Pozdrav

Ovo je OK. Ja vas cekam u Ohridu i vodim vas kroz Albaniju, tako da sljedeci put znate kuda treba da idete... :wink: Povratak preko Zabljaka je jako lijep, put i nije nesto, ali je zato priroda fenomenalna. Samo gas...

Pa to je to ljudi, kad idemo... :shock:

Djuro, odlicna kupovina, steta sto nisi bijele uzeo...

I ja sam nezavisno od vas pronasao ovaj Garminov mali bluetooth uredjaj, ali je on u Hrvatskoj oko 500 eura. Obecali su mi dobri ljudi CD sa mapama za SCG, Hrvatsku, Bosnu i Sloveniju... :wink: Ako ce to neko da kupuje ili ga ima negdje jeftinije, rado bih ga uzeo. Imam iPAQ 6340 pa bih ga koristio sa tim...

Evo, malo slikica... Ja na motoru Ovdje se ne vidim bas dobro... Moja zena, Vlatko i ja...

Nije te niko ni tamo izazivao... Anyway, welcome...

welcome

he he he ... Welcome... Vidimo se soon... :wink:

E da, jos nesto. Sva ova putovanja sam prosao sa zenom, i licno mislim da ne bi bila tako dobra da sam bio sam.

Evo da malo vratim staru temu u zizu interesovanja, pogotovo sto se proljece neumitno blizi. Nesto slicno i ja planiram sa svojom ekipom, ali smo mi slobodni tek u septembru. Treba odraditi sezonu, pa onda putovati. Naravno, pripreme su mnogo duze nego sezona, i za sada smo samo odredili rutu. Sto se tice Djurovog predloga, mislim da je OK, mada, kada se vec spustis do San Sebastijana imas strasnu priliku da pogledas Portugaliju, u koju nisam bio, ali je bas to ono sto smo planirali za ovu godinu. Kompletna Baskija je prelijepa. Tako kazu oni koji su bili, a i po slikama se da zakljuciti da su obale na Atlanskom okeanu fantasticne. Znaci od San Sebastijana bi trebalo ici prema Vigu i La Korunji, a samo par stotina kilometara dalje je Porto, a novih par stotina dalje je Lisabon... Ovako se moze i do Afrike, ali kad ste vec tamo, mislim da je bolje to vidjeti nego ici preko Minhena i Svajcarske gdje mozete poci i preko vikenda. Iz Lisabona nastavite prema Gibraltaru, pored kojeg prodjete, jer mi je glupo da se maltretiram oko vize da bih ostao pola sata u tom dijelu Engleske. Zatim dolazi fenomenalna Marbelja i predivna Malaga rodno mjesto Pabla Picassa... Ovaj dio Spanije znam iz licnog iskustva, a najfascinantniji grad, po meni, je Cadiz. On je najblizi Portugaliji, a u ovom redosljedu koji sam vam naveo, on dolazi prije Gibraltara. Kada iz Portugalije idete prema Cadizu, prolazite kroz jos jedan biser Spanije, a to je Sevilja. E sad poslije Malage, ne treba vise ici uz more, jer je taj dio dosta ruzan jer prolazite podnozjem Sierra Madre i ta obala je stjenovita i vise lici na Teksas nego na obalu Sredozemnog mora. Dakle iz Malage treba ici na Granadu, a odatle mozete na Madrid pa na Barselonu, ili na Alicante pa onda na Barselonu. Preporucio bih Alicante i prelijepu obalu i turisticka mjesta koja su u nizu do Valensije... Malo sam se zanio... Anyway, putovanje motorom, ma koliko to izgledalo kontradiktorno, je sporije nego kolima, i prosjecno kretanje je oko 60-70 km/h. Da putovanje ne bi bilo prenaporno, treba dnevno prelaziti oko 350 kilometara i poslije 3-4 dana napraviti pauzu od bar jednog dana. Po Chalinom cjenovniku putovanja, koji se inace pokazao kao najtacniji, putovanje motorom zajedno sa suvozacem staje oko 100 eura dnevno. Moze i dosta ispod toga, ali recimo da je to cijena na koju treba racunati... :wink:

Onda se vidimo... Vjerovatno ce se ici kroz CG, pa kroz Albaniju, Makedoniju, pa onda ulazak u Srbiju, pa vjerovatno oko Kopaonika, ili preko Zlatibora ponovo na CG... :misli: O detaljima cu sve obavjestavati i na ovom forumu... :wink:

Odlicno, odlicno... :kul:

Nema na cemu. Volio bih da i za vas organizujem nesto slicno, naravno ne u junu, nisam mazohista... Postavicu jos neke ture po Crnoj Gori koje sam odvozio, tako da mozete da birate kuda da idete... :wink: Uskoro ce i biti online www.moto-montenegro.com pa ce tamo biti svega...

Ma pritisla neka zima i kisa, evo vec dva dana kako nisam vozio motor...

Ljudi, samo se skupite, pa ja cu to organizovati za 10 minuta. Dao sam vam cijene koje vas ocekuju, i mozemo se naci u Mojkovcu, a odatle pravo kanjonom na Zabljak...

Posto kisa ne prestaje da pada, pokusacu da vam docaram kako je bilo u devetom mjesecu prosle godine, kada smo nas 20-tak isli na splavarenje rijekom Tarom. Ekipa je uglavnom bila iz Splita, izuzev mene, moje zene i tomee-a iz Cakovca... Dogovorili smo se za ovaj izlet pocetkom devetog mjeseca, I poslije nekoliko dana ga I realizovali. Prethodno sam obezbijedio sve neophodno da bi ovaj izlet bio nesto jako lijepo na zavrsetku moto sezone. Na sve sam mogao uticati, ali na vrijeme nikako. Ipak, za vrijeme odlaska do dogovorene destinacije, I za vrijeme raftinga, dan je bio pravi ljetnji. Problemi su nastali kada je trebalo da se vracamo, jer kisa nije prestajala do pred kraj naseg putovanja. No, idemo redom… U petak sam se cuo sa Niksom, I sve je teklo po planu. Obezbijedio sam im smjestaj u Baru po cijeni od 10 ili 12 eura po osobi, vise se ni ne sjecam, u jednom malom hotelu koji ima cuvani parking. Docekao sam ih u Budvi u vecernjim satima, a oni su stizali u vremenskim razmacima, u zavisnosti koliko ko smije dati gasa... Poslije dolaska u Bar, prvo su se smjestili, a onda smo otisli do grada I do cuvene picerije PULENA, gdje su se okrijepili I probali nadaleko poznato niksicko tamno… Ujutro smo krenuli oko 8.30, uz laganu voznju I zaustavljanje na nekoliko interesantnih mjesta prosli smo Skadarsko jezero, Podgoricu, kanjon Morace, Kolasin I dosli do Mojkovca, odakle smo skrenuli prema Zabljaku. Put nas je vodio kroz Kanjon Tare, koji je poslije kanjona Kolorada, drugi u svijetu po visini. Inace, rijeka Tara je duga oko 140 kilometara, a dubina kanjona na nekim mjestima iznosi I 1300 metara. Put je sasvim solidan, vrijeme toplo I stvarno se moze reci da smo uzivali. Na 10-tak kilometara od cuvenog mosta na Djurdjevica tari stajemo I skrecemo kod nasih domacina koji su sve pripremili za rafting. Mjesto se zove Splaviste I tu ostavljamo motore I licne stvari koje cuvaju ljudi iz ekipe koja organizuje splavarenje. Cijena ovog aranzmana je 50 eura I u nju ulaze hrana, pice, odijela za rafting, voditelj camca I prevoz od zavrsne tacke splavarenja do pocetne. Posto dugo nije bilo kisa, voda na rijeci je dosta niska, pa samo splavarenje je bilo vecini dosadno. Kazu nam da treba doci u 5-om ili 6-om mjesecu, I da je onda kao borba za zivot. Ipak, meni se vise ovako svidja… Krenuli smo, obuceni kao ronioci sa bocom neke kajsijevace I vrecom hladnog niksickog piva. Vec na pola puta je bar trecina bila pijana, a kasnije su im se I ostali pridruzili. Prolazak kroz ovaj prelijepi kanjon je bio zaista fenomenalan. Ostaci starih mostova, utvrdjenja I rjecice koje se ulivaju u Taru su se stapali sa ovim krajolikom. Poslije sat I nesto vise, dosli smo do rijeke koja se uliva u Taru, praveci prelijepe kaskade na uscu. Nedugo zatim smo stali I obisli Manastir koji se nalazi uz rijeku I koji je skoro obnovljen. Vecini gostiju je ovo bilo prvi put da su usli u neki pravoslavni vjerski objekat. Nastavili smo poslije nekih pola sata, mirnom vodom do naseg odredista, gdje su nas cekali dzipovi I mini busevi za povratak u kamp. A tamo, hrana postavljena po stolovima. Navalili smo na razne pite, sireve, kisjela mlijeka I hladnu jagnjetinu. Taman toliko da dodjemo sebi od onog alkohola I da mozemo lijepo sjesti na motor I odvoziti se jos 30-tak kilometara do Zabljaka. Na Zabljaku, gradu na najvecoj nadmorskoj visini, cekale su nas sobe u privatnom hotelu MB. Cijena je bila 16 eura po osobi, sa doruckom. Cakule su se otegle do duboko u noc, a ujutro nas je cekao povratak, koji nam nece bas tako lako pasti zbog veoma jake kise. Krenuli smo oko 10 sati, odlazuci polazak, nebi li se vrijeme smilovalo. Nista nije pomagalo, I vec do Savnika, koji je na oko 50 kilometara od Zabljaka, svi smo bili mokri. Nisu nam pomagala ni kisna odijela, ni razni oblici kesa I ljepljivih traka oko nas. Jednostavno, curilo je sa svih strana. Nekako smo se dovukli do Niksica I stali da se odmorimo. Kisa je I dalje padala, a mi smo se tu I rastali. Splicani su otisli preko Trebinja na Dubrovnik, a ja I moja zena, preko Podgorice, kuci. Cim smo izasli iz Niksica, kisa je prestala da pada. Po Niksinom kazivanju, isto se desilo I njima, tako da je ostatak puta bio OK. Na kraju smo jednoglasni bili da ovo treba ponoviti, I mozda probati u 6-om mjesecu, kada ce adrenalin proraditi svom jacinom… Evo i mape...

Bio sam tamo 7 dana... :thumbs_up: Ne mozes da vjerujes kako je lijepo dok ne podjes... Ista stvar je i za oblast Cinque Terre, to se jednostavno ne moze opisati. To su gradici u kojima ljudi normalno zive i koje ne tangiraju brojni turisti koje prolaze pored njih. Oni imaju svoje tradicionalne restorane, a svaki od njih ima svoje vino. Vinogradi se nalaze na obroncima brda oko gradica, a mjestani beru grozdje tako sto imaju specijalne liftove, ili vec kako da to nazovem, jer je strmina prevelika da bi se to moglo normalno raditi... Sobe se iznajmljuju u kucama i postajes pravi zitelj tog grada... Fenomenalno...

Naravno...

Ljudi, shvatite vec jednom da su Nikolini tekstovi sveta knjiga. Procitajte i njegov putopis o Bugarskoj i znam da cete vec razmisljati i o tom putovanju. Ja sam sve to proucio i otisao i nisam se prevario. I mene interesuje tura po Rumuniji, i rado cu vam se pridruziti...

http://images.google.com/images?q=cinque+terre&hl=en&lr=&sa=N&tab=ii&oi=imagest http://images.google.com/images?svnum=10&hl=en&q=portofino&spell=1 Prvo link je za oblast pored La Spezie, a drugi za mondensko ljetovaliste blizu Genove... Uzivaj... :wink:

Pablo, mnogo ti je bolja ova druga tura, odnosno druga mapa. Nema potrebe da ides na jadransku stranu Italije. Iz Genove ides do La Spezie i onda skrenes na Pizu i onda prema Firenci. To se mora obavezno vidjeti. Svakako da se mora obici i Siena koja je blizu, i jos ako potrefis na konjicke trke, sto ti je i Chala naveo, onda si ubo pravu stvar. Od Firence do Rima mozes bilo kojim putem, svi su odlicni, a i putovanje Autostradom Del' Sole je lijepo, jer prolazis kroz prelijepe krajeve... Ja ti predlazem da obavezno ostanes par dana u Rimu, ali bi trebalo to isto da uradis i kada budes u Liguriji, znaci od Genove do La Spezie... U sljedecem postu cu ti pokazati par slika, pa sam odluci...

Posto se zima blizi kraju, natjerah sebe, da vam napisem par rijeci o mojem putovanju kroz Bugarsku I Tursku, jer ce se neko mozda odvaziti I krenuti tim putem. To sam odvozio u 5.-om mjesecu 2005.-te, samo desetak dana posto mi je stigao motor. U tih desetak dana sam ga morao razraditi, uraditi prvi servis I postaviti kofere. Zena mi je bila kod babe u Bugarskoj vec 20-tak dana, I trebao sam sto prije krenuti. 13.05.2005. Konacno sam sve sredio, postavio Givi kofere I kupio Tank torbu, napisao plan putovanja, razradio kilometrazu, jer je prvi dan trebalo da prevezem oko 1100 kilometara. Odlucio sam da krenem u 4.00 sljedeceg jutra. Po planu sam trebao biti u Burgasu oko 20 sati… 14.05.2005. Jutro je bilo svjeze I vedro. Temperatura oko 15 stepeni, ja obucen dobro I spreman kao nikada. Krenuo sam tacno na vrijeme I sve je bilo kako sam I planirao. Prelazio sam kilometre I brze nego sam mislio, no onda sam dosao do kanjona Morace I do temperature od samo 6 stepeni. Magla je bila toliko gusta da sam morao drzati vizir svo vrijeme otvoren. Srecom nemam problema sa sinusima, jer bi ovo bilo pogubno. Tako sam nastavio sve do Rozaja gdje sam prvi put vidio sunce toga jutra. I to zato, jer sam bio na visini od preko 1500 mnv pa sam samim tim bio iznad magle koja je pokrivala cijelu dolinu… Poslije kratkog odmora, nastavio sam dalje. Put me vodio za Novi Pazar, pa do Biljanovca, gdje sam skrenuo prema Kopaoniku. Prolazio sam podnozjem ove planine, a put je bio sasvim u redu. Nekoliko sela I velike obradive povrsine u zaledjima su davale veoma lijepu sliku ovog kraja. Tako sam prosao kroz Prokuplje I stigao do Nisa kojeg sam zaobisao kratkim auto putem u izgradnji. Nadam se da ce ga brzo izgraditi, jer ova dionica od Nisa do granice Bugarske je najlosiji dio puta. Veliki broj rupa, narocito u tunelima, primorao me da spustim brzinu na nekih 50-60 na sat… Srecom, veoma brzo sam dosao do granice koju je karakterisala velika guzva I mnogo kamiona koji su cekali red. Ipak, kada su me vidjeli sa motorom, pozurili su me, I cudili se kako ja cekam red… Carinik je bio vrlo ljubazan, dobro je govorio nas jezik, I sve je bilo gotovo za desetak minuta. Pitao me gdje idem I koji je razlog mog putovanja. Pitao me da li idem kao roker, jer sam motorom, a ja sam mu odgovorio da idem kao zet, jer mi je tasta iz Bugarske… Malo smo se nasmijali I sve je bilo ok. Putarina se za motore ne naplacuje u Bugarskoj, I za par minuta sam bio na veoma dobroj cesti koja je vodila za Sofiju… Pored Sofije sam prosao zaobilaznicom I izasao na auto put koji je vodio do Plovdiva. Brzine su mi bile sada mnogo vece, ali I odmor mi je trebao cesce. Od Plovdiva sam skrenuo ka staroj Zagori, a zatim pored Slivena prema Burgasu. Noc je vec polako padala, zena me zvala svakih 50-tak kilometara, a I ja sam jedva cekao da je vidim, jer bi to znacilo kraj ovom dugom prvom danu… U Burgas sam bio oko 21 sat, a ne oko 20, kako sam inace planirao. Bilo mi je dosta tesko naci skretanje za selo Jasna Poljana, pa sam kroz grad odvozao nekih 20-tak kilometara, dok mi nisu asistirali zenini rodjaci. Bilo je dosta hladno I u toplinu sobe sam uplovio oko 22 sata. Moj dolazak je propracen veseljem koje je zaliveno velikom kolicinom rakije koja je bila stvarno dobra. Uz obilnu veceru, lako sam zaboravio na umor… 15.05.2005. Citav dan sam proveo u setnji ovim zivopisnim krajem I selom koje se zove bas kao I rodno selo Lava Tolstoja, pa je njegova bista napravljena I ovdje. 16.05.2005. Dovoljno dugo sam bio bez motora, pa ga je trebalo malo I aktivirati, a I zena me stalno pozurivala. Odlucili smo da prosetamo obalom I obidjemo par mjesta u radijusu od stotinjak kilometara. Selo u kojem smo bili smjesteni je na 10-tak kilometara od mora, tako da smo vrlo brzo bili na veoma dobrom putu koji je prolazio pored sjajnih hotela uz obalu. Obisli smo Primorsko, Sozopol I Nesebar. Dok je Primorsko novi grad u kojem je turizam glavna grana privrede, Sozopol I Nesebar su dva prelijepa stara grada koja se moraju vidjeti. U Sozopolu smo I rucali, za sitan novac, a hrana je slicna Leskovackoj kuhinji, znaci jaka I veoma ukusna. Grad je jedan od najstarijih I najljepsih na crnomorskoj obali. Ispred grada se nalazi malo ostrvo koje se zove Sveti Kirik koji je povezan dugackim nasipom sa poluostrvom Skamni na kojem se nalazi Sozopol. Najstariji pismeni zapisi o ovom gradu se nalaze u starim Grckim zapisima iz 7-og vijeka prije nove ere, u kojima se kaze da je na ovom mjestu bio stari grad Apolonija, koji su osnovali Milecani I to 50 godina prije dolaska Persijanaca… Bio je srediste stare Grcke kolonizacije I stvarno se ima sto vidjeti… Nesebar je grad na ostrvu koji je takodje povezan sa kopnom jednom prevlakom. On datira iz kraja drugog milenijuma prije Hrista. Sacuvani su mnogi ostaci iz najstarijeg doba, a sa dvije strane se nalaze marine u koje uplovljavaju brodovi sa velikim brojem turista. Fantasticno… 17.05.2005. Danas opet odmaramo, jer sjutra krecemo na dugacak put, koji nas vodi do Istanbula, a onda polako I prema kuci… 18.05.2005. Posto smo se dobro naspavali I najeli, polako spremamo kofere I krecemo oko 11 sati. Imamo oko 350 kilometara do glavne tacke naseg putovanja, a posto idemo dobrim putevima, racunamo da cemo na odrediste stici u ranim popodnevnim satima. Oko 60-tak kilometara je do granice, I prelazimo je na velikoj nadmorskoj visini. Malo je svjeze, ali je sunce dosta jako I cim stanemo, odmah je vruce. Carinici na Bugarskoj strani se dive motoru, pitajuci da li je nov I koliko kosta. Prolazimo bez ikakvog zadrzavanja I stizemo na Tursku granicu. Tu nailzaimo na nesto vecu guzvu, ali dok smo platili vizu (10 eura), sve se vec normalizovalo. Poslije 15-tak minuta zadrzavanja u Free shop-ovima I mijenjanja nesto novca, odlazimo jako dobrim putem kroz cetinarsku sumu prema dolini u kojoj nas ceka auto-put. Poslije sat vremena lijepe voznje, bez ikakve guzve stizemo I prikljucujemo se na put Edirne-Istanbul… Krajickom oka sam primijetio da smo se prikljucili pored neke benziske pumpe, pomislivsi da ce ih biti kasnije jos, ali tu sam se presao, jer sam prvu sljedecu vidio tek prije dolaska u grad. Malo me bilo strah da necemo stici do pumpe, tako da kada smo je vidjeli, odlucili smo da tu malo I zastanemo I odmorimo se. Odlucili smo da probamo cuvenu tursku kafu, ali nas je iznenadio jako los kvalitet. Naime svi Turci su pili neki njihov caj, a ne kafu, pa smo I mi odlucili da probamo. Ovaj veoma jak napitak nas je okrijepio I dao snagu za nastavak putovanja. Od tada, gdje god smo stali narucivali smo caj, koji je slican Ruskom caju, ali mnogo mnogo jaci. Nastavili smo, sa malo straha, jer nas ocekuje 10-to milionski grad, u kojem rijetko ko govori strani jezik, a guzva u saobracaju je kao iz price. Usli smo u Istanbul u cetvororednoj koloni. Na jednom pokazivacu pravca je pisalo Blu Mosk I nastavio sam da idem prema tamo gdje je strelica pokazivala. Ostali natpisi su bili na meni nerazumljivom jeziku I tako se I nastavilo sve dok nisam dosao do nekog luksuznog hotela koji se nalazio uz sam bulevar u strogom centru . Imali smo srece, I tu smo se zaustavili da popijemo caj I pitamo za smjestaj. Hotel je bio sa 5 zvjezdica, a smjestaj je u dvokrevetnoj sobi bio 120 eura. Nismo htjeli potrositi toliko novca, pa smo samo ulicu nize naisli na veoma pristojan hotelcic sa 4 zvjezdice u kojem je cijena bila 40 eura za dvoje. TV, klima, jako lijepo I cisto kupatilo, I na samo 50-tak metara javna garaza gdje su nam cuvali motor za samo 5 eura za cijelu noc. Istusirali smo se, malo odmorili I u setnju. Grad je bio fantastican u predvecerje. Prelijepe dzamije na svakom cosku, osvijetljene vrlo profesionalno, ulicni prodavci, mnostvo butika I restorana, od kojih su oni tradicionalni najljepsi. Pogadjanje za cijenu u svakom ducanu I odlicna hrana, ne I mnogo skupa. Veliki broj policajaca na malim GS-ovima I u punoj ratnoj opremi… Odlucili smo da ponovo dodjemo u ovaj fenomenalan grad I ostanemo I malo duze… Kasno smo se vratili u sobu, a prije toga obisli I motor… 19.05.2005. Posto smo zavrsili sve formalnosti u hotelu, pokupili smo stvari, namontirali sve na motor, I krenuli kroz grad, kako bi prosli preko velikog mosta na Bosforu. Sam prelazak je kostao 3 miliona ili 3 lire, upravo je bilo ukinuto 6 nula, pa je odatle ovo bilo zbunjujuce, ali posto smo mi vec navikli na to, nije bilo strasno. Prelazak preko mosta je fantastican… Nastavili smo, ovoga puta kroz Aziju prema Ankari. Kod mjesta Kocaeli smo skrenuli I nastavili prema Bursi, prolazeci uz more. Prolazili smo kroz mala mjesta, bez guzve na ulicama, I posto smo bili sami, mojoj zeni je bilo malo nelagodno, dok nismo usli u Bursu koja ima 1.200.000 stanovnika. Na skoro svim balkonima su bile okacene Turske zastave, sve je bilo ukraseno, a mi nismo znali razlog tome. Saznacemo tek kad dodjemo u Canakkale. Presli smo oko 650 kilometara po jako dobrim putevima, djelimicno I novim auto-putem koji je planiran da ljude sa kontinenta vodi do najpoznatijih Turskih ljetovalista u okolini Izmira. Zasluzili smo dobar odmor I kada smo usli u Canakkale odusevilo nas je sto na svakom koraku imate hotele. Grad je bio prepun ljudi koji su samo pristizali trajektom iz Evropskog dijela Turske. Bilo je veoma zivo I mislili smo da cemo to vece prije spavanja, dozivjeti zivost prave sezone I guzve po ulicama kao u velikim gradovima. Ali, cekalo nas je iznenadjenje. Naime, 19.05. je drzavni praznik Turske I po starom obicaju, centralna proslava je u ovom gradu. To znaci da se ovdje sliva veliki broj ljudi, kako bi u dva tri luda dana proslavili ovaj praznik. To je rezultiralo da je bilo nemoguce naci sobu, pa smo morali kasnim trajektom preci na drugu stranu obale, kako bi tamo nasli kakav hotelcic. Vec je bila skoro ponoc, I nervoza se uvukla u nase redove… Na drugoj strani nas je cekalo malo mjesto sa svega nekoliko kuca I jednim hotelom u kojem smo jedva nasli jednu trokrevetnu sobu, u dosta jadnom stanju, ali bolje I to nego napolje. Tu smo I vecerali, upoznali se sa gazdom koji je znao malo Italijanskog jer je bio u Svajcarskoj na radu, I platili za sve oko 40 eura. Na kraju je sve dobro ispalo… 20.05.2005. Sunce je vec od ranih sati przilo. Danas nas takodje ocekuje dug put, a cilj nam je Plovdiv u Bugarskoj. Vozili smo se prelijepim predjelima, a kvalitet puta vise necu pominjati, jer je sve u najboljem stanju… Velike obradive povrsine nam pokazuju zasto ova zemlja ima veliki uticaj na cijene svih proizvoda I kod nas. Jednostavno su polja nepregledna, sve je obradjeno do samog mora. Obale su ruzne, pa je glavna grana poljoprivreda. Imamo malo problema sa veoma jakim vjetrom, ali sve je ok. Idemo prema auto-putu kojim smo I usli u Istanbul, I njime, samo u suprotnom smjeru, nastavljamo putovanje. Ulazimo u Bugarsku, bez velikog zadrzavanja I nastavljamo prema Plovdivu. Odlicne ceste, prelijepi predjeli I uopste, pravo uzivanje u voznji. Prije samog ulaska u grad, pocinje kisa koja brzo prestaje. Ulazimo I trazimo dobar hotel. Odlucili smo da ne zalimo novca, nego da nadjemo nesto stvarno dobro. Nalazimo hotel sa 4 zvjezdice u centru grada, ali nas obavjestavaju da nemaju slobodnih soba, vec da imaju samo skupe apartmane sa jakuzijem, barom, TV-om, luksuzno opremljene I moraju se platiti u eurima. Cijena 60 eura za noc sa doruckom. Naravno da nam to sve odgovara I odmah pristajemo. U okviru hotela ima garaza I parking koji je cuvan, a u holu besplatni interenet za goste. Poslije izivljavanja u jakuziju, odlazimo u grad koji je dosta velik sa zivim korzom prepunim mladih ljudi moderno obucenih. Jedemo u jako lijepom restoranu, vrlo jeftino, uz dobru muziku, I odlazimo u sobu odusevljeni I gradom I svime do sada vidjenim u danasnjem danu… 21.05.2005. Iz Plovdiva krecemo oko 10 sati I biramo put koji na karti izgleda dosta krivudav. Jutro je nesto hladnije, a mi pocinjemo lagano da se penjemo. Temperatura pada na svega 6 stepeni celzijusa, I tek tada shvacamo da prolazimo kroz Borovec koji je veliki skijaski centar I jedan od najpoznatijih na Balkanu. Hoteli sa 5 zvjezdica govore o gostima koji posjecuju ovaj dio Bugarske. Prosli smo pored Rilskog manastira, ali nismo svracali, jer je trebalo proci dodatnih 60-tak kilometara, a za taj dan smo planirali da stignemo do Ohrida. Zao nam je sto nismo vidjeli ove vjerske objekte, jer ih je preporucio Nikola_M u svom putopisu. Ponovo napominjem da su ceste sjajne, I put prolazi u ugodnoj voznji, a kako se spustamo prema Makedoniji I temperatura je sve veca. Granicni prelaz smo jedva pronasli, I nalazi se ponovo u nekoj planini na velikoj nadmorskoj visini. Na granici nemamo nikakvih problema, I poslije kraceg razgovora sa vrlo prijatnim ljudima nastavljamo kroz Makedoniju. Iskreno smo se osjecali kao da smo kod kuce. Na samom pocetku ovog dijela puta nailzaim na prelijepo vjestacko jezero, a zatim se redjaju divni krajolici dok prolazimo kroz ovu bivsu Jugoslovensku republiku. Prolazimo kroz Kocane gdje je sve pretvoreno u polja rize, kao da smo negdje u Vijetnamu, zatim kroz Veles, Prilep, Bitolu I na kraju skrecemo prema Ohridu. Dijelom idemo I auto-putem koji ne placaju motoristi. Stali smo da nesto pojedemo u okolini Bitole, I sve je bilo jako jeftino, a kvalitet prvoklasan. Slucajno smo odabrali taj restoran koji je na nekom vidikovcu izvise grada I nismo se pokajali. Kasnije smo vidjeli da je mjesto dosta popularno, jer je mnogo ljudi dolazilo specijalno da tu jedu. U Ohrid stizemo u vecernjim satima I uzimamo sobu u jednom obliznjem hotelu koji je bio dosta skup. Primjecujemo da smo medju rijetkim gostima, ali je sve u najboljem redu. 22.05.2005. Probudili smo se dosta rano I otisli u setnju. Ohrid I jezero su divni. Temperatura je vec u 9 sati bila oko 20-tak stepeni. Ocekivao nas je put kroz Albaniju, za koju su mi rekli da je u redu, ali to mi je bilo prvi put da idem tuda, pa me obuzela lagana nesigurnost, koju nisam smio pokazati pred zenom, jer bi onda sigurno odustali od tog puta… U gradu smo sreli lokalnog kolegu bikera koji nam je ponudio da mu se javimo kada budemo sljedeci put dolazili, kako bi nam on nasao smjestaj I pokazao stari grad. Inace on radi kao turisticki vodic, pa bi mu to doslo kao normalan radni dan… Ispricao nam je da ni u ludilu ne bi isao kroz Albaniju, I da su tamo ljudi losi, na svakom skretanju je policajac I da bih trebao spremiti po 10 eura za svakog od njih. Nisam se pokolebao, a I nije mi se islo oko Kosova, jer bi to znacilo novih 500-600 kilometara. Planirali smo da nam ovaj dan protekne u ugodnoj voznji od nekih 350 kilometara, sto bi bio pravi odmor poslije prethodna tri dana kada smo dnevno prelazili po skoro 700 kilometara. I tako je I bilo. Vrlo opusteno bez ikakvih problema, jako dobrim cestama smo se vozili do Tirane. Tu smo napravili gresku I usli u glavni grad Albanije koji je u stalnoj izgradnji, sa velikim kontrastima izmedju siromastva I kica novopecenih bogatasa. Poslije dobrih sat I po uspjeli smo da izadjemo iz ove ludnice I da se uputimo prema Skadru koji se nalazi na samo 20-tak kilometara od nase granice. Putovanje je bilo lijepo, po toplom vremenu, uz malo guzve I bez policije. Bilo ih je pored ceste, ali me nijedan nije zaustavio. Kasnije sam cuo da su dobili naredjenje da u sezoni ne maltretiraju strance. Super. Oko 17 sati smo bili na granicnom prelazu, platili 2 eura za prolazak kroz Albaniju I za nepunih sat vremena smo bili u nasoj garazi. Predjenih skoro 4500 kilometara za 10-tak dana je bilo za nama. Dosta jak tempo, tako da cemo ovo sigurno ponoviti…

Ne mogu sliku da postavim, u pomoc... :? Mislim na avatar

Ja nisam u konkurenciji...