Ide jedna slika nastala pre četri zime.

Jarane ti znaš zašto si se rodijo, svaka čast. Fotke su odlične. Pozdrav.

Putopis je odličan, a i motor neizgleda loše. Pozdrav.

Svaka čast, motor dobro izgleda. Neka je sa srećom.

Ma kupio čovjek takvu "PRVI MOTOR".

Pozdrav bajkeri, kako i sam naslov kaže potrebna je mašina za Hondu Dominator može komplet ili u djelovima ( klip, bregasta, klackalica i itd...) Ovo je potrebno mom komšu, da pomognemo čovjeku. POZDRAV.

VRATIMO SE TEMI

Svaka čast motor ti je ko čaša. Švica je švica. Honda je honda.POZDRAV.

Svaka čast, fotke su prva liga. Spremaj se za "Istočni front". POZDRAV.

U Mužlji je uvjek dobro. pozdrav.

Malo zimskog Romanijskog ambijenta;

Iskreno nego šta! Ja u svoju Hondu sipam kastrol 15-40 i stvarno nikad nisam kupio peti ltar da bi dosipao a ulje mjenjam na 5.000km koliko naspem toliko i ispustim. Što nemora značiti da neki motori ne valjaju ako moraš malo dosuti ulja. Svakoj mašini ne odgovara isto ulje to svi znamo jer je bilo dosta diskusija na forumu i tako dalje trallaallaa.... Reći ću vam svoje lično iskustvo sa Škodom Oktavijom A5 tdi 140 ps kada sam otišao na prvi servis na 7500km ona je potrošila skoro dva litra ulja a novo vozilo. Sve zavisi od konstrukcije mašine i znam prijateljE koji dosta voze mlađe motore i dosipaju ulje u njih, tako da nemora značiti ako neki R na stazi vrti stalno preko 10 000 obrtaja neđe malo potrošiti ulja. Vratimo se temi

Ovu temu sam odlučio da postavim na forum, u nadi da će vlasnici svoih ljubimaca biti iskreni prema sebi i drugima, i reći marku i model motocikla koji je pregazio 100.000 km. Nemora to biti trenutni motor koji posjedujete, može biti motor koji ste ranije posjedovali. Ova tema ima za cilj, da vidimo u kakvom su stanju pojedini modeli posle pređenih 100.000 km. Bila bi i poželjna slika motora i koja rječ o motoru npr. u kakvom je stanju, dali troši ulje, da li sa tim motorom smijete putovati na ture od nekoliko hiljada kilometara jednom rjerčju da li mu vjerujete da vas neće iznevjeriti. Evo ja ću prvi da kažem nešta o svojoj Hondi cbr 1000 f iz davne 1992 godine koja je pregazila stotku. Na motoru za sada nisam imao kvarova, ne troši ulje, za sezonu prelazim oko 15.000 km kod mene je četvrtu sezonu uvezen je iz švice sad zasad je dobar " zlo da nečuje" Evo par slika: Samo slobodno i iskreno.

Sa Žabljaka okređemo preko Durmitora nekih pedesetak kilometara do Plužina i dalje na granicu prema Foči. Put preko Durmitora me najviše fascinirao na cjelom putu, mada ti prevoji oko 2000 m nadmorske visine u opšte nisu za moj motor, put je izmišljen za endura. Slike sve govore.

Šta reći za Žabljak i Crno jezero nego ljepota u boga. Samo je malo puno 2 eura po osobi ako neko želi da prošeta do Crnog jezera jer se nemože prići motorima.SLIKE

Posle krađeg predaha u gostioni u Šavniku krećemo uskim putem prema Žabljaku. Šavnik je sasvim jedno malo mjestasče sa nekoliko desetina kuća. Put prema Žabljaku je loš ali su predjeli prelijepi, ma da se gradi nova magistrala koja će povezati Boku kotorsku sa sjeverom Crne Gore odnosno sa Žabljakom, a do tada idemo ovim uzanim putem gdje prosječna brzina ne premašuje 40 km/h, ali vrjedjelo je. Slike govore.

Iz Petrovca odlučujem da okrenem preko Petrovačkih strana prema Skadarskom jezeru pa zatim prema Podgorici, Nikšiću pa za Šavnik jer je Šavnik jedino mjesto u Crnoj Gori u kome nisam bio, a za njega sam čuo u crnogorskoj seriji Đekna. Vožnja po Petrovačkim stranama nije loša ko voli zavoje mada ima i opasnih zavoja i treba biti oprezan. kafa na Skadarskom jezeru i pravac Šavnik. Slike sve govore.

Posle provedenih pešes dana na moru djeca hoće kući ( šta sad ???). Moji dolaze po djecu, a ja na moje insistiranje sa Vedranom odklazim u Petrovac gdje planiram ostati koi dan i vratiti se preko Žabljaka i Durmitora kući. Bilo je povuci potegni kako će djeca ostati par dana bez majke , pa smo tako za tih par dana potrošili više novca na telefon nego na gorivo za motor.U Petrovcu su bili isto moji drugovi iz studenskih dana pa na njihov poziv i krećemo ka Petrovcu. Rano u jutro smo krenuli preko trajekta za Petrovac. Putovanje do Petrovca je bilo lijepo jer smo poranili da izbjegnemo vrućinu i gužvu u saobraćaju. Nemam više strpljenja da pišem u Petrovcu je bilo dobro idu fotke.

Ima dosta napravljenih slika, ali su mahom porodične djeca i sl., pa da ih nepostavljam jer ipak mislim da im nije mjesto na ovom forumu.Ali nek idu ove;

Put iz Pazove me vodio prema moru u Baošiće. Prvo sam mislio da okrenem kroz Srbiju, pa da kanjonom Morače se spustim na more, ali sam odustao zbog dužine puta. Konačna je odluka usledila da idem kroz Bosnu da prećem preko nacionalnog parka Sutjeska i da se spustim preko Trebinja za Herceg Novi , a zatim u Baošiće. Na moru su mi već bila djeca i supruga tako da mi se ovaj pravac učinio i kraći i brži preko Tjentišta. Na Tjentištu sam bio negdje oko 8 časova u jutru jer sam krenuo po noći iz Pazove. Mnogi će se začuditi što vozim po noći motor ali meni to neprestavlja problem, pogotovo ako vozim poznatim putem. Na Tjentištu sam upoznao bračni par Slovenaca koji su vozili Varadera ( jedan od kandidata za moj sledeći motor) kada sam htio da napravim koju fotku na mom aparatu je signaliziralo da su baterije pri kraju, na ovom mjestu uspjevam napraviti samo par fotki iz već rečenog razloga. Nije mi trebalo puno da stignem do Trebinja gdje sam popio kafu i doručkovao. Posle kraćeg predaha iz Trebinja kređem prema graničnom prelazu za Crnu Goru, na crnogorskoj granici gužva, ali se ja ipak brzo probijam i dolazim na naplatnu rampu gje plaćam 1,5 eur ( to već rade godinama) za nekakvu putarinu u dužini od petnestak kilometara da bi se spustili do Meljina. I konačno stižem u Baušiće gdje počinje odmor sa djecom i suprugom ako se uopšte može nazvati odmor, oni koji su boravili sa malom djecom na moru to dobro znaju, ali bez djece ovo je sve ništa. Stiže par slika.

Iz Mužlje preko Zrenjanina i Novog Sada do Stare Pazove sam relativno brzo stigao, jer na odrećenim dionicama auto puta nisam žalio motor, hiljada u crvenom sve vam je jasno, ( baš neznam da čuvam gume ). Po dolasku u Pazovu prvo sam se dobro zagrijo kod Martina druga iz studenskih dana, a pošto je i on bajker morali smo do skupa. Prijatno me je iznenadila lokacija skupa fino uređen prostor sa dosta hlada stolovi klupe neki mali bazenčići namjenski pravljeno za neko "dernečenje". Potom saznajem da su to pravili Miloševićevi partijski drugovi za odmor devedesetih, " neka je nešta i ostalo lijepo posle njih". U kampu su se održavale bajkerske igre bilo je zanimljivo, ja nisam htjeo da uzimam učešće nego sam to posmatrao iz debele hladovine. Skup ko skup, nema se puno šta pričati hladno pivo ali ovaj put bez vrućih Mađarica za razliku od Mužlje. Ovom prilikom se zahvaljujem Martinu na gostoprimstvu i poklonima, mada sam morao da ponesem nešto i za svog komšiu koga je Martin upoznao kod nas na moto skupu u I.Sarajevu. Sad da ja nepišem markove konake evo par fotki, jer nekad slike više govore od rijrči.

Kada sam stigao u kam na mojoj Hondi cbr 1000 f na satu je stajala kilometraža od pređenih 99999km što sam i slikao. Tu veče je trebalo malo obilježiti ljubilej moje ceberke pa tako da smo ja i Rabaš ostali među zadnjim u kampu. Šta da vam pričam dobra svirka hladno pivo i dosta vrućih Mađarica i tako do sitnih sati. Organizatori su pripremili dobar doručak i sve je bilo uredu po meni, samo sam ja morao sutri dan da odem na moto skup u Staru Pazovu kod Gromova i svog druga Martina, pa sam otišao da promjenim gumu koja je već bila pri kraju. Do vulkanizera Takača odveo me je jedan od domaćina kome sam zaboravio ime ( to za mene ništa nije neuobičajno ) pa mu se ovom prilikom zahvaljujem. A cjena mjenjanja gume je bila " ma uzmi nam po pivo " dobri neki ljudi. U servis se pojavila i Alfa iz 1962 godine pa smo je tako radoznalo zagledali i slikali dok Tomo nije pitao ponosnog vlasnika da proba malo provozati vozilo, na moje čuđenje ponosni vlasnik je pez pola rječi rekao "probaj" još jedno iznenađenje za mene, kasnije komentar između mene i Toma je bio " baš su ovi Mužljaci neki staloženi i dobri ljudi". Na Hondu je stigla nova polovna zadnja guma i mogao sam nastaviti svoje putovanje sam za Pazovu a zatim za more. Evo još neka slika iz Mužlje. :-*

Pozdrav svim forumašima do sada nisam nikad pisao ni objavljivao svoja putovanja na forumu. Ali ovo putovanje uz veliko omišljanje ipak sam odlučio da objavim ako se može nazvati nekim putovanjem jer sam prešao oko 1600 km što ja smatram skromnim kad vidim da pojedini forumaši, oduše oni rjetki na svoim putovanjima pređu više kontinenata i oko 10 000 km. Ovako je sve krenulo, pošto sam ja član moto kluba IL PARADISO iz I. Sarajeva mi svakog vikenda putujemo na moto skupove širom stare juge, pa smo se isto tako zaputili i 20.8.2010 na skup u Mužlju kod Road Flyers-a. Sve je teklo po uobčajnom planu raspodjela ko gdje putuje na koji moto skup taj vikend. Za Mužlju krenuli smo Akši, Rudi, Rabaš, Tomo i moja malenkost Aco u bajk svetu poznati kao Roka, stim da sam ih ja čekao na Sokocu kod Peđe, jer nam je Peđina praonica glavna stanica za sva putovanja a i mnogi bajkeri svrađaju kod Peđe, o "PEĐA- SOKO" nemam vam šta govoriti malo je onih bajkera iz bivše juge da neznaju njega. Ja sam se spremio još dan ranije pun kofer i naravno tank-torba putovanje je moglo da počne. Nemam vam nešto puno pričati o putu i sami zante kakva je istočna Bosna puna lijepih predjela vrijeme je bilo lijepo idealno juro za vožnju bez magele. Sa Sokoca brzo stižemo do Konjević polja na benzinsku pumpu gdje pijemo kafu i sipamo gorivo. Posle kraće pauze brzo stižemo na granični prelaz Šepak između BiH i Srbije gdje okrećemo prema Šapcu. Pravo da vam kažem tu dionicu puta nešto mnogo i nevolim jer ima dosta policije i traktora i policajci i traktori znaju iznenada da izlete iz kukuruzišta na cestu i da prave neprilike. Stižemo do restorana Mačva gdje svraćamo na ručak i malo da se odmorimo. Posle ručka i odmora idemo prema Fruškoj Gori gdje nas čeka još jedan član Relja koji se priključuje i kreće sa nama za Mužlju. Put od Novog Sada do Zrenjanina malo je za mene dosadan samo pravo i gas, što ponekad može da bude umarajuće. U Mužlju stižemo oko 15 časova nakon pređenih 360 km. Domaćini nas fino dočekuju, piva, roštilj i sl. što meni teško pada ha..ha..

Ja volim istoriju i planiram da obićem nekad spomenike na Istočnom frontu naravno sa motorom ( to bi mi bila kruna nekog putovanja sa motorom ) , imaš dosta dobrih fotografija samo da si nam malo ovo prikazao sa bajkerske strane, a na to mislim sam put i dolazak na obale Atlantika odakle si krenuo kako si putovao i sl. Pozdrav.

Bože zdravlja vidimo se.