U zadnje vreme dosta citam komentare iz crne hronike pa mi iz toga dodje misao o ovakvom vidu informisnja ( edukacije ).
Kao klinac ( cetvrti osnovne ) zarazio sam se tim vidom samostalnosti i slobode ( motori i uzivancija na njima ) i krenuo sam lagano u tu pricu.
Tomos APN 6 , pa Tomos BT 50 pa zatim uzimao od drugova MZ 150 , 250 do svoje 16. -te god kada sam dobio svog prvog japanca.
Suzuki TSCC 250 .Posle samo mesec dana uzivanja situacija :
Izlazak iz duge leve krivine ispred mene drugar na novoj Hondi CBR 600 f i pred nama dugacak pravac ( oko 1,5 km) .Odvrcem gas i gledam situaciju ispred. Pred kraj pravca sa moje strane parkiran kamion sa prikolicom do pola desne trake (prekrsaj). Ispred mene na pola pravca
crveni a za njim beli KEC( Zastava 101) . I ja razmisljam . Stizem ih taman kada obidju kamion i u "bajkerskom stilu" obilazim oba pre sledece krivine, pun gas.
Obilazim drugara i nastavljam ubrzavanje . Medjutim prevideo sam jednu vrlo bitnu stvar.Ljudski faktor . Vozac crvenog "stojadina" iz nepoznatih razloga ( verovatno je hteo da pozdravi prijatelja u njivi pored puta ) staje bas naspram parkiranog kamiona . Belom KEC-u se podize zadnji kraj od naglog kocenja
( ne bukvalno ali shvatate sliku ) a ja (napaljeni klinac ) odjednom nemam kuda. Kocnica prednja i zadnja i levo , levo ( mozda i prodjem tuda nekuda ) i nema dalje. Pogodio sam u levo stop svetlo belog vozila (ni prednja , ni zadnja vrata nije mogao da otvori bez majstora) , a motor i ja smo leteli preko oba gore navedena. Motor , slomljena viljuska retrovizori i udubljenje na rezervoaru ( izmedju nogu ). Ja , 15 dana strogog mirovanja na ledjima sa rasirenim nogama uz molitve za nerodjenu decu.
Prosao sam extra ( kad sada posle 18 godina mislim o tome),ali i dan danas kada sustizem vozilo ruka sama silazi sa gasa. I verujte mi 100 puta se nasmejem ispod kacige kada lik ispred mene , bez migavca skrene ulevo.
Nadam se da ce o ovoj prici neko razmisliti , mozda nesto nauciti ili nadovezati neku svoju .
Zivi bili i dugo jahali.