Danas sam prepricavao drugarima, a sad cu i sa vama nesto da podelim. Bice to kratka prica, a ako nekog zanima bilo sta od puta i toga slicnog, slobodno...
Pre nedelju dana sam dosao sa mora i bilo je ekstra, tim pre sto sam isao motorom i u drustvu drugara. Priznajem, u momentu kad sam stigao u Baosic srce je vec bilo ispunjeno, tj. kako god da se tamo provedem vec sam bio zadovoljan. Da vas ne davim sa provodom na primorju, ono sto je vazno je put do tamo!
Nismo se puno naoruzali sa opremom jer su najavili suvih 40c sto naravno niko od nas ne uzima za gotovo, al eto, kroz glavu prodje ono: "gde cu sad sa ovim, kako da ponesem ovo, ma ko ga j...". Ono sto je jako bitno! motor mora da bude zategnut do jaja.
Pre uhuu i kusur godina sam sa roditeljima u CG isao kroz Srbiju i svi znamo kakav je put tad bio. Naravno, nije sad nista bolji ali vidi se da je nesto i radjeno. Zadnjih 10 god putujem kros Bosnu pa ne znam kada su ga na tim nekim deonicama ponovili. Od Ns-a do Boke rupu nisam video. Jedino sto me je izludelo je put kod Divcibara (Kosjeric i okolina), i jos dok je mokro! Oni mostici i krivine, uf, dosta sam se tu istrosio. Jako mi se svidja sto ponegde ima i duplih traka, dalo mi je slobodu da kratko nagazim, al samo kratko, posto nisam hteo da rizikujem s` saobracajcima. Tu malo, preko granice dozvoljenog
Da skratim... U povratku milicije koliko hoces, svih vrsta (presretaca, radara itd). U par situacija smo imali srece da nam ne pisu kazne. Kisa nas je pratila celim putem, pa smo pravili i dosta pauza. E da, nisam vam naveo, i Vule (drugar) i ja vozimo yamahe r6. Sad se pitate:"gde time na putovanje"! ali mogu vam reci da mi nije bilo naporno za ledja, nimalo!
Mozda da postavim jos neku fotku da imate jasniju sliku o cemu sam pricao! Toliko za sada. Mozda se setim jos neceg...