Bio sam, ali vidis da Istru niko ne shvata ozbiljno kada su frke u pitanju...

Samo vas posmatram... ;D

Za sve nas odrasle u onoj najvecoj Jugi, ovo putovanje je ono pravo. Proteklih nekoliko godina sam bio u svim Ex-Yu republikama. Uglavnom sam, uvijek lijepo docekivan, bez ijednog jedinog problema. Naravno da se nisam eksponirao, niti je to moj stil uopste. Bio sam i u Splitu nekoliko puta, a posljednji put nekoliko dana poslije utakmice Buducost-Hajduk, kada je na obije utakmice doslo do napada na navijace i opstih tuca. Tada sam sam na motoru podgorickih tablica bio na Peljescu, Korculi i Bracu, naravno dolazeci i odlazeci iz Splita. Nakon koncerta U2 u Zagrebu, ja i zena smo na tom istom motoru provozali turu od Zagreba do Bara, svracajuci na Plitvice, u Sibenik i u Split na rucak. Da skratim. Nikakvih problema nisam nigdje imao... E sad, sto se tice tvoje ture, ja sam u Crnoj Gori i mogu ti sve isplanirati kroz moju drzavu. Naravno, bices gost u mojim lokalima, a za ostale destinacije mi moras dati neke smjernice i podatke o tome koliko bi htio da ostanes... Pozdrav

E, konacno doktore... Pa neka je sa srecom, pa da se namnoze po Zg-u... I samo GS ADV...

Bice, bice...

Slavna irska grupa nam je dolazila u komsiluk. Bilo je red otici I odgledati ovaj koncert, narocito, jer su najavljivali nevidjen spektakl, a prvi koncerti sa njihove evropske turneje su to I potvrdili. Srecom sam na vrijeme kupio karte za mene I moju ljepsu poovinu, a trebalo je jos obezbijediti smjestaj u Zagrebu I dogovoriti sa babama cuvanje male Jane. To je prvi put, da je za njenih skoro 3 godine, ostavljamo samu preko noci. Na kraju se ispostavilo da smo bezrazlozno brinuli, a ona je bila srecna I vesela, kao da je bila sa nama. Zbog svega ovoga smo odlucili da krenemo na dan koncerta, prespavamo jednu noc u hotelu I ujutro rano krenemo nazad. Vremenska prognoza je bila uglavnom dobra, ali smo ipak ponijeli I kisna odijela za svaki slucaj. Motor sam pripremio par dana ranije, dosuo ulja, promijenio kocnice I to je bilo to. Krenuli smo oko 6.30 dok je po Baru jos bilo sve tiho. Samo se par ljudi teturalo kucama poslije subotnjeg izlaska, tako da na ulicama nije bilo guzve. Lagano smo prosli nasu obalu, prebacili se trajektom, odvozili najnezanimljeviji dio do granice sa Hrvatskom, I tu naisli na nesto vecu guzvu. Posto smo motorom, nismo cekali red, vec su nas ljudi propustili I mi smo vrlo brzo krenuli dalje. Kao I uvijek, nikakvih problema sa ljubaznim granicnim policajcima… Dolazak do Dubrovnika, okupanog ranim jutarnjim suncem, je prvi flash u nasim glavama. Fascinantni grad uokviren morem sa usidrenim mega jahtama I putnickim cruserima nas budi I skrece misli sa jednolicnog zvuka motora I nedostatka sna koji nas pomalo muci. Odlicna cesta uz more nakon Dubrovackog mosta nas tjera na brzu voznju, I lagano dolazimo I prolazimo mali dio obale koji pripada Bosni I Hercegovini. Prolazimo pored polja u delti Neretve koja su zasadjena agrumima, a ciji vlasnici prodaju svoje plodove tik uz cestu. Tako stizemo I do Ploca, a odatle se penjema na auto put. To penjanje je malo potrajalo, pa se tek poslije nekih 30 tak kilometara ukljucujemo na A1 magistralu koja nas vodi sve do Zagreba. Auto puteve rijetko koristim na svojim putovanjima jer su nezanimljivi I jednolicni, I rijetko kada mozete uzivati u pogledima sa strane jer brzina ide cesto I preko 150 na sat. No, ovoga puta smo morali pozuriti, I zato smo koristili prednosti ovih brzih puteva. Ima malo guzve, ali mi motorom nemamo problema. Prolazimo Maslenicu koja je poznata po nenormalnim vjetrovima, idemo 6 kilometara dugim tunelom kroz Sveti Rok, I nastavljamo zaledjem primorja prema Zagrebu, u koji stizemo oko 16 sati. GPS nas lagano vodi do hotela u kojem nas ljubazno osoblje umjesto u dvokrevetnu sobu, koja je ranije rezervisana, salje u najveci apartman u hotelu za isti novac. Mislili smo da cemo se malo odmoriti, ali, bilo bi bez veze ne prosetati gradom I posjetiti par mjesta prije samog koncerta. Zato smo za pola sata vec napolje. Tusiranje nas je dovoljno okrijepilo I dalo novu snagu za obilazak. Odlucili smo I da nesto pojedemo, pa lagano taksijem na Maksimir… Guzva kroz grad je ocekivana, ali ljubazni konobari I osoblje svih lokala u kojima smo bili, kazu da je ovo nenormalno za Zagreb u ljetnjim mjesecima. Cini se da je I njih sve ovo iznenadilo, a podaci koje smo culi na vijestima govore o ogromnom novcu (8 miliona eura) koji su gosti ostavili po hotelima I restoranima. Zato su jednoglasni u tome da ovakvih spektakala trebaju sto vise I apeluju na gradsku upravo da nastavi sa praksom dovodjenja poznatih imena iz svijeta muzike… Mi smo imali karte za prvi koncert, a dobio sam ih zahvaljujuci mojem prijatelju Alenu iz Splita. Bila su to mjesta na istocnoj tribini, odmah pored velicanstvene bine koja je izgledala kao svemirski brod na ne tako lijepom Maksimirskom stadionu. Na mjesto dogadjanja smo stigli u osam sati I pet minuta, dok je predgrupa Snow Patrol zavrsavala svoj nastup. Usli smo bez ikakvih problema I guzve. Sve je bilo organizoano na najvecem mogucem nivou, a vijesti nakon koncerta govore da nijednog incidenta nije bilo. Iskreno nismo ni ocekivali da bi nam se nesto lose moglo dogoditi, ali se nikad ne zna u ovim nasim poimanjima koncerata I fudbalskih utakmica. Interesantan mi je tekst novinara Index.hr-a Hrvoja Marjanovica: Zaista smo prava vukojebina Da stvar bude bolja, poslije nastupa nije bilo izgreda. Možete li vjerovati? Nije bilo izgreda. Nitko nije razbio izlog, istukao stranca, ubio mladića, pozivao na zatiranje nacije ili preokrenuo Volvo srpskih registracija. Nevjerojatno. Pa to može samo čovjek nadnaravnih sposobnost (BONO)i. Zamislite samo taj kuriozitet. Je li uopće moguće održati koncert i ne propagirati mržnju ili nekog prozivati zbog izdajništva? Do jučer smo mislili da se takvo što događa samo u znanstveno fantastičnim filmovima o svijetu budućnosti u kojem napredna rasa "novih ljudi" u bijelim togama živi u utopiji. Vjerovali ili ne, moguće je održati koncert i poslije toga se ne vratiti kući nabijen negativnom energijom. Zaista smo prava vukojebina. Očito je da smo u posljednjih dvadesetak godina izgubili osjećaj za normalno jer ako je lajtmotiv cjelokupnog nastupa gotovo ekstatična reakcija na izostanak nasilja, onda zaista imamo problem i treba se zapitati što s nama nije u redu. Da, sto dvadeset tisuća ljudi na jednom mjestu ne podrazumijeva potencijalne izgrede bez obzira na što smo navikli. To se zove normalan koncert ili festival... Oko nas je bila ekipa iz Splita, a samo par sjedista dalje sjedio je Gibboni, maltretiran pripadnicama ljepseg pola... Malo iza 9 sati poceo je zvucno-scenski spektakl. Izlazili su jedan za drugim clanovi benda I na kraju Bono uz nevjerovatan huk sa prepunog Maksimira. Poceli su sa pjesmama sa najnovijeg albuma, koje su zvucale mnogo snaznije nego na CD-u. Kada je na red dosla Magnificent, nadali smo se da je to kraj tom bloku I da slijedi voznja po vanvremenskim hitovima irske cetvorke. No, prije toga, Bono je na Hrvatskom pozdravio sve u publici, a kada je time iscrpio fond poznatih rijeci, poceo je na svom maternjem, a na ekranu se odmah ispisivao prevod. Ozvucenje je bilo toliko dobro da se svaka rijec kristalno jasno raspoznavala, pa smo ga mi, koji bar malo razumijemo njegov jezik, razumjeli savrseno… Bono ne bi bi Bono, da I ovaj koncert nije iskoristio za pozivanje na pomoc ljudima koji je mogu tesko ostvariti ako se za njih ne zauzme neko ko ima uticaja u svijetu kao sto ga on ima. Govorilo se najvise o Burmi I nepostovanju ljudski prava, a na ekranu je govor odrzao I Desmond Tutu… A onda je krenulo… Beautiful day Elevation One Delirijum I hor od 60.000 ljudi. Nastavilo se tako sa starim hitovima, a jedini je prekid bio kada je Bono odlucio da otpjeva Edg-u rodjendansku pjesmicu, sto je publika prihvatila od sveg srca. Kraj koncerta je bio nakon skoro dva sata predstave. Ali, publika nije tako mislila pa ih je ogromnom bukom pozvala na bis. Slijedili su Ultra Violet (Light My Way) With Or Without You i Moment of surender za kraj ove predivne veceri... Izasli smo lagano i veoma brzo sa stadiona, sreli Popaja i Gorana, a ranije vidjeli i Zonja (CG alternativna grupa The Books of Knjige)... Pjesice smo isli do hotela i sredjivali utiske. Nezaboravno vece... Odmorili smo se do jutra, doruckovali i povratak nazad. Promijenili smo rutu, pa smo isli preko Plitvicki jezera i prelijepog Slunja do Biograda na moru. Potom lagano uz obalu preko Sibenika, Splita, Omisa i Dubrovnika... Guzve je bilo samo na prilazima vecim gradovima. Kuci smo bili oko 23.30, umorni poslije predjenih 1499 kilometara u dva dana. Jana nas je cekala na ulici, odusevljena nasim dolaskom. Ne toliko koliko smo mi bili...

Ja imam metalni BMW-ov kofer, i na njemu je ogranicenje 180... ;D A tek sada vidim da si ti skroz nov u voznji GS-a. Pa za nekoliko dana voznje, zaboravices na onaj skuter koji imas...

Dobrodosao... Obecavam da cu ti pokloniti mojeg GS-a ako budes primijetio kada ga ubacim u prvu...

CBR-ke prije nje nisu imale spaner i lanac, vec zupcanike... Mada sve ovo kako je opisano, govori da je lanac i spaner...

Kada se cuje, na oliko obrtaja, na ler ili ne... Daj malo vise infa...

iPhone, mada je ovdje par slika i sa drugog aparata... A slike sa koncerta su napravljene nekim Space shatleom... ;D

Ja imam BMW-ovo jednodjelno i prezadovoljan sam. Najbolje koje sam imao do sada...

Daaa... Zaboravih da napisem. U restoranu na Mecavniku je veoma slikovit i podebeo jelovnik. Ima raznih jela, a specijalitet kuce je nesto kao mijesano meso u kolicini od 800 grama i zove se Zdrav zivot... Ja sam uzeo manju porciju od 400 grama sa imenom Djeciji zalogaj, tako da ipak vodim racuna o ishrani...

Svaka cast. Ipak ste sveli kilometrazu na normalu u predjelima preko Italije, Francuske i Spanije u pocetku... Ali na nijednoj slici nema osmjeha... ;D

Hahahahaha... TDM je zakon... Svaka cast na turi. Mislim da je to previse kilometara po danu, ali ajde da cujemo vas...

I motor mu nije vise TTR, nego TRT... ;D

Vec dugo najavljivani koncert ACDC-a u Beogradu je bio i prosao. Jedan kolega rece, ne znam sto da kazem da ne bih pokvario utisak. Zato cu malo o koncertu, a nesto vise o odlasku i povratku... Iz Bara smo krenuli u ponedjeljak, ali je groznica pocela dosta ranije. Prakticno je bilo nemoguce naci slobodan lezaj u Beogradu. U pocetku sam pokusao sa jeftinijim hostelima i manjim hotelima, ali bezuspjesno. Zatim sam presao na Slaviju (100 eura), Hotel M (120), Inter-continental (170), Villa Kalemegdan (150), ali nigdje mjesta. Dobio sam i dosta ponuda od forumasa da prespavam kod njih, ali mi se nije dalo da im stvaram probleme, pa sam bio uporan. Na kraju sasvim slucajno pronadjem Vilu Nevenka na Kosutnjaku, malo dalje, ali sasvim ok. Tu smo se smjestili ja i Alen iz Splita (Alien na motori.hr), dok je moj prijatelj Goran, koji je samnom isao iz Bara, vec imao smjestaj. Alen je par dana prije krenuo iz Splita, svratio do Bara, pa nastavio preko Albanije u Ohrid, pa na Sofiju, da bi smo se nasli u Beograd dan prije koncerta... Dakle, ja i Goran smo krenuli oko 10 iz Bara. Poslije sat voznje stizemo u kanjon Morace gdje nas zaustavlja policajac i kaze da moramo cekati jer se radi rekonstrukcija nekog dogadjaja, a sve je naredio sudija. Jedina magistrala koja je vrlo frekventna je bila u prekidu gotovo sat vremena. Po najvecem suncu od 11 do 12 sati su vjestaci snimali situaciju, a za to vrijeme su se stvorile kilometarske kolone i sa jedne i sa druge strane. To moze samo kod nas. Na kraju je jedan iz kolone viknuo da bi i Kusturica prije snimio film nego sto su ovi ovaj jedan sudar... :mrgreen: Pustise nas nekako i mi po gasu. Posto smo malo kasnili, a Alen je bio u podrucju izmedju Topole i Ravne gore, nismo se mnogo zadrzavali. Pojeli smo po jedan sendvic i pravac Beograd. Alena smo "pokupili" u okolini Lazarevca i uz pomoc GPS-a stigli do naseg hotelcica. Okolina Lazarevca... Jako prijatni ljudi su nas docekali u vec gotovo ispunjenom hotelu. Mali odmor, tusiranje i pravac grad. Setnja je kratko trajala, jer je glad diktirala pravac. Otisli smo u Skadarliju, boemsku ulicu u kojoj su svi restorani kao prije 100 godina, gdje sviraju orkestri starogradske muzike uglavnom oko kafanskih stolova. Sjedosmo u "Tri sesira", a doceka nas stara dalmatinska pjesmica. Poslije je bilo i "Za Beograd, firmom Krsic" i tako redom... :mrgreen: Skadarlija... Cijene su umjerene i mi smo za dva mijesana mesa, bocu vina, dvije vode i par kolaca, platili oko 50 eura. Alen je zato u Sumadiji za 400 gr jagnjetine bez kostiju i flasu piva platio 6 eura... :mrgreen: Sumadijska jagnjetina... Povratak u sobu i plan za dan koncerta, obici "Kucu cvijeca", rucati sa mojim prijateljima i onda svi na stadion Partizana... Rano smo izasli, prosetali Knez Mihajlovom, a na Kalemegdanu sreli ekipu iz Splita. Morali smo se slikati, pa je aparat uzeo slucajni prolaznik. Ispostavilo se kasnije da je to forumas mayle iz Zagreba... :mrgreen: Poslije toga, lagano setnjicom, a onda taksijem do Dedinja. Tito je jos tamo gdje smo nekad cekali satima da bi mu odali postu. A sta reci... :mrgreen: Onakve guzve sa pocetka '80-tih se ne ponavljaju, ali ni sada nije bez posjeta. Svakog minuta dolaze taksisti i autobusi kako bi doveli ljude do "Kuce cvijeca". Mislim da nikada nije bilo vise ljudi sa majicama ACDC unutra... :mrgreen: Titov motorin iz 1956... Nakon evociranja uspomena, moj prijatelj Janko nas odvodi u neki restoran na kraju grada. Hrana vise nego dobra, jagnjetina sa kajmakom i svinjska rebarca kao specijalitet kuce. Restoran Majdan... Opet lagani odmor, tusiranje i spremni smo za koncert... Guzve oko stadiona, nekoliko prstenova kontrole, sto rece jedan od prolaznika, prodjosmo prvi krug pakla. Ispred stadiona Partizana (Eks JNA)... Pa kontrole na ulazu u stadion, pa u samom stadionu i nekako se spustismo na teren. Pocetak je najavljavan za 21 sat, ali smo znali da cemo morati cekati bar pola sata dok izadju glavni akteri. Ali, kao iznenadjenje, u 20.59 krece lokomotiva na velikom ekranu, animirani film o malom djavolu sa dvije ljepotice. Poslije par minuta sve se rusi, ekran se lomi na dva dijela i cuju se poznati rifovi... Slike nisu moje... Uh, tesko mi je i da mislim o tome, a kamoli da pisem. Koncert je odradjen vrhunski, a Angusova energija je nevjerovatna. Bio je skroz mokar i prije striptiza, a tek je tada poceo da trci po stadionu. Pretrcao je bar koliko Iniesta noc kasnije... Nekako smo se odvukli do soba i dogovorili se za rani jutarnji polazak, naravno oko 9. Vracali smo se istim putem do Zlatibora, a onda smo skrenuli prema drvenom gradu Mecavniku, kojeg je izgradio Emir Kusturica. Stvarno sve izgleda prelijepo. Nisam fan ovog rezisera (mada volim njegove filmove), ali mu se za ovo treba odati priznanje. Gradic i ulice i sve je od drveta. Ima i bioskop koji se zove bioskop Stenlia Kjubrika, a ulice su dobile imena po Fon Triru, Dzarmusu, Novaku Djokovicu, Che-u... Restoran je odlican, hrana jos bolja a cijene sasvim ok. Za tri corbe, predjelo, salate i cetiri glavna jela smo platili 39 eura... Odatle nastavljamo za Visegrad... Tu pocinje da nas pere kisa. Nastavljamo prema Foci, Alen se odvaja za Sarajevo, a mi nastavljamo prema Niksicu. Kisa prestaje tek poslije ovog grada, a temperatura se dize sa 12 stepeni kanjonom Pive na 27 stepeni kod Danilovgrada... Za nekih sat vremena smo doma, poslije nesto malo vise od 1000 kilometara, bogatiji za nova lijepa iskustva i par kila tezi... :mrgreen:

Ko prdi zlo ne misli...

ubih se od dosade...

Da taj...

Ma to moze da uradi i najveci laik. Ne znam sto te prepadaju... ??? Da poneses Stankari, vjerovatno bi te odrao za par minuta posla... Pa posto si skinuo software, onda uneses mapu koju si skinuo za tvoj motor i to prebacis tim lap topom u motor, i gotova stvar... E sad, napredniji korisnici mogu malo da cackaju po tim brojevima pa da probaju. A ti ces biti napredniji korisnik, kada jos dva puta ubacis neku mapu. To je toliko prosto... Ako ti se cini da nesto ne radi dobro, ponovo ubacis mapu i gotova stvar... Meni je na TDM-a to radilo fino...

Cestitam Koma, da ga ne ogrebes... Motor stvarno izgleda mocno, i ne sumnjam da je takav...

hahahahahahaha... sad se sjetih... ;D

Ja nemam autoputeva kroz moju zemlju, ali imamo svakavih lopova koji uzimaju na razne nacine, valjda smo po tome isti... Placam tunel Sozinu i jos par pravaca, a ispod nasih rampi se ne moze proci. I da prodjes, svakako bi te policija pronasla i kaznila. Meni je zbog toga lako da kazem da sam legalista i da placam redovno sve, jer mi ne moze biti drugacije. Puklo bi po meni svakako. Ali, vjerovali ili ne, nikad mi nije palo na pamet da ne platim. Zbog toga sam se i zacudio kada sam u ovoj temi vidio koliko ljudi ima koji to jednostavno ne rade i ne zele da rade. Ma koliko ti ljudi uzeli miliona od kradje, mali je to razlog da ti ne bi postovao zakone svoje zemlje i svoju zemlju uopste...

;D