K'o sto sam obecao da se predstavim u vise od 255 slova...
Nikad u zivotu nisam vozio motor, i da mi je neko pre 5-6 godina rekao da cu to raditi reko bi mu da je lud.
Vec duze vreme pokusavam da nadjem ventil od uzurbanog zivota i rada (na TV okruzen raznim likovima...)
Probao sam razne stvari da radim u slobodno vreme i nista me nije dugo drzalo. Da se razumemo-nisam nikakav adrenalin manijak.
Shvatim da mi je potrebno da se udaljim od svih tih likova, stresa, guzvi u gradu. Da malo odzujim u prirodu. Otvoren put, vetar, sunce, priroda. Saberem oduzmem - motor. Kazem sebi: ma jel si lud, pa ti nikad nisi seo na motor! I onda opet nesto racunam-pa sta i ako nisam. Gomilu stvari u zivotu nisam radio pa sam ih naucio. Na kraju ja i ne planiram da budem apsolutni sampion motociklizma.
Naravno, bilo je ljudi u okruzenju koji su mi se smejali, oni vise nisu u okruzenju...
U poslednjih 2-3 meseca sam poceo ozbiljno da razmisljam o motoru kao pravom izvoru srece i zadovoljstva (pored 'ladnog piva u avgustu).
Naletim na Vas forum i otkrijem riznicu informacija i pocnem da gutam sve zive podatke, adrese, cene. Odusevi me koncentracija normalnog sveta na jednom mestu (bar koliko mogu da provalim iz postova).
Imam gomilu pitanja za Vas i uskoro cu ih postaviti po forumu.
Za pocetak: dal sam ja stvarno normalan sto ocu sa 3 banke da ucim da vozim motor?
Hvala unapred za iskrene odgovore.
Uzdravlje