Odlican putopis.Jedan od najboljih koje sam procitao.Hvala vam sto ste pomogli meni,a vjerujem i mnogima,da barem na trenutke,u mislima,pobjegnemo iz stvarnosti zivota,poslova,kabina,guzvi,problema i citajuci prozivimo ovo vase putovanje. Poslano sa mog VTR-L29 koristeći Tapatalk

Hvala. Nisam probao, ali vjerujem da je to tu negdje po upravljivosti, jedino Tomina ima bolju zastitu od vjetra. Poslano sa mog VTR-L29 koristeći Tapatalk

Stigao sam nazad kuci u Vinkovce. Vratio sam se preko BiH usao na Arzano, pa Tomislavgrad, Kupres, Bugojno, Zenica, Doboj, Samac, Vinkovci. Nisam se nigdje zaustavljao, osim u Travniku kod Bajre na cevape. To je na daleko poznata cevabdjinica i uvijek stajem kada sam u prolazu. Sta reci za kraj ovog putopisa. 10 dana i 1800km. Nije mi bilo bitno preci nekakvu bajnu kilometrazu da bi se hvalisao stim. Htio sam obici mjesta i vecinu planiranog jesam. Dojmovi se jos nisu slegli. U mislima sam i dalje tamo i sto je jedan putopisac rekao za CG, vratit cu se opet, sada i ja to kazem. Bilo je ovo predivno putovanje. Sator na kraju nisam vadio niti jedan dan i djabe sam ga nosio, ali treba ga uvijek imati za nedaj boze. Naucio sam da mi ne treba toliko donjeg vesa, carapa, majica. Za 4-5 dana je dovoljno, jer si uvijek mozete oprati sami, a i usluzno u dosta smjestaja vam nude. Zao mi je sto nisam radio tocne obracune koliko sam potrosio novaca, ali mi je drago da nisam potrosio niti trecinu planiranog budjeta. Putovali smo u paru i tako je puno povoljnije, jer kad ste sami sobe kostaju isto kao za dvojicu. Posebna zahvala prijatelju Tomi skojim sam vozio vecinu puta. Legenda si i jedva cekam iduce kilometre i nepoznate ceste koje cemo odvoziti. Sto se tice motora, mojeg strsljena, zacepio sam usta svima koji su mi govorili gdje ces stim, pa to je malo, pa to nije za putovanja, malo kubika, fali snage u brdo itd.Velik sam i jedini razlog zbog kojeg cu ga ikada mijenjati bit ce sto izgledam na njemu kao na biciklu. Sto se tice udobnosti, zadovoljan ,upravljivosti, zadovoljan. Potrosnja, prezadovoljan. Hornet trosi i to je cinjenica, ali mi smo uglavnom vozili turisticki i ispod 5000 obrtaja i iznenadila me je niska potrosnja, jer ga nikada ne vozim tako. Sto se tice ljudi usput nismo imali niti jednog problema, svadje oko politike, gdje si bio tad i tad i slicno. Svugdje ljubazni i divni ljudi. U prometu isto tako. Da li smo imali srece, jer smo se svasta naslusali o kulturi voznje u CG , ali nigdje niti jednog trubljenja, izljetanja, blicanja, guranja sceste i slicno. Naravno uvijek opreznost, jer nas balkanski nacin voznje je takav. Obojica smo profesionalni vozaci pa smo mozda u nekim situacijama i znali bolje reagirati da ne dodje do konflikta bilo kakve vrste. Uglavnom da zavrsim i ne zamaram dalje. Bilo je savrseno do zadnje sitnice. Tomo i ja vec smo bacili ideju za iducu godinu, da li ce se ostvariti, ili ne vidjet cemo, ali kamen temeljac je tu. Kapadokija Tr. Sutra idem na Bike Panonika moto skup u Tuzlu, tako da cu konacno i sator rasiriti. Hvala svima koji su pratili i svojim komentarima pomogli da nam put bude zanimljiviji. Pozdrav svima Povratak na pocetak [emoji106] Poslano sa mog VTR-L29 koristeći Tapatalk

U nedjelju cijelu noc grmljavinsko nevrijeme i muci me gdje krenuti. Da li preko BiH prema kuci, ili u mjesto Podgora uz more, do kojega imam oko 70km. Prijatelji iz moto kluba su u Podgori u hotelu. Gledam prognozu, u BiH kisa svuda, u HR isto. Pakiram se, pa ipak za Podgoru. Spreman za kisu[emoji939]️ Nisam znao gdje ce me put ranije odvesti, pa nisam rezervirao hotel kao moji iz kluba, nego sam planirao u kamp blizu hotela. Brzo stizem u Podgoru. Kisa je skoro stala, cak sam i suh. Na ulazu lokalci masu sa tablama sobe, apartmani. Znam da nece bit sobe ispod 30e, jer ipak je ovo Makarska rivijera, ali stajem probati. Do 20e dajem, vise ne, jer mi je u kampu oko 16e za sator, motor i mene. Jedan od njih par ima sobu za jednu osobu i 20e je cijena. Kazem hvala idem jos malo pogledat, a on za mnom, ajde za tebe je 15e. To majstore uzimam. Soba je ok. Imam kuhinju, frizider, svoje kupatilo. Sta ces vise, bolje nego u satoru. Soba u Podgori 15eura.[emoji12] Ovdje sam par dana sa prijateljima, pa i nemam bas sta pisati, uzivancija, a i izasao sam iz naslova i okvira putopisa. Zavrsit cu ga kada stignem kuci sa nekim rezimeom. Ovako me hrane moji prijatelji bikeri koji su u hotelu. Hotelska hrana[emoji56] 6kn pivo u trgovini, 22kn u kaficima. Da ne ponavljam pricu sa ovcama[emoji207] , bolje nam je na plazi. Podgora 4. 9' 17 kao u sred sezone. Poslano sa mog VTR-L29 koristeći Tapatalk

Hvala ti. Mogao sam ga pisati kod kuce i tako bi u miru bio jos bolji i puniji informacijama, ali cilj mi je bio pisati usput. Poslano sa mog VTR-L29 koristeći Tapatalk

Hvala ti. Puno vise sam istrazivao za ovaj put, a prenosio samo najbitnije info i one price koje su me bas odusevile. Samo toliko da nekom buducem putniku koji ovo cita dam zanimaciju, da se zaputi u istrazivanje i posjeti neko od ovih prekrasnih mjesta, kao sto sam ja citajuci moto putopise. Poslano sa mog VTR-L29 koristeći Tapatalk

U jutro opet pakiranje i spremni smo za pokret. Kava u hotelu pored apartmana i gas. Vruce je vec i neko maglovito jutro, nista se ne vidi u daljini i nadam se da ce se razvedriti, da se mogu popeti na lovcen. Tomo je vec bio gore prije par godina, pa on planira nastaviti dalje, a ja na Lovcen. Prije Kotora stajemo na dogovor i nazalost jos je maglovito, tako da odustajem od Lovcena, jer se ionako od gore nece nista vidjeti. Petak je i velike su guzve u prometu, vozimo u koloni, pa cu Lovcen ostaviti za neki drugi put. Kroz Kotor prolazimo puzevim korakom zbog guzve. Stari grad je lijep, ali ni tu ne stajemo jer se cijedimo u full opremi. Bas je sparan dan. Da smo znali da ce biti takve guzve, isli bi u kratkoj odjeci. Tomo ide do Zadra, a ja do Splita, tako da imamo veselih km. do odredista. Pred mjestom Perastom u zaljevu stajemo vidjeti dva prekrasna otocica. Lijevo je otocic Sv. Djordje. Benediktinski samostan iz 12. stoljeca. Najveci dio otocica je groblje, pa je medju lokalnim stanovnistvom otok dobio naziv ostrvo mrtvih. Desno je Gospa od Skrpjela. Otok i kapela podignuti su u znak zahvalnosti Gospi za ozdravljenje jednog od dvojice brace koji su na tom mjestu pronašli Gospinu sliku. Na hridi ispred Perasta braca Martesici su 1452god. pronašli Gospinu sliku. Perastani su tijekom stoljeca nasipavanjem kamena i potapanjem starih jedrenjaka povecali povrsinu otoka. Već u 15. st. na hridi je podignuta kapelica, u koju je stavljena Gospina slika. Do početka 17. st. potopljeno je stotinjak brodova, među kojima je bilo i zarobljenih turskih ladja. Veca crkva sagradjena je 1630 godine, ali je bila ostecena u potresu 1667. Osim potresima to je prosteniste bilo izlozeno i turskim te gusarskim napadima. Nasipavanje je trajalo 250 godina[emoji15] . Vozimo dalje do granicnog prijelaza CG i Hr Debeli brijeg. Obilazimo kolonu auta od 2km. Nitko se ne buni sto obilazimo. Prije Dubrovnika ja stajem na pauzu kod prijatelja iz Vinkovaca, koji tu radi u sezoni. Tomo ide dalje, jer zuri za Posedarje kod Zadra, pa ce auto putem dalje. Pozdravljamo se bikerskim pozdravom i uz par rijeci za sretan put, odlazimo svaki na svoju stranu. Tu zavrsava nasih 6 dana zajednickog prekrasnog putovanja i druzenja, do nekih novih putovanja o kojima vec imamo natuknice. Nakon pauze krecem dalje uz more. Stajem sa vidikovca uslikati Dubrovnik. Pogled na stari grad je predivan. Cesta je savrsena, krivine odlicne, a ni guzvi vise nema, pa stiscem gas i uzivam u vozeci. Prolazim BiH dio uz more bez guzve na granicama, policija i carina samo mahne da prodjem, bez ikakve kontrole[emoji12] . Vozim uz more, pogled je odlican, cesta savrsena. Policije nigdje, milina. Brzo prolaze kilometri i stizem do Omisa. Dalje do Splita polako, jer ima dosta prometa i tu su uvijek guzve u sezoni. Danasnji cilj mi je Stobrec, predgradje Splita. Brzo nalazim apartman koji je u ulicici do magistrale. Bivsa zena i sin su mi tu do nedjelje na ljetovanju, pa sam tu do ned. snjima, a dalje kud me put ponese. Stizem prije mraka jos na kupanje. Motor je na zasluzenom odmoru. Poslano sa mog VTR-L29 koristeći Tapatalk

Nece nikada stati kraj puta razgovarati sa djetetom koje prodaje maline. Dodje mi da se sutra vratim na Durmitor. Da pobjegnem iz ove guzve za kojom ljudi pate. Sada sjedim na balkonu dok ovo pisem. Slusam brujanje klima uredjaja sa svih strana, muziku sa plaze, buku auta sa magistrale, trubljenje i prisjecam se zvuka tisine i cvrcaka sa Durmitora. U apartmanu mogu ostat besplatno koliko hocu, ali sutra bjezim odavdje. Mjesto je prekrasno, more cisto i bistro, ali nije ovo za mene. Naravno dok god ima ovaca (onih neobicnih) i treba da ih sisamo. Poslano sa mog VTR-L29 koristeći Tapatalk

Jutros opet brzinsko pakiranje, dorucak i pokret. Pozdravljamo se sa ljubaznim domacinima i opet sve pohvale za smjestaj. Cisto je i uredno. Cijena 20e za noc, za obojicu. Nalazi se u Zabljaku , na glavnoj cesti iza benzinske stanice. Jucer na putu po Durmitoru, u selu Poscenski kraj, blizu Zabljaka, stali smo kod djecaka koji uz cestu prodaje maline. Pitam ga koliko mu treba da nabere gajbicu malina. Odgovara da se budi u 4 ujutro i oko sat mu treba da nabere. Dok prica ne skida osmjeh sa lica. Star je 12tak. godina. Obecali smo mu da cemo kupiti maline na povratku, medjutim dosli smo nazad drugim putem, pa se danas odlucujemo otici do njega po maline, nazalost nije ga bilo jos. Vracamo se nazad kraj Zabljaka, prema Djurjevica Tara mostu, pa kroz kanjon Tare prema Podgorici. Kanjon je drugi najduzi na svijetu, poslije Grand canyon u USA. Prije Kolasina stajemo na kavu i uzimamo domaci specijalitet Kolasinski lisnati sir. Odlican je. Do Podgorice ne stajemo, iako smo mislili u manastir Mojkovac, ali je bilo toliko vruce da odustajemo. U Podgorici tocenje goriva i gas dalje. Kroz podgoricu duple trake i prolazimo ju brzo. Ubrzo prolazimo Skadarsko jezero i nista nas ne privlaci da stajemo, osim tvrdjave sa desne strane na putu preko jezera. Nazalost pruga prolazi izmedju utvrde i ceste, te nema ni parkinga, pa samo u prolazu gledamo. Nako Virapazara cestom e80 kroz tunel Sozina koji se naplacuje 1e za motocikle. Izlazimo na Jadransku magistralu, pa na sjever prema danasnjem odredistu Sv. Stefanu. Apartman nalazimo brzo. Vruce je u opremi, pa se raspakiravamo i brzo na plazu na hladjenje. Smjestaj Pogled iz apartmana na Sv. Stefan Sv. Stefan, sa plaze Neki siromah usidren pokraj Nakon kupanja idemo vidjeti to cudo od otocica. Tek sto smo zagazili na nasip prema otoku, zaustavljaju nas momak u odijelu. Sve na otoku je luksuzni hotel i za obicne ljude zabranjen je pristup. Kaze mozemo samo u restoran, ako rezerviramo veceru. Ispred je cijenik i pizza je 17eura. Hvala lijepo, ipak cemo ostat obicni, a neobicni neka uzivaju u luksuzu, jahtama. Oni nikada nece obici Durmitorski prsten, voziti se Sarganskom osmicom Poslano sa mog VTR-L29 koristeći Tapatalk

Onda nije nesporazum, vidio nas je u opremi i smotorima. Izradio nas je, ali nema veze vrijedilo je, a ionako smo usli do Crnog jezera stom kartom. Poslano sa mog VTR-L29 koristeći Tapatalk

Ja sad stvarno ne znam, ne mogu reci, ali znam da ima znak na Bobotovom kuku na prevoju da se tu naplacuje ulaz u NP. Covjek koji je imao i fiskalnu kasu. Evo nasao sam racun. Poslano sa mog VTR-L29 koristeći Tapatalk

Gore na prijevoju Bobotov kuk stali slikat i dosao lik naplatit. Dobili smo i racun tak da nije muljaza. Da nismo stajali, ne bi ni mi platili, jer nas nigdje nitko nije vise zaustavio. Ulaz do crnog jezera se isto naplacuje, ali smo mi stim racunima usli, jer vrijedi karta za taj cijeli dan. Poslano sa mog VTR-L29 koristeći Tapatalk

Danas smo iz zabljaka isli do Pluzina kroz NP Durmitor. Ulaz u NP naplacuje se 3e po osobi. Cesta je uska i zavojita. Vozimo polako, jer ima dosta krava, ovaca i konja po putu. Uzivamo u pogledu uz oprez, jer je opasno kad vam se stvori vozilo iz drugog smjera. Srecom nema bas prometa. Cesta P14 Pogled sa prijevoja Bobotov kuk Bobotov kuk Ozednili smo, pa stajemo u nekakvo etno selo u izgradnji. Kaffe radi i ima zanimljivo ime. Pocinjemo se spustati niz Durmitor prema Pivskom jezeru. Pogled je fantastican. Pivsko jezero Cesta je losija, dosta rupa i tunela, ali uz oprez, dozivljaj je savrsen. U Pluzinama tocimo masine i vracamo se putem kroz tunele na Durmitor. Culi smo da je cijeli prsten oko Durmitora prosle godine asfaltiran, pa ne idemo istim putem nazad, nego se odvajamo prema selu Trsa. Velika greska. Put je los, pun rupa i odrona svako malo. Nasi motori ipak nisu za ovo, ali ne odustajemo i polako se probijamo krivinama, gore dolje. Prava divljina kroz sumu, nigdje nikoga. Samo cekamo da medo izleti. Na par skretanja nema niti putokaza, pa stajemo na google mapi vidjeti gdje smo, ali ni ceste te nema na karti, ili je signal bio slab. Ipak smo pogodili pravi put, jer dolazimo do sela Mala Crna Gora, a znamo da je selo na putu za Zabljak. Sretni jer smo bez problema prosli ovo sve danas, umorni uzimamo poslijepodne za odmor. Predvece odlazimo do jos jedne atrakcije, Crnog jezera udaljenog 3km od Zabljaka. Lijepo za vidjeti. Jezero je okruzeno crnim Durmitorskim borom. Postoji malo i veliko jezero i najveca dubina je 50m [emoji15] Oko oba jezera postoji setnica i puno je turista iz svih krajeva svijeta. Crno jezero, 1416mnv Sutra u nove avanture kanjonom Tare prema moru. Poslano sa mog VTR-L29 koristeći Tapatalk

Razgledamo most i odlazimo u Zabljak traziti smjestaj. Nasli smo ga ubrzo u samom zabljaku. Dva dana stacionirani, obilazak Durmitora Poslano sa mog VTR-L29 koristeći Tapatalk

Oko 9h krecemo prema Zabljaku CG. Nocas je kisilo, ali jutros opet suncan dan, idealan za voznju.Kod sela Dobrun odvajamo se prema Prijeboju i granicnom prijelazu sa Srbijom. Do granice cesta je odlicna, zavoja i uzbrdica, bez puno prometa. Prelazimo u Srbiju na granicnom prijelazu Uvac. U Priboju stajemo kraj nekada slavne tvornice kamiona i autobusa FAP. 1989god. zaposljavala je 6000 radnika, danas 16. Tuzna strana privatizacije. Pokusaj slikanja ispred tvornice nije uspio, jer nas je gospodja sa porte bukvalno potjerala cim smo stali.Razumijem da je slikanje tvornica zabranjeno, ali ovo je bilo ispred ulaza i upravne zgrade, stim da smo bili na javnoj povrsini.Ispricavamo se i zurno krecemo dalje. Na izlazu iz grada nailazimo na napusteni pogon iste tvornice pa ipak uspjevamo u naumu. Obojica smo nekada vozili FAPove kamione, pa nam ova slika znaci. Nastavljamo uz rijeku Lim do raskrsca za Beograd i Prijepolje. Od Uvca do ovdje cesta je katastrofa. Zakrpa na zakrpi, puna rupa. Oprez i na odrone. Na putokazima jos uvijek imena davno promijenjenih imena gradova. Nastavljamo dalje uz rijeku Lim sada puno boljom magistralnom cestom E- 763, prema Prijepolju. U Prijepolju skrecemo prema selu Mileševa, vidjeti istoimeni manastir. U manastiru zelim vidjeti fresku Bijeli andjeo. Prica o toj freski ima dosta i sve su jako zanimljive, pa tko ne zna opet na wiki i google , ili put Mileseve. Meni najzanimljivija da kada je poslan prvi satelitski signal u svemir, poslan je "paket ljudskih dostignuća" - bile su to slike covjekovog slijetanja na mjesec , Kineskog zida i Bijelog andjela... Vjerovalo se da ce, ako u svemiru uopce postoje razumna bica, lik Bijelog andjela protumačiti kao poruku ljubavi i razumijevanja . Ulaskom u manastir nailazimo na grupu hodocasnika koje kustos upravo uvodi na razgledanje i opisivanje proslosti povezanih sa manastirom. Naravno da smo im se pridruzili. Povijest i sve povezano sa ovim manastirom, nikoga ne moze ostaviti ravnodusnim. Opet preporuka svakom putniku da ne obidje ovo mjesto ako je u blizini. Cijena obilaska sa vodicem je 50din. Manastir Milseva. Na par kilometara od Prijepolja odvajamo se na cestu 29 prema CG. Prije granice sa CG , u selu Jabuka stajemo u memorijalnom centru Boško Buha.Boško je u blizini Jabuke poginio. Centar je propao i ne radi , ali je na brdu pokraj kip Buhe. Pokusavamo gore motorima, ali nakon par metara odustajemo, jer je uspon prevelik, a dolje je krupno kamenje i sljunak. Ipak ne odustajemo od slikanja sa buhom, pa u punoj bikerskoj opremi, osim kacige trcimo prema vrhu strmog brda cca 200m. Trcimo 20m. ostalo jedva hodamo. Vec kad sam pomislio da cu ostati tu uz Boska zauvijek, pojavljuje se. Bosko Buha kip Ulazimo u CG. Vozimo se prema zabljaku i od samog ulaza cesta je odlicna. Kako se penjemo, zavoji postaju zanimljiviji. Puca nas adrenalin, jednostavno te to povuce i stiscemo gas, nadajuci se da nema policije. To ne traje dugo, jer ipak smo tu da uzivamo u prirodi i krajolicima. Ubrzo stizemo do poznatog mosta na Djurdjevica Tari. Građen je 1938/40. godine. Kada je dovrsen, bio je najveci drumski most od armiranog betona u Evropi i jedan od nekoliko najvećih i najljepsih objekata ove vrste u svijetu. uzdiže se nad kanjonom dubokim preko 150 metara. Most na Djurdjevica Tari Poslano sa mog VTR-L29 koristeći Tapatalk