Sticajem okolnosti tom ulicom često prolazim (u Kotežu mi žive tast i tašta) i uvek se trudim da vozim po ograničenju, koje je 40. Međutim, uvek ima ludaka iza koji mi ablenduju i sviraju ili pokušavaju da preteknu jer oni, Bože moj, žure! Samo mi nije jasno gde, jer se svi ti putevi završavaju u Kotežu (nisu prolazni za druge delove grada). Juče mi reče ženin sestrić, koji btw vozi skuter, da je izgledalo strašno. Možda zvuči morbidno, ali baš volim što je video prizor sudara, jer smo svi imali problem sa njim oko nošenja opreme. Otac ga je uslovio ugovorom (pisanim), da ako ga vidi bez opreme na skuteru, može odmah da vrati ključeve a skuter ide na doboš. Momku bih želeo da se oporavi koliko god je moguće posle tako stravičnog pada.