Ne mogu da opišem kako se trenutno osećam. Ljut i razočaran a nemoćan.
Taksisti jesu ti koji nam najviše idu na živce. Kao mšto reče Grof, ima ih svakakvih. Jedno je sigurno, vožnjom zaradjuju za život i ako žele da zarade taj jebeni dinar, moraju da budu i brzi i spretni i da udovolje putnicima. Generalno, mislim da nije problem samo u njima. Mislim da je problem u sveopštoj saobraćajnoj kulturi u našoj zemlji. Kod nas je žmigavac definitivno dodatna oprema. Ustupanje pravo prvenstva, bahanalisanje na putu, skakanje iz trake u traku, vožnja u alkoholisanom stanju, divljanje od semafora do semafora, zadnjačenje, sve u svemu veoma kurčevito ponašanje tipično za nas
Mislim da svako treba da podje od sebe, da sebe promeni. Ja sam preživeo direktan sudar, bez kočenja. Luda sreća i kaciga su mi spasle život. Čovek koji me je odvalio je imao 2.4 promila alkohola u krvi. Do tada, nisam imao baš čest običaj da nosim kacigu, naročito ne u Kamenici gde me poznaju panduri. Nije mi smetalo ni par piva da poopijem jer, Bože moj, siguran sam u svoju vožnju. Taj dan sam nekim čudom nosio kacigu i danas sam živ i zdrav a osiguranje mi je u potpunosti isplatilo odštetu, što ne bih dobio da sam bio pod alkoholom. Od tada, definitivno sam promenio neke svoje loše navike u saobraćaju.
Izvinjavam se ako sam se malo raspisao, ali treća žrtva u Novom Sadu.... što je mnogo, mnogo je. Treba nešto preduzeti.