part 2...
Već sam pisala o idejama i tada rekoh da ću kada uhvatim vremena napisati drugi deo priče....
Mnoga udruženja, asocijacije itd često zaboravljaju ili nedovoljno ozbiljno shvataju moć snage volontera...
U svim svetskim metropolama, na ovakvim eventima najveći deo „fizikalije“ iznose upravo mladi ljudi koji su tu da posao odrade najbolje što mogu...i što je najvažnije svojom voljom!
Veoma je bitno edukovati te ljude i u njima inicirati interesovanje, želju i preduzimljivost..
Na taj način volontersko telo postaje snažna mašinerija koja je od velikog značaja za bio koje masovno okupljanje, posebno kada se radi o skupu ovakvog karaktera..
Ono što bih pomenula i što smatram da je važno kada je volonterski rad u pitanju jeste edukacija volontera... Šta pod tim mislim? Ipak su bajkerski skupovi okupljanja veoma specifičnog karaktera koji se izdvaja po odredjenim potrebama ( što pozicionim, što tehničkim, što nekim drugim) od klasičnih okupljanja...Ljudi koji žele da pomognu, da budu deo aktivnog tima moraju dobro poznavati „potrebe bajkera“ kao i hijerahiju unutar organizacionog tima kako bi sve moglo da funkcioniše bez preplitanja, haosa i pravljenja praznog hoda...
Mnogi Organizatori se pitaju kako da uopšte skupe volontere..... Mislim na ozbiljnu cifru volontera, ne na tetke, strine, kume i vesele drugare koji više smetaju nego što rade...
Volonteri imaju svoj savez....
1. Treba kontaktirati savez i objasniti o kakavoj vrsti angažmana se radi....
2. Putem stalno otvorenih konkursa treba selektovati ljude koji vam se učine kao ozbiljni, odgovorni i korisni u ovakvom vidu angažovanja...
3. Ljude treba ohrabriti da iznesu i svoje ideje o tome kako bi unapredili samu organizaciju i na taj način ih motivisati da celu priču ne doživljavaju samo kao posao koji treba skinuti sa grbače....Samim tim što se javljaju kao volonteri polazimo od osnovice da su tu došli voljni, no nije uvek sve baš tako, te treba voditi računa...