Čestitke za putopis...pošto i ja imam fazera interesuje me dali si ove box štange (crash bar) pravio ili si nabavio originalne, hvala i pozdrav.

Pozdrav prijatelju...ma moram prvo prodati da bih kupio, hvala na svim informacijama

Kren'o da obajdem Rafu, sinoć vidim sa Džumhurom nije mu dobro, hasta, pa rek'o red je...Uzeo kilu banana, pokile limuna, jedan šipak i sok namućenje da ga razgali. Strpam ponude za hastu u ruksak, uždijem ažbahu...prva, druga...sve do šeste, peglam krivine po Ivanu, milina brate i bez ševe 10 Celzijusovih. Naka gužva na cesti, haman dijaspora došla na Happy Easter, te ti svratim na benzinsku da naspem za cvaju, more mi bit zadugo, taman rek'o i kahvenisaću nehitim neće hasta Rafa nikud. I tako dok srkućem jednu produženu sa čašom vode i dva šećera haj' rek'o da se javim Rafi, nemogu samo bahnut nisam naučio..., taman na benzinskoj ima vifi đabe...trznem ga na Fejs nemaga, haj' rek'o na Vajber a AAA, nimukajet, kad on bolan Twita sa tetkom. Ko ima ona,tetka, naku raspuštenicu a ta ko biva zna lječit prirodno, a ako to ne pomogne kobiva umije ona i sihre skidat. Twita njemu tetka, moj Rafo to si ti meni nagrajso, gluho i daleko bilo, hra ptuh baksuz...Vidim ja šejtanska posla...đeću sad ja tamo Rafi da ga zateknem sa raspuštenicom a tu bi se i tetka našla. Nego ti ja posrćem onu produženu sa čašom vode i dva šećera, jajoj imena nakaradna, te uprtim one ponude te voz nazad kući. Brzo pređem iz moje Hercegovine u moju Bosnu preko Ivana, stignem kući umrak, Fazliju(Yamaha Fazer prim. prev.)pravo u garažu pa poleti ženi i djeci da ih obradujem ponudama, onim što sam ih namijenio hasti Rafaelu Nadalu i što vidiše daleka puta alnebi sudbine, nego se ponude nađoše na stolu moje domaćice. I sjedim nako nakauču i razgaljivam se Rafinim sokom namućenje i nešto dumam sam sasobom...sreća ja se danas vratih iz moje Hercegovine a šta da sam potego u Miami na turnir kad ono tamo Rafa, veliki Nadal, prekida meč kobiva hasta...e hrsuze jedan, eto ti ta tvoja raspuštenica i tetka, bolje nisi ni zaslužio.

Već duže vrijeme planiramo, moja supruga i ja, da napravimo jednu turu u pravo inostranstvo. Nametnule su se dvije ideje Venecija-Italija ili Balaton i Budimpešta-Mađarska, prevagnula je Mađarska. Planirali smo da put traje tri dana, jer duže nije mogao trajati zbog naših obaveza (posao, djeca...pare) i trebalo je to uklopiti, da ja dobijem dane od starog godišnjeg odmora, da dobije supruga slobodne dane od godišnjeg odmora, da vrijeme bude koliko toliko stabilno, jer nam je namjera bila da maksimalno uživamo. I to se sve poklopilo otprilike dana 05.06.2011. godine. Dan prije sam uspio uraditi servis na motoru, zamijeniti ulje i filter, Honda CB600F Hornet, a ne punu sedmicu prije sam namontirao nosač za kofer i kofer. I neka sad neko kaže da sudbina ne postoji, kad se sve tako lijepo složilo. Uvečer prije puta smo spakovali stvari u kofer i u ruksak. Dogovorili smo se da se sljedeće jutro budimo u 6.00 sati i ako ne bude padala kiša IDEMO. Hvala Bogu osvanulo je vedro sunčano jutro, slijedi kafica, brzi doručak i negdje oko 7.00 sati krećemo. Od navigacionih pomagala imamo kartu BiH i Evrope koja obuhvata i dio Mađarske gore do Balatona. Plan je bio ovakav: I dan: Sarajevo-Siofok na Balatonu (preko Bosanskog Broda, Donjeg Miholjca, Pecs, Dombovar, Siofok); II dan: Siofok-Budimpešta (sa razgledanjem Budimpešte)-Siofok; III dan: Siofok-Sarajevo Ukupno negdje oko 1300km, izbjegavajući auto put i vozeći samo po magistralnim i lokalnim putevima da bi imali što više za vidjeti. I poslije poljubaca rastanka sa ukućanima, krećemo. Rezervoar goriva sam napunio isto prethodni dan, tako da imamo još jednu brigu manje. Put do Bosanskog Broda protiče bez problema ako se izuzme magla dolinom Bosne, koja nas je dočekala već u Ilijašu i pratila skroz do Maglaja. U Bosanskom Brodu nadopunjavanje goriva i kafe pauza. Sljedeći odmor smo planirali da bude negdje kada pređemo u Mađarsku oko grada Pecs. Na granici BiH-HR (Bosanski Brod-Slavonski Brod) dočekala nas je poduža kolona vozila, koja čeka na prelaz. Dilema čekati uredno u koloni i usaftit se (prim.prev: oznojiti se i usmrditi), jer je već bilo dobro ugrijalo a mi u punoj opremi sa zimskim ulošcima i potkapama, jer je u Sarajevu bilo svježe jutro, ili napraviti se đon obraz i obići kolonu pa se pred kontrolnim kućicama uvaliti u kolonu, pa ako prođe-prođe. Odlučujemo se za đon obraz varijantu i bezobrazluk pobjeđuje, makar ovaj put, obilazimo kolonu i na Bosanskoj i na Hrvatskoj strani. Put dalje nastavljamo prema Našicama, i moj životni i moto saputnik (čitaj žena plave kose), koga praktično i ne osjetim u vožnji (kao da je rođena na motoru), pravi prvu fotografiju koja nam je bila interesantna, a motiv je bilo ovo gnijezdo rode koja je označila početak ovog puta u slikama. Ko zna zašto je to tako bilo. Poslije Našica praaaaavi Slavonski putevi nas dovode do Donjeg Miholjca gdje nema gužve, ali je kontrola dokumenata detaljna i ozbiljna, gdje zahtijevaju i da skinemo kacige. Na Hrvatskoj strani nam udaraju prve pečate u naše nove biometrijske pasoše i polako se upućujemo prema Mađarskoj strani. I tamo bez gužve, ali isto tako detaljna kontrola, sada već pregledaju i prtljag, uz pitanje „kamo ite“. Skidamo kacige i odgovaram „Balaton“. Slijedi pitanje koje ne razumijem ali ga ja sebi prevodim kao „koliko ostajete“, odgovaram „tri dana“. Dobro smo se razumjeli iako je pričao svako na svom jeziku. I Mađari nam udaraju pečate u pasoše, navlačimo kacige i nastavljamo dalje prema gradu Pecs. Meni je već prijatno neobičan ovaj krajolik koji je čista suprotnost bosanskim pejzažima, ovdje je ravno ko tepsija, putevi pravi ko strela, a zemlja je sva obrađena i zasijana pa nema ni komadića da je zapušten i zarastao. Isto tako su me oduševili i lokalni putevi po kojima smo mi vozili koji su u veoma dobrom stanju, kao i okolina puta koja je uređena. Poslije skoro 40km puta stižemo pred grad Pecs, gdje nas dočekuje prvi kružni tok i ja slijedim putokaz „Pecs det.“ koji sebi tumačim kao obilaznicu oko grada, što će se ispostaviti kasnije kao netačno. Poslije nekih kilometar puta nailazimo na sljedeću raskrsnicu i ja ne znam kuda dalje. Stajemo sa strane, vadimo kartu i prvog prolaznika pitamo (na engleskom) da nas uputi po karti dalje. On naravno na tečnom maternjem mađarskom objašnjava nam i pokazuje na karti da se trebamo vratiti na kružni tok, odakle smo došli, i nastaviti pravo kroz grad Pecs. Uz znakove pantomime zahvaljujemo se i vraćamo se. Prvi kontakt i utisak sa domorocima je: ne zna engleski al neznam ni ja mađarski, ali je bitno da je htio da nam pomogne i pomogao nam je što je i najvažnije. Uz još par zaustavljanja i traženja pomoći od prolaznika da nas upute dalje prema Siofoku, te uz njihovu pomoć, nalazimo izlaz iz grada i nastavljamo dalje prema planu. Čitava ova zavrzlama oko traženja pravog puta je trajala oko sat vremena, kojeg smo potrošili neplanirano, tako da ne pravimo pauzu nego nastavljamo dalje. I dalje se nastavljaju nama Bosancima interesantni pejzaži sa pravim cestama i nepreglednim prostranstvima obrađenih polja. Uz put srećemo dosta motora, pa onda ogromnih traktora koje prvi put u životu vidimo, bilo je tu i Lada, Peglica, Trabanta, Wartburga koji nama privlače pažnju jer ih nismo odavno vidjeli na cesti kod nas. Još jedno interesantno iskustvo za nas su ove prave ceste sa prevojima, koje izazivaju jezu kada se stigne na najvišu tačku i dalje se ne vidi kuda put vodi. Ove pravce žena koristi i da napravi poneki autoportret. Ili da dokumentuje da smo se pridržavali ograničenja brzine 64km/h na 3000o/min u 6 brzini, i da je Hornetu motor toliko elastičan da sa dodavanjem gasa poleti kao da je u prvoj brzini. Dalje se redaju gradovi Dombovar, Tamasi i na kraju Siofok gdje stižemo oko 16.00 sati poslije 500 km puta, 9 sati vožnje sa jednom pauzom, i ne tako umorni i ukočeni kako sam ja očekivao. Nekoliko adresa za smještaj sam našao na booking.com ali ništa nismo unaprijed rezervisali, nego kada smo stigli odabrali smo ovaj prelijepi smještaj, apartman za nas dvoje i motor ispod vrbe. Poslije nešto vremena, dok smo došli sebi, ostatak dana smo iskoristili da se upoznamo sa gradićem Siofokom i obalom jezera Balaton. Jezero je ogromno i više podsjeća na more nego na jezero. Tu su i stari ljetnikovci koji su nadživjeli sve ovo vrijeme. Ono što nas je posebno oduševilo je park sa svojim ljepotama i stvarno slika govori više od hiljadu rijeći, pogledajte... Na drugoj strani mjesta nalazi se ova interesantna karting staza. To je sve stalo u prvi dan našeg putovanja. Vrijeme je i dalje bilo promjenljivo, malo kiše malo sunca, ali je bilo toplo čak 32 stepena Celzijusa, pa se niko i ne sklanja od kiše. Slijedi odmor sa Nolanom u društvu. Sutradan smo planirali da otputujemo do Budimpešte, koja je bila na nekih 120km od Siofoka, opet lokalnim putevima. Prva stvar je bila da nadopunimo gorivo, koje je bilo dosta skuplje nego u Bosni. Ovdje je 1l benzina 95 = 396Hft (1 Euro=250Hft) a sipanje je izgledalo ovako. Da se ne prospe ni kap... Usput okolina benzinske stanice izgledala je skoro kao park uredno i lijepo. Nije nam trebalo dugo vremena da stignemo u Budimpeštu po ravnim i pravim putevima, i prvi susret sa metropolom je izgledao očaravajuće, široki bulevari sa zgradama iz davnih vremena. Poslije vozanja po Budimpešti, odlučujemo da se zaustavimo pored ove interesantne zgrade. U tom momentu nismo ni znali da je to Buda Royal Castle. Popevši se uz neke stepenice dočekao nas je ovaj veličanstveni prizor. Obilazeći dalje ovaj zamak nailazimo na niz interesantnih detalja. A pogled se pruža unedogled. Znate šta Sarajevo je veliko, ali je Budimpešta ogromna. Razglednica za buduće unuke, ako bog da...da vide kako su izgledali nana i dedo, nana u četrdesetprvoj a dedo u pedesetoj. Nailazimo i na ovog sokolara... pa na ove restauratore...interesantna neka tehnika za produženje života ovih lijepih starina. A ovo smo zabilježili u muzeju marcipana, i ova ogromna torta je sva jestiva. Stari dio sa restoranima i lokalima... Pravimo pauzu u jednom od njih da se malo osvježimo iako uopšte ne osjećamo umor jer nam je sve novo i interesantno kao maloj djeci. A u lokalu dekoracija-golotinja... Poslije osvježenja nastavljamo dalje mostovima Budimpešte preko Dunava...pa malo u Budim pa u Peštu, pa u Budim... Dok smo se vozikali nebo se zatvorilo i stigla nas je kiša negdje kod trga heroja. Sklonili smo se u Burger King i uzeli nešto da prezalogajimo. Što bi naš narod rekao „Očima radost, guzici žalost“... ali se nema šta prigovoriti na cijenu, ove dvije porcije „chicken nougets“+ pomfrit + cola = 1000Hft (4 eura). Ali pošto smo bili gladni dobro je došlo da povratimo dušu. Spokojan i zadovoljan poslije hrane i fantastičnog dana. Pošto je nevrijeme još trajalo zadržali smo se neplanirano dugo, i tek kasno krećemo nazad za Siofok. Već je mrak i do Siofoka nas kiša spira nekoliko puta, ali je toplo i u Siofok stižemo negdje oko 22.00 suhi. Jedino su na Hornetu vidljivi tragovi nevremena, blato i prljavština. Poslije večere idemo na spavanje sa uspomenama na bogato provedeni dan. Sutra ujutru, poslije doručka i spremanja stvari, slijedi čiščenje motora od jučerašnje kišne avanture, pa se malo i lanac podmazao, a okom se tražio krivac koji mi je na sve to usrao motor, pa kako čovjek da voli ptice. Pošto je „čistoća pola zdravlja“ a i da domaćini ne pomisle da smo varvari, krpe i otpadci u smeće. Posljednje pripreme za povratak ... I Hornet je spreman. U povratku opet ravnica, polja i opet nam je to sve bilo interesantno, i kao da to vidimo prvi put. I opet roda u povratku. A onda, kod Dervente, odmor na domaćem terenu. I tu se završava naše putovanje u slikama. Do Sarajeva poznati predjeli i i stižemo kući presretni što je sve prošlo bez problema, upoznali smo nove krajeve, napravili oko 1300 km čiste uživancije i prvog našeg zajedničkog iskustva dužeg putovanja na motoru u stranu zemlju, i ako bog da, sljedeća tura u Veneciju...

Hvala svima za pozdrave i dobrodoslicu.Zdravo. ;D

Pozdrav svima. Evo i ja da se predstavim, Nihad-47godina iz Sarajeva, i poslije 20 godina bez motora evo proradio "crv" ove godine i nabavio sam SUZUKI XF650, pa ako bogda da se vidimo na cesti, u dobrom zdravlju i raspoloženju. Sretno svima.