prvo da se zahvalim svima na recima podrske i ohrabrenja. Iako sam iz zdravstvene struke, uzgred svi me pljuju kolege,, najvise mi gode reci od mojih bajkera. Godine nisu bitne, samo zajednicka ljubav prema motorima. Dugo vozim motor, od 1982, prosao sam puno svuda i svukuda... ali tu je bio na putu covek koji je uradio nesto nezamislivo i eto tu ispred kuce takoreci, mogao sam da dusu polozim sv.Petru na istinu.
No, verujte da me ruke ne boli skoro nista, ali ova dva rebarca puknuta to je bol. Svaki udisaj pokret... Proci ce to sve, ali kako se sada ohrabriti i voziti motor, kada nasim ulicama voze ljudi pod dejstvima raznih stvari, a posebno ludila poteza, ili kako da te obore ili kako da te izguraju sa puta,ili da nece da se pomere... joj znate svi vi ovo kao i ja samo za 400000km za 3 godine svasta prodjoh.... ali ovo .... kao da sam se zaleteo u zid...
Braco, pazite i dupla koncetracija 100% vremena na motoru!!! I to ako je dosta...