Pirelli Angel GT, dobre za asfalt, a ispostavilo se bogami dobre i za off. LM, putovanje je klasicna kratka voznja od nekoliko dana, po vec dobro poznatim trasama… (nda, i par manje poznatih). Krenuo sam iz Bad Dürkheim-a, banje na rubu shumice na lijevoj obali Rajne kod Mannheim-a (D). Cilj za taj dan je na obali Bodenskog jezera, inace tromedja A, D i CH. Ima finih kilometara, s obzirom da ne idem autoputevima i biram atraktivne rute, ispred kracih. Kroz shumicu na jugoistok, pa na jug, kacim komadic Francuske i upadam u Crnu Shumu. Kroz nju na dole, i to je otprilike to. Uglavnom shume i krivine, ali bilo je i sela i ravnih smorica. Ovako nekako je izgledala ruta. Prvi komad do Francuske, fantastican. Onda malo smoric do Schwarzwalda, pa opet dobro. I onda po izlasku iz shume opet malo nako, nista specijalno, do prenocista. Schwarzwald ima stvarno prave moto puteve…. Hocu reci krive. Kad mi se pisha, zhedan sam, gladan ili samo umoran, ja skrenem u shumu, jer shuma ima sve sto covjeku treba. (obratite paznju kako je motor cist kad se vozi po Njemackim diEbeste-shumama ) Jos malo truckanja i ukaza se i Bodensko jezero. Vrana i ja pauziramo malo. Malo zatim stizem u Nonnenhorn, moje prenociste. Pustinja, nema nista. Gazdarica mi dade kartu za neki tramvaj do Lindau-a. Ajd rekoh da malo razgledam. Lindau isto pustinja, cool luka, par butika i to je to. Kisa poce I lije non stop... do jutra. Nadjoh neki kebab i nazad u tramvaj. Sutradan sam sav u vremenskoj prognozi. Naculio usi, da ukapiram sta svabo meteorolog predvidja i ne volim sto cujem. Internet kaze snijeg kud god okrenem prema istoku, sjevero ili jugo, a cilj je Bosna rosna, koja je eto bas tamo. Najblaza prognoza, odnosno snijeg tek popodne preko St.Moritza u Tirano. Odluka pada, pa kom opanci kom obojci… mislim, i da padnu sjekire, nije Amozonija, nego Svica. I tako krenem lakapo. Izmaltretirah se malo preko Liechtenstein-a, LA-KA-PO, pa onda ubrzo poce uzbrdo i ukaza se i prvi snijeg ispred. Pomislih, sva sreca ne smeta mi pamet. Samo hrabro napred. Prognoze su ruzne, ali koliko se pogled pruza, ne izgleda toliko strasno. Avanti. I tako i bi. Popeh se na Julier pas, nebo plavo, snijeg bijeli. Fantasticno. Tako bi i na Bernini, na izlazu iz Svice prema Tiranu. Prognoza totalno promasena. Onda mi se opet pripisalo, pa sam u tu svrhu, skrenuo s onog dole puta i svratio ovdje. Nije ranije bilo pogodnog mjesta, ako vjerujete. Dobro, ja volim extra lokacije za pishanje, a i za neko osvjezenje i malo odmora. Nije isto zapaliti cigaru ovdje i dole na nekom parkingu. (to dok sam nekad palio) Malo se oduzilo putovanje … bilo i nekih tehnickih problema (izgubio kabl od tomatoma, pa sam morao traziti novi)… tako da sam poceo kasniti i zaticem se na Pordoi pasu u 18:30. Hladno ko na prevoju, a po glavi pocinju padati pahulje. Silazak sa Pordoia uz pahulje i mokar put je bilo blago receno uzasno, ali s druge strane imalo se kad malo baciti pogled. To je bila jedina padavina cijeli dan!! Cilj je bila Cortina, ali do nje ima jos jedan prevoj, tj. previse za ostatak dnevnog svjetla. Razmisljam tako sta cu, kad nalecem na ovaj hotelcic u sred shume. Ima soba…. za 40e sa doruckom. Lijep pogled iz sobe. Smlavih neku pizu i pozdravih krevet s dubokim naklonom. Novi dan. Preko Falzarego pasa u Cortinu, pa u Austriju na 111. Lijep putic, izgleda ravan na karti, ali u realnosti vrlo kriv, ponekad bas neugodan… u smislu naizgled bezazlena krivina, a ista skrece, cini se u 360. LM, 111, dobar, lijep, preporuka, uz upozorenje da ima tih nekih ludih krivincuga. Sa njega prelaz u SLO, pa sve lokalnim puticima do Zagreba, preko Domzala, Zagorja ob Savi i Krskog. Lijep komad. Sava providna. Preporuka. U zagrebu mi se pridruzuje moja gospodza supruga i njen rodjak sa suprugom. Sad nas je 4 sa 2 motora i krecemo na cevape u Travnik. Do Novske autoputem, pa onda preko Prijedora do BL i dalje dobro poznatim trasama preko Jajca i D.Vakufa. Vrijeme super. Vrbas poludio. U Jajcu vodenice I vodopadi… klik klik… ajmo ajmo. Ja samo na Travnik mislim i predocavam si cevabdzinicu pored dzamije koju jos nikad ne vidjeh. U Travniku konacno cevapi. Nisu losi, ali ja sam bio mnogo gladan. U pola s lukom. MMMMM I sad krece ludnica, odnosno avantura, ali prava … Rodjak i zena mu odose za Sarajevo, a nas dvoje cemo za Teslic. Ako pogledate mapu vidjet cete 2 slijepa crijeva (= zajeb, pa nazad). A na Guglmaps je shumski put za izvlacenje balvana volovima iste boje kao put Doboj Sarajevo. LM, iz Zenice ka Doboju, kod Nemile se iskljucujemo na “precicu” za Teslic, preko Vucije planine. Stanemo u Nemiloj i fino pitamo. Kaze coek ima makadama jedno 10-20 km. Trenutno je nesto iza 19:00 sati…posle tog makadama ima jos 20-30 km asfalta. Ne vidim problem. Idemo. Nailazimo odmah na makadam. Tvrd, kameni put, nasut, sa lokvicama. Standard makadam. Dobra kisa je pala, ali se razvedrilo. Mokar, ali nije problem. Nakon par stotina metara, opet asfalt, na cijem kraju je mjesto Serici, koje nije na ruti. Promasili smo nesto. Tamo nas upucuju u planinu, preko „onog vrha, pa onog vrha, pa onog…“ sve pokazujuci prstom obliznje (shumom obrasle) spiceve koji se naziru u sumraku. U pitanju su sumski „putevi“, „ali moze motorom“ govorahu seljani. Rmenkaka na to naredjuje nalevokrug. Vratismo se do „prodavnice“ kod koje je raskrsnica koju smo promasili tih 5-6 km. Naravno da smo je promasili jer se "ukrsta" asfalt i blatnjavi sumski put. Dobijamo instrukcije „samo pravo, bice jedna kuca, pored nje pravo, i eto vas“. Zvucalo jednostavno i mi krenusmo. Posle nekih par km upali u blato iz kojeg nema ni tamo ni vamo. Mrak pao. Shuma. Rmenkaka opet naredjuje nalevokrug skroz do Nemile, ali ovaj put nije moguce ni napred. Nekako ipak prodjosmo (napred) i rezonujemo ne moze napred biti gore od ovog blata iz kojeg jedva izadjosmo. 20:48, kod mede u prolazu, na konsultacijama posle blata: I tako, silom prilika, nastavismo. Put sve gori, uzi, blatnjaviji. Sve prva brzina. Pojavi se napokon i ta kuca. Mi pravo, a u stvari smo trebali “desno pravo”. Svako ima svoje “pravo” jbga. Put sve gori, serpentine, pretvara se u potok, granje… Brigica raste. Izvadim telefon, gps, kaze udaljavamo se od “regionalnog” puta za Teslic. Ustvari smo ovjde u tom trenutku (s tim da je “R473” prohodan samo sa traktorom, a the kuca je nacrtana crvenom): Sad smo vec otisli nekih pola sata od kuce u PM, okrecemo se I nazad ka kuci. Put nazad je bio nekako brzi, po osjecaju rekao bih duplo. Ne znam sto. Mozda zbog ushtelavanja, shirenja zjenica… Dodjosmo opet do kuce, vec je oko 22:00. Izlazi domacin s nekim fenjerom, uputi nas. Rmenkaka pominje nalevokrug, a domacin sugerira da se to sad ne isplati. Nastavljamo napred, jedno pola sata i opet fulali. I opet u blato, ali na strmini. Kad sam sisao dole (solo) I provalio da dalje nema, mislio sam nema sanse da se popnem uz to blato. Ali Angel GT bajo moj … izadje nekako. Strah je bio samo da motor iz nekog razloga ne stane (pukne guma, nestane benzina, sklizne u neku rupu iz koje ga ne mozemo izvuci..) To je bio moj strah, a Rmenkaka je imala svoje.. Signala naravno nema. Onda jos nekih 10-15 km tako, u prvoj, dok konacno nismo ugledali neku kucu sa strujom i izasli na normalan makadam. Konacno prebacim u drugu posle 2-3 sata voznje. Oko 23:30 stizemo u Teslic kod baabe, tus, krevet, posteljina, signal … jeee Ujutro kaze stari (kinez ) “u bosni se ne silazi s asfalta” haha Next….. Posle, dana odmora, krecemo za Sokolac, uz kanjon Krivaje (mnogo lepo), preko Olova i Knezine. Tu nas iznenadi neocekivani makadam (pravi) i nije bio neki veliki problem. Interesantno je da je na moju opasku „shit, klizav makadam“, Rmenkaka odgovorila, „Sto?Bas je dobar.“ U Sokocu smo kod BRACOeta, vladara motokladionice i predanog rNdalichara. Sredjuje jos jednu rndalicu od drugara i krecemo u osvajanje Romanije, ravne, neravne… nije bilo moguce zapamtiti rutu. Predivno. Samo vazduh je vec vrijedan truda. Sve mirise... osim Bracinog 2T izduva ... LM, ja kaki sam kljakav, cim pridjem kros motoru odmah nesto slomim… i tako bi i ovaj put. Stradao je MCL na lijevom koljenu… lovu sam stavio na istegnuce… danas idem kod doktora. Inace, sjeb je nastao nakon voznje, kad sam na mekanoj travi krenuo da se glupiram. A sama hard enduro voznja za BRACOm nije opisiva tekstom. Rekao bih ozbiljna konkurencija sexu. Pozeri Pored Sokolca, tvrde Romanije, i mekane trave, domacini su nas odveli i u obilazak rajvosa… meni licno prvi puta stari grad. Cevapi, turisti, kreme za koljeno… Iz Sokoca krecemo za Bihac, preko SA, Konjic, Bugojno, Jajce…… U tom procesu pade i Prozor. U Jajcu stadosmo (opet) na Vlasicki sir, uh, i neke lepinje sa kajmakom uhhh. Na putu AVNOJa malo vise gasa, pa dolivanje ulja. U Bihacu spavanje, pa preko Senja, Rijeke i Delnica u Sinji Vrh (SLO), opet kod neke familije. Tamo nas stize (ozbiljna) kisa koja nas je prala do Zagreba. Propustile stare cizme s kojima nikad nisam bio zadovoljan (ni kad bijahu nove). Nakon par dana odmora u ZG, krecem sam nazad ka banji na rubu shumice kod Mannheima. Lagana neka kisica, hoce nece. U Alpima potop. Okrenem na sjever, preko Varazdina u Bratislavu. Do Varazdina sam isao autoputem jer je padala kisica. Ravna Madjarska i Austrija… sve u svemu 5 krivina do Bratislave. Posto sam pokasno krenuo u Bratislavi spavam. Iz Bratislave u Cesku, birah brda I shume. Obidjoh je cijelu za jedan dan, shiroko oko Praga. Lijepa je Ceska, dobra za motore, ali su putevi, bar ovi moji malo propali. Stizala me i kisica, tu i tamo, ja bjezao koliko sam mogao. Sve u svemu, suh dan. U Teplicama (sto bi na nasem bilo Toplice, tj. neka banja) odsjedam u nekom jeftinom hotelu, 23 s doruckom. Onako krshasto I dorucak 0 bodova, ali zato ima garaza sa nekim CCCP katancem iz 56-e… za motor ***** smjestaj. Tu je pretekao poplavu koja je padala cijelu noc. Ujutro vedro, preko brda u DDR. Kako predjoh granicu, put se popravi, rekoh svabo je to… do prvog skretanja koje vodi na rutu kuda ne ide normalan svijet. Sjetio sam se lokalne ceste kroz Stupnik (Donji cini mi se) kod Zagreba, = sve fleka na fleku. Truc-truc, malo po malo i izadjoh na sve bolje puteve… DDR, uz istocnu granicu je stvarno dobar region za motor. Shume, brda, krivine…Meni temperature bijahu ujutro oko 4 do 6 C, posle do 11-12, a ja izvadio ulozak iz jakne, a mrsko mi da ga oblacim. I tako, i pored raznih grijalica… smrzao sam se kao pi. I tako, sve skupa nekih 4500 km, potrosih 850 ml ulja, oko 300 L benzina, 20 cevapa, nekoliko bureka… Kad sidjoh konacno s motora, onako smoren s upalom dupeta, rekoh dosta mi je vala motora za mjesec dana.