedecu vidio tek prije dolaska u grad. Malo me bilo strah da necemo stici do pumpe, tako da kada smo je vidjeli, odlucili smo da tu malo I zastanemo I odmorimo se. Odlucili smo da probamo cuvenu tursku kafu, ali nas je iznenadio jako los kvalitet. Naime svi Turci su pili neki njihov caj, a ne kafu, pa smo I mi odlucili da probamo. Ovaj veoma jak napitak nas je okrijepio I dao snagu za nastavak putovanja. Od tada, gdje god smo stali narucivali smo caj, koji je slican Ruskom caju, ali mnogo mnogo jaci. Nastavili smo, sa malo straha, jer nas ocekuje 10-to milionski grad, u kojem rijetko ko govori strani jezik, a guzva u saobracaju je kao iz price. Usli smo u Istanbul u cetvororednoj koloni. Na jednom pokazivacu pravca je pisalo Blu Mosk I nastavio sam da idem prema tamo gdje je strelica pokazivala. Ostali natpisi su bili na meni nerazumljivom jeziku I tako se I nastavilo sve dok nisam dosao do nekog luksuznog hotela koji se nalazio uz sam bulevar u strogom centru . Imali smo srece, I tu smo se zaustavili da popijemo caj I pitamo za smjestaj. Hotel je bio sa 5 zvjezdica, a smjestaj je u dvokrevetnoj sobi bio 120 eura. Nismo htjeli potrositi toliko novca, pa smo samo ulicu nize naisli na veoma pristojan hotelcic sa 4 zvjezdice u kojem je cijena bila 40 eura za dvoje. TV, klima, jako lijepo I cisto kupatilo, I na samo 50-tak metara javna garaza gdje su nam cuvali motor za samo 5 eura za cijelu noc. Istusirali smo se, malo odmorili I u setnju. Grad je bio fantastican u predvecerje. Prelijepe dzamije na svakom cosku, osvijetljene vrlo profesionalno, ulicni prodavci, mnostvo butika I restorana, od kojih su oni tradicionalni najljepsi. Pogadjanje za cijenu u svakom ducanu I odlicna hrana, ne I mnogo skupa. Veliki broj policajaca na malim GS-ovima I u punoj ratnoj opremi… Odlucili smo da ponovo dodjemo u ovaj fenomenalan grad I ostanemo I malo duze… Kasno smo se vratili u sobu, a prije toga obisli I motor… 19.05.2005. Posto smo zavrsili sve formalnosti u hotelu, pokupili smo stvari, namontirali sve na motor, I krenuli kroz grad, kako bi prosli preko velikog mosta na Bosforu. Sam prelazak je kostao 3 miliona ili 3 lire, upravo je bilo ukinuto 6 nula, pa je odatle ovo bilo zbunjujuce, ali posto smo mi vec navikli na to, nije bilo strasno. Prelazak preko mosta je fantastican… Nastavili smo, ovoga puta kroz Aziju prema Ankari. Kod mjesta Kocaeli smo skrenuli I nastavili prema Bursi, prolazeci uz more. Prolazili smo kroz mala mjesta, bez guzve na ulicama, I posto smo bili sami, mojoj zeni je bilo malo nelagodno, dok nismo usli u Bursu koja ima 1.200.000 stanovnika. Na skoro svim balkonima su bile okacene Turske zastave, sve je bilo ukraseno, a mi nismo znali razlog tome. Saznacemo tek kad dodjemo u Canakkale. Presli smo oko 650 kilometara po jako dobrim putevima, djelimicno I novim auto-putem koji je planiran da ljude sa kontinenta vodi do najpoznatijih Turskih ljetovalista u okolini Izmira. Zasluzili smo dobar odmor I kada smo usli u Canakkale odusevilo nas je sto na svakom koraku imate hotele. Grad je bio prepun ljudi koji su samo pristizali trajektom iz Evropskog dijela Turske. Bilo je veoma zivo I mislili smo da cemo to vece prije spavanja, dozivjeti zivost prave sezone I guzve po ulicama kao u velikim gradovima. Ali, cekalo nas je iznenadjenje. Naime, 19.05. je drzavni praznik Turske I po starom obicaju, centralna proslava je u ovom gradu. To znaci da se ovdje sliva veliki broj ljudi, kako bi u dva tri luda dana proslavili ovaj praznik. To je rezultiralo da je bilo nemoguce naci sobu, pa smo morali kasnim trajektom preci na drugu stranu obale, kako bi tamo nasli kakav hotelcic. Vec je bila skoro ponoc, I nervoza se uvukla u nase redove… Na drugoj strani nas je cekalo malo mjesto sa svega nekoliko kuca I jednim hotelom u kojem smo jedva nasli jednu trokrevetnu sobu, u dosta jadnom stanju, ali bolje I to nego napolje. Tu smo I vecerali, upoznali se sa gazdom koji je znao malo Italijanskog jer je bio u Svajcarskoj na radu, I platili za sve oko 40 eura. Na kraju je sve dobro ispalo… 20.05.2005. Sunce je vec od ranih sati przilo. Danas nas takodje ocekuje dug put, a cilj nam je Plovdiv u Bugarskoj. Vozili smo se prelijepim predjelima, a kvalitet puta vise necu pominjati, jer je sve u najboljem stanju… Velike obradive povrsine nam pokazuju zasto ova zemlja ima veliki uticaj na cijene svih proizvoda I kod nas. Jednostavno su polja nepregledna, sve je obradjeno do samog mora. Obale su ruzne, pa je glavna grana poljoprivreda. Imamo malo problema sa veoma jakim vjetrom, ali sve je ok. Idemo prema auto-putu kojim smo I usli u Istanbul, I njime, samo u suprotnom smjeru, nastavljamo putovanje. Ulazimo u Bugarsku, bez velikog zadrzavanja I nastavljamo prema Plovdivu. Odlicne ceste, prelijepi predjeli I uopste, pravo uzivanje u voznji. Prije samog ulaska u grad, pocinje kisa koja brzo prestaje. Ulazimo I trazimo dobar hotel. Odlucili smo da ne zalimo novca, nego da nadjemo nesto stvarno dobro. Nalazimo hotel sa 4 zvjezdice u centru grada, ali nas obavjestavaju da nemaju slobodnih soba, vec da imaju samo skupe apartmane sa jakuzijem, barom, TV-om, luksuzno opremljene I moraju se platiti u eurima. Cijena 60 eura za noc sa doruckom. Naravno da nam to sve odgovara I odmah pristajemo. U okviru hotela ima garaza I parking koji je cuvan, a u holu besplatni interenet za goste. Poslije izivljavanja u jakuziju, odlazimo u grad koji je dosta velik sa zivim korzom prepunim mladih ljudi moderno obucenih. Jedemo u jako lijepom restoranu, vrlo jeftino, uz dobru muziku, I odlazimo u sobu odusevljeni I gradom I svime do sada vidjenim u danasnjem danu… 21.05.2005. Iz Plovdiva krecemo oko 10 sati I biramo put koji na karti izgleda dosta krivudav. Jutro je nesto hladnije, a mi pocinjemo lagano da se penjemo. Temperatura pada na svega 6 stepeni celzijusa, I tek tada shvacamo da prolazimo kroz Borovec koji je veliki skijaski centar I jedan od najpoznatijih na Balkanu. Hoteli sa 5 zvjezdica govore o gostima koji posjecuju ovaj dio Bugarske. Prosli smo pored Rilskog manastira, ali nismo svracali, jer je trebalo proci dodatnih 60-tak kilometara, a za taj dan smo planirali da stignemo do Ohrida. Zao nam je sto nismo vidjeli ove vjerske objekte, jer ih je preporucio Nikola_M u svom putopisu. Ponovo napominjem da su ceste sjajne, I put prolazi u ugodnoj voznji, a kako se spustamo prema Makedoniji I temperatura je sve veca. Granicni prelaz smo jedva pronasli, I nalazi se ponovo u nekoj planini na velikoj nadmorskoj visini. Na granici nemamo nikakvih problema, I poslije kraceg razgovora sa vrlo prijatnim ljudima nastavljamo kroz Makedoniju. Iskreno smo se osjecali kao da smo kod kuce. Na samom pocetku ovog dijela puta nailzaim na prelijepo vjestacko jezero, a zatim se redjaju divni krajolici dok prolazimo kroz ovu bivsu Jugoslovensku republiku. Prolazimo kroz Kocane gdje je sve pretvoreno u polja rize, kao da smo negdje u Vijetnamu, zatim kroz Veles, Prilep, Bitolu I na kraju skrecemo prema Ohridu. Dijelom idemo I auto-putem koji ne placaju motoristi. Stali smo da nesto pojedemo u okolini Bitole, I sve je bilo jako jeftino, a kvalitet prvoklasan. Slucajno smo odabrali taj restoran koji je na nekom vidikovcu izvise grada I nismo se pokajali. Kasnije smo vidjeli da je mjesto dosta popularno, jer je mnogo ljudi dolazilo specijalno da tu jedu. U Ohrid stizemo u vecernjim satima I uzimamo sobu u jednom obliznjem hotelu koji je bio dosta skup. Primjecujemo da smo medju rijetkim gostima, ali je sve u najboljem redu. 22.05.2005. Probudili smo se dosta rano I otisli u setnju. Ohrid I jezero su divni. Temperatura je vec u 9 sati bila oko 20-tak stepeni. Ocekivao nas je put kroz Albaniju, za koju su mi rekli da je u redu, ali to mi je bilo prvi put da idem tuda, pa me obuzela lagana nesigurnost, koju nisam smio pokazati pred zenom, jer bi onda sigurno odustali od tog puta… U gradu smo sreli lokalnog kolegu bikera koji nam je ponudio da mu se javimo kada budemo sljedeci put dolazili, kako bi nam on nasao smjestaj I pokazao stari grad. Inace on radi kao turisticki vodic, pa bi mu to doslo kao normalan radni dan… Ispricao nam je da ni u ludilu ne bi isao kroz Albaniju, I da su tamo ljudi losi, na svakom skretanju je policajac I da bih trebao spremiti po 10 eura za svakog od njih. Nisam se pokolebao, a I nije mi se islo oko Kosova, jer bi to znacilo novih 500-600 kilometara. Planirali smo da nam ovaj dan protekne u ugodnoj voznji od nekih 350 kilometara, sto bi bio pravi odmor poslije prethodna tri dana kada smo dnevno prelazili po skoro 700 kilometara. I tako je I bilo. Vrlo opusteno bez ikakvih problema, jako dobrim cestama smo se vozili do Tirane. Tu smo napravili gresku I usli u glavni grad Albanije koji je u stalnoj izgradnji, sa velikim kontrastima izmedju siromastva I kica novopecenih bogatasa. Poslije dobrih sat I po uspjeli smo da izadjemo iz ove ludnice I da se uputimo prema Skadru koji se nalazi na samo 20-tak kilometara od nase granice. Putovanje je bilo lijepo, po toplom vremenu, uz malo guzve I bez policije. Bilo ih je pored ceste, ali me nijedan nije zaustavio. Kasnije sam cuo da su dobili naredjenje da u sezoni ne maltretiraju strance. Super. Oko 17 sati smo bili na granicnom prelazu, platili 2 eura za prolazak kroz Albaniju I za nepunih sat vremena smo bili u nasoj garazi. Predjenih skoro 4500 kilometara za 10-tak dana je bilo za nama. Dosta jak tempo, tako da cemo ovo sigurno ponoviti…

Pozdrav ekipi sa foruma. Evo mojeg iskustvo sa putovanja kroz Grcku, Albaniju i Makedoniju... 30.09.2005. Krenuli smo iz Bara oko 8.30h. Posto je cijelu noc padala kisa, znali smo sto nas ocekuje. Ali, dogovor je vec ranije postignut, tako da se i nismo mnogo dvoumili. Do granice sa Albanijom kisa je samo lagano padala, a onda kao da nas je neko iz kofe polivao. Stali smo na par mjesta da promijenimo nesto od odjece koja je bila mokra, i nastavljali dalje. Najgore nam je bilo sto su sve kacige bile mokre iznutra, naime, voda se toliko slivala po rubovima da su svi sundjeri po ivicama samo kupili vodu unutra. Imali smo i potkape koje su vodootporne u donjem dijelu, ali ni to nije pomagalo, jer je voda ulazila i izmedju vizira i kacige... Benzinska u Albaniji... Samo da se najezite... Konacno bez kise na ulasku u Makedoniju... Po takvom vremenu smo stigli do Makedonije, gdje je kisa skoro prestala. Zaustavili smo se u Ohrid gdje smo i rucali u nekom italijanskom restoranu. Za nas sedmoro, hrana i pice su bili 102 eura. Nije bilo stednje, vec smo svi narucivali koliko smo htjeli. Bilo je i vina i piva. Za to vrijeme kisa je potpuno prestala. Nadali smo se da konacno mozemo malo po suvome da vozimo, ali, koliko smo sjeli na motore, kisa je ponovo pocela da lije. Ovog puta smo isli preko prevoja Bukovo koji je na 1200 metara nadmorske visine i temperatura se spustila na svega 10 stepeni uz jaku kisu. Kisa nas je pratila sve do pred sami Solun, gdje smo stigli oko 23.30h. Ukupno od Bara do Soluna smo presli 600 kilometara. Put kroz Albaniju je odlican, osim prilazi gradovima. Policija uopste ne zaustavlja strance i u vecini slucajeva pokusava da im pomogne. Sreli smo par motorista u povratku kroz Albaniju i uglavnom su vozili R motore i u punoj opremi. Put od Grcke granice do Soluna je nesto losiji i uglavnom se prolazi kroz nezanimljive predjele. Jedino sto se moze napomenuti je grad Edesa koji ima neke vodopade i iskopine grada Pela koji je rodno mjesto Aleksandra Makedonskog. Sa druge strane, Solun je fascinantan. Veliki grad koji ima milion i po stanovnika, mnostvo lokala i butika i naravno veliki broj hotela. Mi smo se smjestili u jedan lijepi hotel koji je bio blizu centra i mora. Dvokrevetna soba je kostala 50 eura, i to je jako jeftino za taj dio grada. Poslije smo saznali da u tom hotelu dolaze nocne dame visocije kategorije koje tu dovode svoje musterije... :mrgreen: Solun... Lokali uz obalu... Butici, butici... Nevera sa mora... Nas domacin Nikita... 01.10.2005. 02.10.2005. Oba dana smo proveli ne paleci motore, setajuci ulicama Soluna. Obilazili smo butike i kafice, a najvise smo se zadrzavali po slasticarnama gdje smo jeli najbolje kolace koje sam ikad probao, a vjerujte da sam ih probao dosta... :mrgreen: U vecini lokala je kafa od 2 do 3.50 eura, pivo je od 4 do 6 eura. Najskuplji su lokali pored mora, koji poslije 21 sat ne sluze vise ni kafu ni sokove, samo alkohol. Bili smo u restoranu Pedje Stojakovica, proslavljenog NBA igraca. Tu smo pili 4 koktela i 4 piva i to je kostalo 90 eura. Srecom nismo placali te racune, inace bi se vratili kuci pravo iz Soluna. Isli smo na rucak u jedan nacionalni restoran, u kojem su nam iznijeli oko 20 tanjira raznih specijaliteta. Sve je to bilo u malim kolicinama, ali smo se nakraju svi prenajeli. Neznam koliko je sve to kostalo, jer je i to bilo na racun kuce... :wink: Vecernji izlazak je posebna prica. Na periferiji grada su lokali za razne vidove zabave. Mi smo te veceri posjetili jedan lokal sa Buzukijem i jednu diskotecu. Ludilo... Cini ti se da je cijeli Solun tu. Buzuki je Grcki oblik cajki, ali na nekako vecem nivou. U sali koja prima oko 3 do 4 hiljade ljudi, i koje su naravno prepune, nalazi se velika bina sa svim mogucim osvjetljenjima, laserima, pokretnim paravanima, na kojima se redom mijenjaju razni pjevaci, plesacice, muzicari, da bi na kraju izasao neko od poznatih zvijezda Grcke muzike i podigao sve na stolove i na binu. Igra se do kasno, ili do rano, jer smo odatle izasli oko 5 ujutro dok su jos svi bili po stolovima. Na Buzukiju se prodaju karanfili kojima se gadjaju svi prisutni, cime izrazavaju postovanje jedni prema drugima. Na kraju na bini ima karanfila skoro do koljena. Ovo je spektakal koji se mora vidjeti. Iako ne volim tu vrstu muzike, bio sam odusevljen. Posto tu nismo poznavali nikoga, morali smo platiti to zadovoljstvo. Za nas devetoro, ceh je bio 620 eura. Pice se sluzi u bocama. Ako zelis viski, dobijas bocu koja kosta 150 eura, i tako redom. Karanfili kostaju 15 eura i dobijes nekoliko tacni sa samim vrhovima cvjetova koje poslije prolivas po ljudima oko sebe... :mrgreen: Karanfili po stolovima... Dame po stolovima... Pevaljka... Jos karanfila... Malo Brazila nije na odmet... Dok ja pratim da Brazilka ne padne... Domace snage potiskuju neiskusne Brazilke... 03.10.2005. Posto smo se odmorili od Buzukija, trebalo je krenuti na put. Vrijeme fenomenalno, raspolozenje na nivou... Nasa sljedeca tacka obilaska su bili Meteori, gigantske stijene visine od 100 do 150 metara na cijim su vrhovima izgradjeni Manastiri. Nevjerovatan prizor koji izaziva strahopostovanje. Nekada je ovdje bilo 24 manastira, a danas ih ima samo 5 aktivnih, ali su toliko sve komercijalizovali tako da se sve moze obici uz nezaobilaznu ulaznicu koja je po 2 eura za svaki koji zelite obici. Ovo mjesto se ne smije zaobici. Do njega smo dosli djelimicmo autoputem od Soluna preko Kozanija do Grevene, odakle pocinje normalni put. Kada smo zavrsili obilazak otisli smo na rucak u obliznje selo prepuno restorana. Nas sedmoro smo jeli razne specijalitete, popili par piva i litar vina uz cijenu od oko 240 eura. Nastavili smo prema Joanini gdje smo zeljeli da prespavamo. Krenuli smo u kasno popodne, i prema karti nas nije ocekivao dugacak put, ali... Dolazak u oblast Meteora... Meteori... Meteori... Meteori... Meteori... Ubrzo poslije polaska put je poceo da gubi obrise normalnog puta koji smo do tada sretali. Pocele su nenormalne krivine, velike uzbrdice, a posto je to jedini put koji spaja ove gradove, pojavio se i veliki broj kamiona. Penjali smo se do vrha neke planine na kojoj postoje i skijaske uspinjace i temperatura je naglo pala pa smo se morali i dodatno oblaciti. Ali tek kada je poceo spust, pocela je i muka, jer tada put vise nema ni linija, javlja se mnogo rupa, i svakako bih taj put preporucio za zaobilazenje, jer smo se bas namucili. Vidjeli smo da se pored gradi autoput, ali ce on biti gotov tek za par godina. Ipak na kraju prijatno iznenadjenje, jer smo usli u prelijep grad Joaninu koji se nalazi na obalama jezera. Tu smo vecerali i prespavali u simpaticnom hotelu po cijeni od 50 eura za double room. 04.10.2005. Krenuli smo oko 8 sati, i tog dana smo planirali da se spustimo na Peloponez, predjemo preko mosta u Patri i spustimo se do Pirgosa, kako bi sjutradan obisli Olimpiju. Vrijeme je bilo suncano ali malo hladnjikavo u predjelima pored jezera, no ubrzo posto smo osjetili morski vazduh, temperatura je skocila na 24 stepena. Na more smo sisli kod mjesta Preveza gdje smo prosli kroz tunel koji ide ispod mora i spaja nas sa drugom obalom. Prosli smo pored dva jezera, ali samo okruzenje nije ostavilo neki lijep dojam na nas. Lijepo je jedino bilo voziti obalom zaliva do mjesta Amfilohija. Onda ponovo idemo nesto dalje od mora, ponovo prolazimo pored par jezera, srecuci svuda guzvu od kamiona i napokon dolazim do mosta kojim prelazimo u Patru i na Peloponez. Most je fantastican, ali nas je cudilo sto ispod njega ide par trajekata svakih deset minuta u oba smjera, no kad smo dosli do naplatne rampe, bilo nam je jasno. Cijena za auto je 10 eura, a za motor 1.50 eura. Tako smo mostom isli kodovo sami uz jos poneki motor... :mrgreen: Most prema Peloponezu... 10 eura za auto... U Patru smo rucali i nastavili za Pirgos. Na tom putu imamo laksi kvar na jednom motoru i morali smo intervenisati u Pirgosu. Brzo smo nasli majstora i sve je bilo gotovo za otprilike sat i po. Za to vrijeme smo obisli grad i konstatovali da je ruzan i da moramo ici dalje prema Olimpiji, gdje je i izbor hotela bio nesto veci. To je bio, kako se kasnije ispostavilo, pravi potez. Usli smo u mali gradic koji je citav zivio od nevjerovatnih arheoloskih iskopina koje se nalaze na njegovom rubu. Sve je podredjeno tome. Sve prodavnice restorani i butici su lijepo osvijetljeni i postavljeni uz glavnu ulicu na kojoj nema nijednog papirica ili opuska, a u cijem su okruzenju smjesteni hoteli, koji se pune do kasnih vecernjih sati. Tu smo nasli sobu za 45 eura i gazda nam je otvorio svoju ljetnju bastu da parkiramo motore. Grad mi je najvise licio na Saint Tropez ali je bio manji. 05.10.2005. Rano smo ustali da bi obisli drevnu Olimpiju, mjesto na kome su se odrzavale Olimpijske igre u cast Zeusa, svake cetvrte godine jos od praistorijskih vremena. Cak se i danas svake cetvrte godine, u starom svetilistu, pali Olimpijska vatra, koja se zatim prenosi do stadiona gdje se te godine odrzavaju igre. Postoje dva muzeja. jedan je olimpijski i njega nismo obisli jer nismo imali vremena. Ovdje treba ostati par dana da bi se sve obislo. Zato smo bili u arheoloskom muzeju koji je na nas ostavio snazan utisak, a tek kasnije kada smo sve obisli i u Atini i na drugim mjestima, i najjaci. Olimpija... Olimpija... Muzej u Olimpiji... Oko 12 smo morali izaci iz soba i tako smo poslije 15-tak minuta bili spremni za pokret. Odlucili smo da toga dana probamo da stignemo do Atine i obidjemo usput i Mikenu. Krenuli smo putem preko Peloponeza, koji je bio nesto losijeg kvaliteta, i opet nas je vodio preko nekog planinskog predjela, pa smo se i tu dosta namucili. Osvjezenje smo imali u jednom gradicu koji se nalazio na gotovo samom vrhu tog prevoja. Mjestasce je imalo nekoliko restorana i prodavnica raznih cilibara i slicnih antikviteta, pa smo zakljucili da tu dolaze turisti kada obilaze ovaj kraj. Kuriozitet je bio da je covjek koji nam je prodao ove antikvitete, kasnije dosao i da nas posluzi u restoranu... :mrgreen: Spust sa planine je bio po dobrom putu i kroz prelijepe predjele koji su bili ispunjeni maslinama. Pratili su nas oblaci svo vrijeme, i tek kada smo se spustili blizu mora vidjeli smo da nece biti kise, jer je poceo da duva neki jaki vjetar. Obisli smo Mikenu, ali nam je sve bilo smijesno poslije Olimpije. Mikena... Nastavili smo dalje, rijeseni da te veceri stignemo do Atine. Pred samu vecer, smo prosli preko Korinta. Posto smo isli autoputem, na blic smo vidjeli Korintski kanal i nastavili dalje. Ulazak u Atinu je bio traumatican. Cetiri reda puna automobila, motora i autobusa su se slivala u grad, vozeci preko sto na sat, na samoj granici incidenta. Nevjerovatna guzva u samom centru ovog 5-o milionskog grada nas je prinudila da stanemo na prvo slobodno prosirenje i tu potrazimo hotel. Cijena soba (duplih) je od 100 eura pa navise. Bili smo planirali da tu ostanemo dva dana, ali smo se poslije ovoga predomislili. Uzeli smo sobe u prvi hotel i izasli u obilazak. Sve je skupo, kao i u Solunu. 06.10.2005. Rano smo izasli u obilazak Akropolja, koji je fascinantan kao i muzej koji se nalazi u podnozju. Obisli smo sve sto se treba vidjeti, uz cijenu karte od 12 eura... Atina... Pogled sa Akropolja... Akropolj... Karakteristicni sokaci u podnozju... Hram boginje Nike... Muzej na Akropolju... Atina, setaliste... Ponovo smo izasli iz hotela oko 12 sati i nastavili prema jugu. Planirali smo da idemo na ostrvo Evia, pa da se preko Halkide ponovo prebacimo na kontinent, ali su nas losi putevi i kasni polazak omeli u tome. Put do krajnjeg juga je dobar. Svratili smo u mjesto Vougliameni koje ima jednu od najpoznatijih plaza i tu popili pice, ponovo veoma skupo. Sam ulazak na plazu kosta 4 eura, a voda je bila topla. Mora da bude za tu cijenu... :mrgreen: Vougliameni... Ekipa.. Nastavili smo dobrim putevima, ali uz jak vjetar do Maratonskog polja i grada Maratona, kada smo odlucili da ne idemo na ostrvo, vec nastavimo kontinentom prema Solunu. Vec je bila noc, a mi izmoreni putem i vjetrom. Preko ostrva smo morali napraviti 60-tak kilometara, a nije imalo smisla voziti nocu. Zato smo nastavili i do 23 sata stigli u mjesto Lamia koje se nalazi na par kilometar od mora i koji je centar i glavni grad te oblasti. Mjesto je jako lijepo i nalazi se na jednom strmom brdascu na cijem vrhu je neki stari dvorac. Sve ulice su vrlo strme i mislim da je najosnovniji dio svakog auta ovdje rucna kocnica. Posto smo stigli oko 23 sata, u grad smo izasli skoro u ponoc. Sve je bilo mrtvo, iako nas je recepcionar uvjeravao da restorani rade do kasno. Otisli smo u obilazak, i posto smo se popeli stotinjak metara i obisli dva-tri trga, naisli smo na masu ljudi koji su se ludo zabavljali u ukupno desetak lokalu koji su se nalazili na jednom skveru. Tu smo ostali do 3 ujutro, a guzva je i dalje bila nevjerovatna, narocito s obzirom da je to bio radni dan. Lamia by night... 07.10.2005. Nastavljamo put rijeseni da stignemo do Soluna, sto nam i nije bilo tesko, jer vecinu puta idemo autoputem, koji se naplacuje tako sto na svakih 70-80 kilometara imate naplatne rampe. Znaci ne kao u Italiji kada placate na kraju puta onoliko koliko ste presli. Cijena za motore je 1.50 eura, a za auta 2 eura. Svracamo u Volos da rucamo u jedan mali porodicni restoran koji se nalazi na samoj obali na kojoj su privezane zivopisne barke i koce. Tu smo jeli mozda i najlepse u cijelo Grckoj. Donijeli su nam desetak specijaliteta u malim tanjirima, a svi su bili vezani za morske plodove, sto je nama jako odgovaralo. Naravno, prvo smo pogledali cijene, pa tek onda sjeli. Nije bilo skupo, pa je zadovoljstvo bilo potpuno. Nastavili smo polako za Solun, gdje smo stigle oko 21 sat uz par stajanja po benziskim pumpama. Stari hotel nas je cekao. Izasli smo i pokupovali par krpica, otisli na giros i souvlaki. Hotel u Solunu... 08.10.2005. Ujutro smo takodje napravili djir po Solunu i krenuli za Ohrid oko 12 sati. Put je bio nezanimljiv, a bilo je i nesto prijetecih oblaka. Osim malo hladnijeg vremena, nismo imali drugih meteo problema. U Ohrid smo stigli predvece i nasli neki bezvezni privatni apartman za 10 eura po osobi. Imao je TV, kupatilo i cistu posteljinu. Ostalo nam nije bilo vazno. Izasli smo u grad, koji je jako lijep, i sjeli u riblji restoran koji je na centralnom gradskom trgu. To je bio promasaj, jer je restoran bio drzavni, tako da smo jeli dosta losu hranu, naravno jeftino. Kasnije smo tek vidjeli par restorana u sporednim ulicama, ali je bilo kasno. Ostali smo po kaficima do 1 sat i onda se vratili u hladne sobe. Ohrid... Ohrid... Ohrid... 09.10.2005. Odlazak kuci je eliminisao umor koji smo dosta osjecali prethodna dva dana. krenuli smo u 11 iz Ohrida i poslije punjenja goriva, zadrzavanja na granici, kroz Albaniju smo krenuli oko podne. Do tada hladno vrijeme zbog visine prevoja, polako zamjenjuje toplo, narocito kada smo se priblizili Durresu (Dracu), gdje smo vidjeli i kupace. Tada smo morali i da stanemo i skinemo visak odjece sa nas. Na par mjesta smo pili kafu i piva, uz pristupacne cijene. Putevi su im odlicni, a od Draca do Tirane ima i autoput. Zaobisli smo Tiranu, jer je nevjerovatna guzva kroz ovaj grad, koji je cijeli u izgradnji. Poslije autoputa, presli smo par kilometara jako loseg asfalta ispunjenog rupama, ali se tuda jednostavno mora proci. Kada smo se uhvatili dobre magistrale, bilo nam je jasno da smo skoro kuci. Na granici je zadrzavanje bilo minimalno, tako da smo oko 18 sati bili pod tusem... Kako sam naglasio, ukupno 3155 kilometara za osam dana voznje. Ukupno smo proveli 10 dana na odmoru, uz jedan mali incident i nenormalnu kisu prvog dana puta. Ostatak odmora je vrijeme bilo odlicno bez kapi kise, ali uz veoma visoke cijene, za nas standard. Ko ima neko pitanje vezano uz sve ovo, stojim mu na raspolaganju... :mrgreen: Evo i mape za kraj sa gotovo svim mjestima koje sam pomenuo u tekstu: