Sve je ukazivalo na to da će biti dan za pamćenje (u pozitivnom smislu)...pao dogovor, gospođa dala zeleno svetlo da mogu povesti dete na prvu "ozbiljniju" celodnevnu vožnju, pripreme kao za put oko sveta itd. Ali kao što to obično biva, kada misliš da su se sve kockice sklopile, stvari krenu u drugom smeru. Probudimo se kad ono mala jedva priča koliko se prehladila, daje sve od sebe da sakrije ali gospođa je neumoljiva...šta ću, krenem sam, računam nema smisla da se ne pojavim kada sam se već stavio na listu. Vreme fenomenalno, ekipa vrhunska ali što kažu nesreća nikad ne dolazi sama....stigosmo na parking DIS-a i dok smo čekali da pristigne ostatak ekipe, u trenutku dokolice, reših da zovnem drugara i kolegu iz Lazarevca obzirom da se dugo nismo videli. Kako je on takođe veliki ljubitelj motocikala, stvorio se na "mestu zločina" za 15-ak minuta u punoj opremi i pun entuzijazma, ali što reče Dee, najblaže rečeno individualac bez iskustva vožnje u grupi. Posle drugog neuspelog pokušaja da ga "zadržim" u koloni kod jezera reših da definitivno dignem ruke od odlaska na Ostrvicu i tako odosmo do Rudnika na piće pa nazad za Beograd. U svakom slučaju izvinjavam se svima koji su eventualno imali naprijatnosti i preuzimam odgovornost u potpunosti. Evo i nešto sličica...